Priče o životinjama spomenutim u Kur’anu: Sulejmanov a.s pupavac

Priče o Božijim poslanicima oduvijek su bile omiljeno štivo za vjernike, a naročito one mlađe, koji u njihovim životima i ličnostima vide ideale i uzore potrebne za uspješno putovanje dunjalukom.

A da je tako potvrđuje nam i Uzvišeni Allah, koji u posljednjem ajetu sure Jusuf kaže: „U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni…“ (Jusuf, 111)[1]

I zaista, oni koji su razumom obdareni, čitajući kur’anska kazivanja o Ibrahimu, Musau, Isau i drugim Allahovim odabranicima poistovjećuju se s njima u svim životnim situacijama, i kao njihovi najvjerniji navijači sa zebnjom očekuju krajnji ishod nekog događaja nadajući se konačnoj pobjedi. Iako smo mi sljedbenici posljednjeg Allahovog poslanika, svi oni za nas su heroji i pobjednici, te među njima ne pravimo razliku: „…Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih…“ (El-Bekare, 285)

U suri En-Neml, koju su ashabi zvali Sulejman, nalazimo kazivanje o ovom Allahovom odabraniku, te saznajemo da je njemu i njegovom ocu, Davudu, a.s., dato znanje, te mnogobrojne blagodati. Sulejman, a.s., je bio kralj i kao svaki kralj imao je vojsku, a njegova bijaše sastavljena od džinna, ljudi i ptica. „I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinni, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni. (En-Neml, 17).

Jednog dana Sulejman, a.s, bio je u obilasku vojske. Prvo je obišao džinne i ljude, a potom ptice, te primjetio da nema pupavca koji se zvao Marhala, inače rukovodilac obavještajne službe u njegovoj vojsci.[2] Sulejman, a.s., bijaše ljut zbog njegov odsustva te zaprijeti: „Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati.“ (En-Neml, 21.)

Dalje saznajemo da se pupavac uskoro pojavio i obavijestio svoga kralja o Belkisi, kraljici od Sabe, i njenom narodu koji je obožavao Sunce, te ga Sulejman, a.s., šalje sa pismom pozivajući kraljicu u islam što je ona na kraju i prihvatila. Međutim, ja vam u nastavku neću pričati to kazivanje nego vam ostavljam u zadatak da pročitate suru En-Neml, tačnije ajete od 15. do 44., a do tada, ja ću vam nešto više reći o pupavcu. Lično me je uvijek zanimalo o kakvoj se ptici radi, kakve su joj osobine, gdje živi, otkud uopće na području Palestine, odnosno Jerusalema? U nastavku ću dati neke konkretne odgovore i upoznati vas sa Sulejmanovim obavještajcem.

Još u drevnom Egiptu i minojskom Kritu pupavci su slikani po zidovima hramova i grobnica. To su ptice koje su uobičajena pojava u vrtovima i obradivom zemljištu Evrope, Afrike, Južne Amerike pa čak i Madagaskara.

Pupavac (lat. upupa epops) spada u red coraciiformes, odnosno porodicu upipidae. Arapski izraz za ovu pticu je hudhud, engleski hoopoe, dok je na našem jeziku poznat kao pupavac. To su kratkonoge ptice, dužine 27-29 cm, i život provode dijelom na drveću a dijelom na tlu. Perje im je ružičasto smeđe boje, imaju krijestu koja je na vrhu crne boje, dok su leđa i rep su prošarani crnobijelom prugama. Obično ih vidimo same, a hranu traže šetajući po travnjaku i skoro golom zemljištu pod drvećem, bušeći tlo i tražeći u njemu crve svojim dugim, tankim i osjetljivim kljunom. Omiljena hrana su im veliki, tvrdi i često znažni insekti, kao što su gundelji, jelenak, popci i skakavci, ali pojedu i male guštere, pa čak i stonoge, puževe i paukove.

Pupavci lete tako što neujednačeno zamahuju svojim zaobljenim krilima nalik leptirima, a kada stanu na uzdignuto mjesto, odmah rašire krijestu. Možda se čini da su slabi letači, ali oni prelijeću ogromne udaljenosti tokom seobe i umiju brzo da uzmaknu u vazduhu ako se ukaže potreba. Ipak, stotine njih postaju žrtve garavih sokolova tokom seobe preko Mediterana.[3]

Pupavci se ne boje ljudi i često se gnijezde u njihovoj blizini. Parovi su u jednoj sezoni parenja monogamni. Gnijezda su oskudno obložene šupljine u termitanjacima, stare rupe djetlića, grubi kameni zidovi, oluci ili procjepi u drveću; ulaz je uzak, a sama rupa je smrdljiva. Mladunci luče iz trtične žlijezde smrdljivi sekret, što se smatra obrambenim mehanizmom.[4]

Sa svojim širokim prugama, dugim zakrivljenim kljunom, pupavac je jedna od najupečatljivijih ptica koje možemo vidjeti uokolo. Crno-belih krila, svetlosmeđeg tijela, dugog kljuna i ćube koju najčešće drži spuštenu, ova se ptica ni sa kojom drugom ne može pomiješati.[5] To je vrlo energična ptica, a kao posebne zanimljivosti u vezi sa njim navodimo sljedeće:

1. Ime je dobio po svome pozivu

Njegov latinski naziv upupa opisuje njegov poziv, preciznije glasno dozivanje up-up ili pak, up-up-up. Ovaj poziv nije jedina buka koju pupavac proizvodi. Postoje još tu glasovi upozorenja kao i oni koje mladi pupavci proizvode kada žele hranu. Ženke proizvodi neku vrstu hripanja u prsima pri ritualu udvaranja.

