Prikaz romana „Zar nije prošlo vrijeme ruža“
Izdavačka kuca „Dobra knjiga“ nedavno je izdala roman autora Efida Šehića, simboličnog naziva „Zar nije prošlo vrijeme ruža“.
U moru romana koji promovišu nastranosti, poput bluda, alkohola i drugih društvenih bolesti, Šehićev roman u ovom smislu predstavlja suštu suprotnost, te pravo osvježenje. Ovakva vrsta romana definitivno je izuzetak u današnjem vremenu. Najviše iz razloga što autor kroz samu radnju i likove svog romana, poziva univerzalnim moralnim vrjednostima.
Ciljana publika Šehićevog romana jeste omladina, mada vjerujem da i nešto stariji mogu za sebe pronaći dosta zanimljivog u ovom romanu. No da se nakratko vratimo Šehićevoj ciljanoj publici. Svakodnevno smo svjedoci da se upravo omladina „bombarduje“ putem raznih medija s ciljem da im se nametne zlo kao dobro a da se dobro prikaže i prihvati kao nešto što je nazadno i prevaziđeno. Koliko su uporni i koliko uspijevaju u forsiranju te iskrivljene slike vrijednosti, vidljivo je nažalost u ponašanju većeg djela naše omladine. Šehićev roman na jedan dopadljiv i lahko shvatljiv način izvrće ruglu i razotkriva tu destruktivnu medijsku kampanju, istovremeno nudeći i alternativu.
Sama radnja Šehićevog romana počinje ratne 94 god te se nadovezuje na mir. Mjesto dešavanja radnje romana je grad Visoko. Glavni lik romana je maloljetni pripadnik Armije BiH, koji nakon ratne porodične tragedije, ostaje sam. Roman govori o njegovom brzom sazrejvanju koje je iznuđeno ratnim okolnostima, zatim o njegovom poimanju: rata, borbe, vjere i ljubavi.
Svaki roman u sebi kao dio radnje ima i ljubavnu priču, ima to i Šehicev roman, ali posve drugačiju, sa drugačijom vrstom problema. Riječ je o jako emotivnoj vezi glavnog lika Nedžada i djevojke po imenu Merjema. Osnov njihovih problema leži u različitom pogledu na ovaj svijet. Tačnije rečeno njihov sukob se dešava na polju shvaćanja važnosti vjere i njene primjene u životu, što samoj ljubavnoj priči daje neki nevjerovatan šarm.
Pored navedenoga roman ima snagu i historiskog dokumenta jer je pisan rukom očevidca ratnih dešavanja i zasigurno predstavlja branu zaboravu, govoreći o nepromjenjivoj ćudi ne prijatelja Bosne i o njihovoj pogrešnoj ideološkoj matrici.
Roman zaista predstavlja zanimljivu priču o ljudima i događajima, o rat i miru. Govori o ljudskoj patnji, stradanju ali i o onoj ljepšoj strani života, o ljubavi i sreći. On je štivo koje se čita u jednom dahu, izazivajući buru emocija kod čitaoca. Bukvalno ovo je roman koji će vam izmamiti suze ali i roman koji će vas zasigurno i nasmijati. Autor romana drži pažnju čitaoca do zadnje stranice te se kraj nikako ne nadzire na pola romana, kao što je to obično bude u romanima zapadnjačkog tipa. Faktički tek zadnja stranica i daje roman na dlanu.
Dakle jedna uzbudljiva priča na 300-tinjak stranica, koju Vam toplo preporucujemo.
Biografija:
Efid Šehić, rođen je 1975. godine u selu G. Bioča, kod Ilijaša, gdje je živio do izbijanja srpske oružane agresije. Sa okupacijom rodnog kraja, našao se kao izbjeglica u Visokom, gdje je završio okupacijom prekinuto srednjoškolsko obrazovanje. Sa šesnaest godina se priključio braniocima Bosne i Hercegovine i bio borac u više vojnih formacija Armije BiH, uglavnom u elitnim. Tako da je sudjelovao u borbama na mnogim ratištima, od Treskavice do Bihaća. Po prestanku ratnih djelovanja, ostao je profesionalno u vojsci, da bi, nakon dvadeset godina aktivne službe, bio umirovljen. Živi u svom rodnom mjestu. Ovo mu je prva knjiga.
Ako.ba
