Predstavljena knjige “Na krilima pegaza” autorice Tajre Karić
Četvrtak, 17. februar, u prepunoj sali restorana “Staro pozorište” održana je promocija knjige Tajre Karić “Na krilima pegaza”, učenice završnog razreda Arhitektonske tehničke škole u Zenici.
U ambijentu kojeg svakog drugog četvrtka priredi klub “Plava paleta” uz muziku za sva vremena koja prati kulturne aktivnosti kluba, sa odlomcima iz knjige koji su stavljali prst na čelo da se zamislimo nad sobom i okruženjem u kojem dišemo, književnost je ispunila februarsku noć.
Urednik i recenzent knjige, književnik Emir Sokolović, inače glavni krivac što klub “Plava paleta” egzistira već deceniju, veoma pohvalno je govorio o autorici i knjizi koja je svojevrstan zapis promišljanja mladog čovjeka, te naglasio da se radi o nečem što zavređuje čitanje i pozvao prisutne da sa istim motivom pristupe ovoj knjizi.
Kao recenzent knjige “Na krilima pegaza”, kazao sam da sam uzimajući rukopis u rad imao samo jedan motiv a to je da mladoj autorici treba dati šansu da pokaže što je napisala. Ako samo jednog čitaoca pridobije svojim radom to je uspjeh, a zasigurno je da će ova knjiga čitati se puno više.
Etimološki posmatrajući, pegaz u starogrčkom jeziku znači izvor, vrelo, pa sam još rekao da se nadam kako će ova knjiga biti izvor za još inspiracije i novih knjiga. U recenziji sam između ostalog napisao i ovo: Njeno pričanje kroz dvadeset tri kartice, vidim kao tek naslikanu sliku portreta, na kojoj su boje još uvijek svježe, koju je u mojim mislima kao vrpcom, vezala rečenicom:”Dok se smješkaš i izigravaš našminkanu sreću u olupini unutra tebe može odzvanjati samo jedno – neizmjerna želja za promjenom, za bilo kakvom promjenom.”
Nastavljajući svoj mladalački vez od nebrojeno uboda iglom života, i sitnih čvorova sudbine koje strahovi vezuju u duši mladog čovjeka, autorica nas kroz tri putopisa Štutgart, Sarajevo i Arau, odvodi u pustolove, da arhitekturom dalekih gradova tragamo za građevinama unutar sebe. Čak i one naizgled porušene građevine u nama, imaju svoju priču.
I ne tražite u ovoj knjizi grešku, jer je autorica već jasno kazala da čovjek nije savršen. Tražite misao koja će vas povesti iz mraka nametnute savremenosti i prihvatanja serviranog nepromišljeno, i izvesti vas u samosvjesnost.
Potom se prisutnima obratio i njen profesor Damir Hodžić, magistar tehničkih nauka, koji je vrlo emotivno govorio o tome kako je primijetio Tajrin spisateljski dar te preporučio meni rukopis. Na kraju vrlo promišljeno cijeneći vrijeme kao nešto što se ne može kupiti a što su brojni prisutni njoj poklonili, autorica se srdačno zahvalila, u blještavilu mladosti sa velikim leptirom na leđima večernje haljine koji tek treba let, jer ovo je, čini se, proljeće njenog spisateljskog života.
Piše: Said Šteta, književnik i novinar
