Pravopis bosanskog jezika: 5. lekcija — Glasovi Č i Ć

65. U pojedinim bošnjačkim narodnim govorima potrvena je razlika izmedu afrikata č i ć.
    U standardnome bosanskom jeziku, međutim, treba razlikovati glasove č i ć (ovo se odnosi i na izgovor i na pisanje).
66. Glasovi č i ć dva su različita fonema, što znači da mogu sudjelovati u razlikovanju riječi i njihovih značenja (tj. biti u fonološkoj opreci):

čelo (dio  glave)                                    ćelo (osoba bez kose)

čar (:čarati, draž)                                  ćar (korist)

posječen (gl. prid. trp.: posjeći)              posjećen (gl. prid. trp.: posjetiti)

vratić (biljka)                                        vratić (dem.: vrat)

(…)

67. Pojedine riječi govore se i pišu i s glasom č i s glasom ć, što se objašnjava različitim osnovama ili različitim sufksima. Tako se od komparativa kraći, plići izvode imenice kraćina,
    plićina, a u istom se značenju upotrebljavaju imenice kračina, pličina, izvedene od pridjevske osnove: kratak, plitak (kratk + ina > kratčina > kračina; plitk + ina > plitčina > pličina).

Također su naporedne imenice boleščurina, koščurina, maščurina (sa sufiksom -čurina) i bolešćurina; košćurina, mašćurina (izvedene sufksom -jurina) te pridjevi koščat (sufiks -čat) i košćat (sufks -at).

Kao naporedni prhvaćeni su i sljedeći likovi: ćerpič (izvori lik) i ćerpić, inoča i inoća, jednoč i jednoć, ljutič i ljutić (biljka)

1. a) Glas č
2. Pri izgovoru glasa č najdjelatniji je vrh jezika, koji je uzdignut i usko prislonjen u prednji dio tvrdoga nepca, a usne su blago ispupčene i zaobljene. (Istovjetne je tvorbe i složeni suglasnik dž – razlikuju se utoliko što je č bezvučna, a dž zvučna afrikata.)
3. Glas č javlja se u osnovama riječi u kojima njegov nastanak nije vidljiv: čabar, čador, čađa, čamac, čardak, čas, čaša, čavka, čarapa, čekati, Čelebija, čelo, četka, četiri, čibuk, čudan; bačva, bašča, dapače, Dračevo, Foča, hlače, ječam, jučer mačka, palača, pčela, pečurka, početak, računica, ručak, tačka, tepče, sendvič, teferič, žuč itd.
4. Glas č stoji u oblicima prema osnovnim e i k. Tako je:
5. a) u vokativu jednine imenica muškoga roda kojima osnova završava na e i k: striče
   (< stric+ e), mjeseče, mudrače, starče; vojniče (< vojnik + e), junače, mrače, vuče;
6. b) u nominativu, akuzativu i vokativu množine imenica muškoga roda kojima osnova završava na e: stričevi (< stric + ev + i), stričeve, zečevi, zečeve;
7. c) u komparativu izvedenom nastavkom -i od pridjeva kojima osnova završava na k:
   jači (< jak + ji), gorči, mlači;
8. d) u prezentu glagola kojima infnitivna osnova završava na k te glagola kojima prezentska osnova završava na e i k: pečem (< pek[ti]+ jem), mičem (< mic[ati]+ jem), skačem (< skak[ati]+ jem); pečeš, peče, pečemo, pečete, dotičem, kličem, plačem, poričem, siječem, sričem, vičem;
9. e) u aoristu (2. i 3. l. jd.) glagola kojima infnitivna osnova završava na k: reče, ispeče, isiječe;
10. d) u imperfektu glagola kojima infnitivna osnova završava na k: pečah (< pek[ti]+ jah), pečahu (pored: pecijah, pecijahu); vučah (pored: vucijah);
11. g) u imperativu glagola kojima prezentska osnova završava na e i k: miči, mičimo, mičite, skači, viči, plači;
12. h) u glagolskom prilogu sadašnjem glagola kojima prezentska osnova završava na e i k: dotičući, mičući, plačući, skačući;
13. i) u glagolskom pridjevu trpnom glagola kojima infitivna osnova završava na k: pečen, isječen, a tako i u glagolskih imenica takvih glagola: pečenje, sječenje.
14. U izvedenim riječima (i njihovim oblicima) glas č dolazi prema osnovnim glasovima e i k. Tako je, npr., u riječima izvedenim sufiksima:

-ak (tračak : trak),

-an (srčan : srce; ličan : lice; junačan : junak),

-anik (zupčanik : zubac),

-etina (ručetina : ruka),

-ica (vučica : vuk; djevojčica : djevojka),

-ić (končić : konac; vučić: : vuk),

-ina (momčina : momak; lončina : lonac)

(…)

72. Glas č nalazi se u nekoliko (više ili manje produktivnih) sufksa, i to u:
73. a) imeničkim:

-ač: orač, rogač, krojač, jahač. skakač, skitač, skuplač, šaptač, pokrivač

-ača: cvjetača, glupača. krto/ača, pregača, pribadača, rudača, udavača;

-ačina: premetačina, sprdačina;

-ačnica: brijačnica;

-čaga: rupčaga;

-čanin: Drvarčanin, Dubrovčanin, Kozarčanin, Priedorčanin, Zagrepčanin;

-če: Arapče. nahoče, pašče, sirče;

-čica: grančica, strančica, stvarčica

-čić: zupčić

(…)

1. b) pridjevskim:

-ačak: dugačak, punačak, slabačak;

-ačan: ubitačan;

-ački: dubrovački, zagrebački;

-čiv: prijemčiv

-ičan: elegičan, ekonomičan, energičan, harmoničan, ironičan,

-ičast: bjeličast, plavičast;

-ičav: plavičav;

-ički: budistički, turistički, urbanistički;

e) te u priloškom -ačke: glavačke.

73. Glas č dolazi umjesto zvučnoga suglasnika dž, ispred bezvučnih glasova, npr.: kembrički (< kembridž[s]ki).
74. Pojedina slavenska prezimena imaju krajnje č, i to: slovenska (Gregorčič, Tupančič), slovačka (Jurkovič), bugarska (Miletič), češka (Belič), ruska (Serejevič).
75. b) Glas ć
76. Pri izgovoru glasa ć vrh jezika opire se o donje sjekutiće, a pregradu i uski prolaz zračnoj struji pravi hrbat, tj. srednji dio jezika, koji se široko prislanja uz prednji i srednji dio tvrdoga nepca, a usne nisu zaobljene, nego se razvlače i ohlabavljuju. (Na istome mjestu na kojem
    nastaje bezvučna afrikata ć tvori se i zvučna afrikata đ.)
77. Glas ć javlja se u osnovama riječi u kojima njegov nastanak nije vidljiv: ćaskati, Ćehotina, ćelav ćelija, ćud, ćuk; gaće, kći, kuća, leća, maćeha, pleća, vreća; moć, noć, već, vruć i dr.
78. Glas ć dolazi u izvedenicama prema osnovnom t. Tako je:
79. a) u instrumentalu jednine s nastavkom -ju imenica ženskoga roda u kojih osnova završava na t i st: smrću (< smrt + ju), bolešću (< bolest + ju), ovlašću, pakošću, radošću
80. b) u komparativu i superlativu pridjeva u kojih osnova završava na t: ljući (< ljut + ji), najljući, krući, najkrući, kraći, najkraći, žući, najžući;
81. e) u prezentu glagola na -ati u kojih prezentska osnova završava na t: mećem
    (< met[ati] +jem), krećem, hropće, grakćemo.
82. d) u imperfektu glagola na -iti, -jeti čija prezentska osnova završava na t: pošćah (< post[iti) + jah), pamćah, plamćah, čašćah;
83. e) u glagolskom prilogu sadašnjem s nastavcima -eći (dolazeći, noseći, sjedeći), -jući (pitajući, vapijući), -ući (idući, tekući). Tako i: pridolazeći, propitkujući i sl.;
84. f) u glagolskom pridjcvu trpnom pojedinih glagola u kojih prezentska osnova završava na t: čašćen (čast[iti] + jen), počašćen, ožalošćen, ugošćen, upamćen (ali: dopustiti — dopušten, namjestiti — namješten i sl.; naporedo je: iskorišćen i iskorišten, ovlašćen i ovlašten);
85. g) u glagolskoj imenici glagola na -iti u kojih prezentska osnova završava na t: čašćenje (< čast[iti] + jenje), pamćenje, zapamćenje, pošćenje;
86. h) u nesvršenom glagolu izvedenom iz svršenog kojem osnova završava na t ili st: plaćati (< plat[iti] + jati), shvaćati, osjećati, zapamćivati (< zapamt[iti] + jivati), ugošćivati (< ugost[iti] + jivati), ovlašćivati.
87. Glas ć dolazi u oblicima riječi u kojih osnova završava na t a koje su izvedene sufksima:

-ja: braća (< brat + ja);

-janin: Egipćanin (< Egip[a]t + janin), Krićanin (< Krit + janin); Osaćanin (< Osat + janin);

-je: biće (< bit + je), krvoproliće, nadahnuće, lišće, plašće, pruće, svanuće;

-ji: pileći (< pil + e/et + ji), teleći.

79. Glas ć nalazi se u nekoliko (više ili manje produktivnih) imenskih sufksa:

-ać: gluhać, golać, Bihać;

-aća: mokraća; tako i: nedaća, zadaća;

-bać: zelembać ( < zelen + bać);

-čić: balončić, kamenčić, oraščić, prozorčić, zupčić;

-dać: crvendać, srndać;

-ević: kraljević;

-ičić: sestričić;

-ić: crvić, golubić, konjić, brodić, člančić, cvjetić,

-oća: čistoća, krhkoća, lahkoća, mehkoća, samoća, skupoća, trudnoća,

-ović: Mujezinović (< Mujezin + ov + ić);

te u pridjevskim:

-aći: domaći, jahaći, kupaći, pisaći, spavaći, šivaći;

-eći: srneći, ovneći.

80. Glas ć nalazi se u infnitivu glagola koji nemaju -ti: doći, naći, poći, reći, sjeći, tući, vući.
81. Glas ć dolazi umjesto zvučnoga suglasnika đ ispred bezvuč­nih glasova, npr.: žećca (< žeđ + ca), rićkast (< riđ + kast)
82. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl. (opšti, opština i sl. crkvenoslavenski su likovi).

Oblici sveštenik i sve­ćenik (i izvedenice) različitoga su značenja: prvi se odnosi na osobu koja obavlja službu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a drugi na osobu koja obavlja službu u bilo kojoj crkvi osim spomenute.

83. Od glagola iskati naporedni su oblici s grupom šć i št (< sk + j): išćem i ištem, išćemo i ištemo, išćući i ištući, išći i išti.

Samo je: bišćem, bišćući i sl. Tako i prema glagolima pljeskati, pritiskati, stiskati i sl. imamo odnos šć i sk: plešćem i pleskam (: pljeskati), pritišćem i pritiskam (: pritiskati).

84. Skupinu šć prema skupini sk imamo i u oblicima kao liješće : lijeska, triješće : trijeska.
85. U riječima arapskoga porijekla koje imaju velarni okluziv k (kaf, kef i u onima turskog porijekla s palatalnim okluzivom k’ imamo ili glas ć ili k.

Međutim, postoje i riječi u kojima se naporedo javljaju jedan ili drugi glas: Ćaba i Kaba (ali je samo: ćabenski), ćeške i keške, ćesim i kesim, ćitab i kitab (knjiga), hićaja i hikaja (priča).

86. Imena Bećir i Bekir, Ćerim i Kerim, Šaćir i Šakir, Zaćir i Zakir, Cimeta i Kimeta i dr. pišu se onako kako su usvojena, tj. kako ih izgovaraju njihovi nosioci.

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza