Kolumne i intervjuiU Fokusu

Ruho moje duše – knjiga o životnoj priči Hadžere Beganović

Tanka je linija između sabura i zuluma. Sabur je divan i zaista je velika nagrada kod Gospodara. Zulum je nešto drugo i niko, niko ne treba da ga trpi. Molim Allaha da moja stranica pomaže u pronalasku te linije i da moj govor bude koristan a nikako dokaz protiv mene.

Hadžera Beganović, autorica knjige ‘Ruho moje duše’  rođena je kao  treće dijete u porodici rhm. Šefik ef Beganović. Rasla je u Visokom gdje je završila osnovnu školu i medresu Osman ef Redžović. Nakon toga upisuje engleski jezik i književnost ali zbog udaje prekida studij.

S udajom njen život dobija neki novi i nesvakidašnji tok, a godinama nakon toga proživljenu  bol i nepravdu stavlja na papir ne sluteći da će veoma brzo sve biti ukoričeno u knjigu.

Akos.ba: Nedavno je iz štampe izašla tvoja knjiga „Ruho moje duše“. Možeš li nam otkriti o čemu se u knjizi radi?

Beganović: U knjizi Ruho Moje Duše se radi, pa smijem slobodno reći o najtežem dijelu moga života. Tačnije nekih sedam  godina. Knjiga staje prije 6 godina i svi koji su je pročitali očekuju drugi dio. Iskreno nisam sigurna da ću pisati nastavak, ali ću svakako neke detalje pojasniti inšallah na promocijama, čim nam se stanje sa pandemijom smiri.

Akos.ba: Mnogo puta si na svojoj stranici spomenula da su za ovu knjigu ‘krivci’ upravo čitateljke. Da li je to zaista tako?

Beganović: Pa da, upravo su čitateljke te koje su tražile da se sve te objave ukoriče  i uvežu. Ja sam knjigu pošla pisati prije dvije godine ali nisam bila spremna i na tome je ostalo. Danas hvala Allahu stvari su drugačije i poslušah zahtjev onih koji me čitaju.

Akos.ba: Kako si se odlučila na taj korak da izneseš javno sve ono što ti se dešavalo u životu, kako i sama nazivaš zulum prema tebi i tvojoj djeci?

Beganović: Ja inače ne volim stereotipe, a mi nikako da ih se oslobodimo. Uglavnom se vodimo onim šuti, trpi i kao da se nije ni desilo. Ja sam drugačija i nekako idem kuda me srce vodi. Ako moja životna priča pomogne jednoj ženi, moja misija je uspjela.

Akos.ba: Da li je naše okruženje spremno da čuje vapaj jedne kćerke, supruge, snahe, majke? Da li ti je trebala hrabrost i smjelost da o tome pišeš?

Beganović: Mislim da sam progovorila u najbolje vrijeme I  da smo napokon spremni da slušamo. Vrijeme je  da skinemo, kako kažu, ružičaste naočare i pogledamo stvari onakve kakve one zaista jesu. Nepravda prema ženi, snahi i danas su nažalost normalna pojava kod nas.

Akos.ba: Kakav je odgovor čitateljki na knjigu? Da li se neke žene poistovjećuju tj. da li ima još Hadžera među nama koje šute?

Beganović: Na moju žalost, na žalost društva, Ummeta, toliko žena mi se javilo sa istom ili čak gorom sudbinom. Bojim se da nisu jake da progovore javno i ogole svoj život. I ja ih razumijem. Život me nije mazio tako da sam očvrsnula hvala Allahu, pa mi nije trebala posebna hrabrost za ovaj korak. Samo je trebalo da nekako sazrije.

Akos.ba: Šta ti je najveći motiv da nastaviš i dalje da pišeš crtice iz svog života isprepletene sa bolnom prošlošću, kako ih ti nazivaš matrix?

Beganović: Moj pokretač su poruke žena koje dotičem svojim pisanjem. Prvo one koje počinju da cijene blagodati koje imaju kada pogledaju na moj život. Zatim one koje progledaju i shvate da su zlostavljane, a ranije to nisu zvale tim imenom. I najbitnije one kojima moje pisanje budi iman i vjeru u Allaha. Budi im se oslonac na Njega i vjeru u kader. Elhamdulillah. Vjera da zaista poslije muke dolazi olakšanje.

Akos.ba: Da li ti je knjiga dijelom pomogla da se oslobodiš svih okova, etiketa, trauma, mogu reći i zlostavljanja i svega negativnog iz prošlosti ili je samo otvorila stare rane i boli?

Beganović: Hvala Allahu moje objave su nešto poput terapije. Vidim ih kao balone bola i sa svakom objavom ja ih puštam u nepovrat elhamdulillah. Samo pisanje cijele knjige je bilo stresno ali objave su te koje su česte i koje liječe. Etikete onoga što ja jesam ostaju i neka ih. Ja sam hvala Allahu dovoljna jaka da se nosim s njima. Knjiga je okove potrgala a to je ono najbitnije.

Akos.ba: Ja bih te još zamolila da uputiš poruku svim ženama koje prolaze kroz slično, muževima, ali i njihovim majkama.

Beganović: Tanka je linija između sabura i zuluma. Sabur je divan i zaista je velika nagrada kod Gospodara. Zulum je nešto drugo i niko, niko ne treba da ga trpi. Molim Allaha da moja stranica pomaže u pronalasku te linije i da moj govor bude koristan a nikako dokaz protiv mene.

Akos.ba: Kako nabaviti knjigu?

Beganović: Sve detalje u vezi knjige možete naći na fb stranici Ruho Moje Duše.

Za Akos.ba piše: Zilha Ramić

Povezani članci

Back to top button