Priča o vodi: Ako blagodat shvatimo kad je izgubimo onda je ne zaslužujemo

Kada zavrtimo globus, pazimo da ne uronimo ruku i da se ne raspe onih 1,4 milijardi metara kubnih vode rasprostranjenih na 70% Zemljine površine. I ne možemo da zamislimo kako bi iko na preostalih 30% Zemlje – na kopnu; ikada mogao biti žedan i ne znati za blagodati umivanja hladnom vodom i beskonačnog tuširanja. Hajde da malo prošetamo tim globusom – krenućemo od tačke našeg doma, a usput ćemo upoznati i neke prijatelje na različitim meridijanima.

Cijeli naš dan teče skupa sa tom vodom: umijemo se, peremo zube, tuširamo se, prokuhamo vodu za čaj i naspemo flašicu vode za ponijeti na trening. Čekamo da završi mašina jer je mama oprala najdraže farmerice. Skočimo u baru da isprobamo nove maksice. Pozdravimo usput komšiju koji zalijeva bašču. Vratimo se kući i ponovimo sve ne zaboravljajući zavrnuti vodu između umivanja i pranja zuba.

I jesmo li ikada izmjerili koliko daleko nam je kupatilo od naše sobe? 5 koraka? Oni sretniji sa većim kućama, možda i deset. Jedan tvoj vršnjak iz Kambodže, Ugande ili Tanzanije se zove Mugabi i svako jutro preskače prve časove – ne zato jer želi, nego jer mora pješačiti nekoliko kilometara kako bi na glavi donio kanister vode koji njegovu porodicu mora opskrbiti vodom za cijeli dan – možda i više. Sve ono gore što smo pobrojali – možeš li uraditi kanisterom vode? Teško.

Srećom iz te naše česme teče voda bez okusa, boje i mirisa. To je definicija pitke vode zar ne? Ne za svakoga! Opet jedna tvoja vršnjakinja u Nikaragvi ili Puerto Riku, Luiza, pije vodu svih nijansi žute od koje joj prijeti niz zaraznih bolesti – jer druge nema. Samo za one dovoljne sretne, voda nema boju ni miris ni okus, hladna je i zdrava– u našoj zemlji svakom od nas pripada čak preko 9000 kubnih metara vode (prevedeno, to je jedna kocka koja ima sve stranice od po nešto više od 2 kilometra). Da se pohvalimo – bogatiji smo u tome i od Njemačke i Amerike i Francuske – čak sedmi u Evropi! Za takvo bogatstvo nema banke koja može odobriti kredit niti novca kojim se može kupiti.

A onda ta dva vršnjaka dođu nama u BiH i pitaju se jesu li prispjeli u raj. Čuju šum vode i vide kako se na dnu kotrljaju obluci, a ne naslage blata amazonskih obala. Osjete svježinu i sagnu se da se napiju direktno iz korita i zubi im trnu nenavikli na studen bosanskog izvora. A Adnan, Sabina, Ivan i Milica. iz tvog razreda, požure da počiste svo smeće sa obala i naprave obruč oko izvora držeći se rukama kako niko nikada više ne bi ubacio bilo šta nečisto u naše prelijepe rijeke. Jer zaboravimo da su naša tijela skuplja od bilo kojeg automobila, koja ne punimo na benzinskim pumpama – već na izvorima čiste vode. Pa kako je onda nafta skuplja od vode?

mcm.ba