Bošnjačka književnost: Šefika Nesterin-Bjelevac – Bajram
Bajram dolazi sa gruhanjem topova posljednji dan ramazana. A prije na večer bila je posljednja teravija, gdje esmo se oprostili s ramazanom i obećali se viditi u prvi petak po bajramu u mahali.
Bajram je šarolik, nov, veseo… Ali u njem nema onoga nešto osobitog što ima ramazan, nema svojih posebnih čari.
Posjete.
Rodbina dolazi, odlazi, čestita se. Peče se kahva, pravi limunata… Prolazi prvi dan… drugi… treći i prvi petak po bajramu…
Tad je za pravo ženski bajram. Sve je u mahali, što god je mlado i zdravo, bogato i siromašno. Sve obučeno i nagizdano. Sve šušti okolo. Na jednim vratima djevojka, na prozoru djevojka, tamo za ogradom djevojka…
Otud je grupa momaka! Jedan, dvojica na vrata, jedan pod prozor, jedni gledaju kroz pukotine i frži na vratima; tamo opeet u ruci jedne rubac kojeg je dragom namijenila…
Sve je veselo i radosno. Srca jače biju… Neko traži dragu, neko ide dragoj, nekog čeka…
…A pred večer sve se stišaje, razilazi…
Neko s čevrom, neko s rubcem u džepu, neko s ranom na srcu; bajramski darovi.
Zeman, Bajramski prilog, Sarajevo, 12. septembar 1912., II, br 82
Izvor: D. Tomašević, Bajram ide…, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2014.
Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza
