Priča o rudnicima zlata
Brod je zaplovio okeanom, prevozeći stotine ljudi, koji su krenuli u potragu za poslom i trgovinom.
Iznenada se oglasi zvuk upozorenja i svi su shvatiše da je voda počela prodirati u brod, pa spustiše čamce za spašavanje, ponesoše šta su mogli od hrane i zaploviše do otoka koji se nalazio u blizini.
Kad su stigli na otok, na kojem niko nije živio, svi se sastadoše i shvatiše da su odsječeni od ostatka svijeta, jer se njihov brod već napunio vodom i duboko potonuo.
Odlučiše da počnu obrađivati zemlju i zasijati je nekim žitaricama koje su uspjeli spasiti. I zaista, započeše sjetvu.
Nisu prošla ni dva dana kad dođe jedan od njih vičući:
„Ne brinite…imam jednu strašno dobru vijest! Mi smo na otoku punom rudnika bogatih zlatom! Postaćemo jako bogati!“
Svi se obradovaše, ostaviše sjetvu i dadoše se na iskopavanje zlata, pa ga skupiše jako puno.
Ali dođe zima a oni ostadoše bez hrane. Tek tada se počeše pitati šta da rade sa svim tim zlatom kada nemaju hrane.
Nastade panika među njima, ali već je bilo kasno za sjetvu. Jedan za drugim su počeli umirati, i na kraju svi umriješe od gladi i položiše svoja tijela usred gomila zlata koje nije moglo da ih spasi.
Pouka priče:
Ovo je priča svakog od nas, koji odbija da prihvati tajne koje Allah stavlja pred nas, i koji su puni izgovora kako su zauzeti životnim problemima…ali doći će vrijeme kada će otkriti da ih sve ono što su sakupili ne ispunjava, te da je prilika već propuštena i da su izgubili vječni život!
Izvor: facebook.com/yohka.anaa
Prijevod i obrada: Akos.bA