2. Pupavac je nacionalna ptica Izraela

U maju 2008. godine, na šezdesetogodišnjicu zemlje, pupavac je izabran za nacionalnu pticu Izraela. Anketirano je 155,000 građana i pupavac je odnio prvo mjesto i tu se našao ispred jedne vrste bulbula, koji se stručno zove Pycnonotus xanthopygos.

3. Pupavci ne prave tipična gnijezda

Pupavci ne sakupljaju grančice i ne prave gnijezda na granama drveta. Umjesto toga, oni traže rupe u stablima, liticama i zidovima. Stoga su kućice za ptice savršena mjesta za gnijezda ovih ptica. Ženke ostaju unutar gnijezda dok se jaja ne izlegu, a neke ptice će pokušati da zatvore gnijezdo koliko je to god moguće, ostavljajući otvor za mužjaka da donese hranu. Ženke i mladi pupavci imaju mogućnost da luče smrdljivi miris kako bi se odbranili od predatora.

4. Bebe pupavci nisu bespomoćni

Mladi pupavci su prekriveni rijetkim paperjem i imaju pet metoda odbrane: raspršivanjem izlučevina, šištanjem, zarivanjem kljuna na gore, udaranjem jednim krilom i ispuštanjem smrdljivih izlučevina iz trtične žlijezde.

5. Pupavci obilaze cijelu Afriku, Evropu i Aziju

Pupavci se gnijezde i borave u Izraelu, dok migracijske populacije provode zime u zapadnoj Indiji i cijeloj srednjoj i istočnoj Africi. Većina evropskih i severnoazijskih ptica se seli u tople krajeve za vreme zime dok su afričke ptice stanarice. Dijelovi populacije mogu zalutati i šire od ovog područja pa su neki primerci viđeni i na Aljasci 1975.g. u delti Jukona. U Evropi pupavci se razmnožavaju i severnije od svog uobičajenog pojasa rasprostranjenosti pa su tako česti u Engleskoj za vreme toplih i suvih leta kada se namnoži puno skakavaca i drugih insekata. Međutim od ranih 1980-ih njihova populacija u severnoj Evropi je u opadanju verovatno zbog klimatskih promena.

6. Kljun mu je najvažniji alat

Karakterističan poduži, neznatno nakrivljen kljun pupavcu omogućuje potragu za hranom kroz vegetaciju, kopanje po zemlji u potrazi za insektima i brzo hranjenje mladih usred leta. Također ovakav kljun je odličan u borbi za teritoriju. Prilikom sakupljanja krilatih insekata, kljun koriste kako bi uklonili krila, noge ili druge dijelove tijela koje smatraju neprlikadnim za jelo.

7. Njegov let je poput leptirovog

Njihova velika, okrugla krila kreću se poput talasa, zatvarajući se na pola puta. Migracijske populacije imaju najimpresivnija krila, a s obzirom na razdaljine koje prelaze to je i nužno.

8. Mužjaci se udvaraju tako što ženkama nude hranu

Ove ptice imaju neobičan ritual udvaranja tako što se vrte oko hrane. Mužjak ženki poklanja insekte za jelo i to je poznato kao „Svadbeni ritual“. Očigledno da mužjak pupavca zna put do ženskog srca.

9. Sunčanje i igra u pijesku

Ponekada vam može izgledati da vas upozorava da odete, međutim u ovom slučaju se na radi o tome. „Odrasli pupavci ponekad zauzimaju položaj raširenih nogu i krila, tako što čučnu, rašire krila rep vrhova pritisnutih uz tlo, zabace glavu i upere kljun, često malčice otvoren, pravo nagore. Dugo se vjerovalo da je ovakav položaj, koji daleko od toga da ima ulogu skrivanja, reakcija na ptice grabljivice. To je zapravo, položaj za sunčanje: perje je rastreseno, a pera razdvojena da bi se maksimalno upila toplota. Pupavci često savijaju krila i čiste perje i češkajuse tokom šepurenja.“[6]

10. Pupavci su jedinstveni unutar svoje ptičije porodice

Njihovi najbliži srodnici su vodomari, pčelarice i šumski pupavci. Iako liče na šumske pupavce po građi i stavu, uveliko se od njih razlikuju po boji i ponašanju. Osim toga, za razliku od običnog pupavca koji živi usamljenički život, šumski pupavci su društveni, te se okupljaju u grupe od 5 do 12.

[1] El-Kur’anul-Kerim

[2] Behdžet, A. Priče o životinjama spomenutim u Kur’anu, prijevod sa arapskog: Isnam Kadić, El-kalem, Sarajevo, 2001., str. 183.

[3] Kristofer P., Enciklopedija Ptica II, prevodioci: Anita Janković i dr., ZMAJ d.o.o., Novi sad ATLANTIS d.o.o., Novi Sad, bez godine izdanja, str. 382.

[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Pupavac

[5] Simić, D., Puzović, S., Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja, Liga za ornitološku akciju Srbije, Beograd, 2008., str. 13.

[6] Kristofer Perins, op. cit. str. 382.

Za Akos.ba piše: hfz. mr. Adnan Srebrenica