Pravopis bosanskog jezika: 1. lekcija – apostrof i crta

1. APOSTROF
2. Apostrof se stavlja umjesto izostavljenoga dijela riječi ili broja.

Njime se označuje da takvi likovi nisu uobičajeni u standardnome jeziku:

(1) Je l’ ti tvrdo, Ibro, bez dušeka? / (…) jesu l’ teške tahte javorove?

(2) Je l’ Saraj’vo gdje je nekad bilo?  

(3) Malehno je zrno biserovo, al’ ga nose gospođe na vratu.

(4) Rođena je 27. X ’95.

2. Apostrof se ne piše na kraju krnjega infinitiva i glagolskoga priloga sadašnjeg (u poslovicama i sl.), iako takvi likovi nisu prihvaćeni u standardnome jeziku:

(1) S hromim putujuć mora se posrnut.

(2) Vrelo gvožđe kovat treba.

(3) Treba rodit pa ime nadjet.

(4) Valja bacit udicu, pa uhvatit ribicu.

3. Apostrof se ne piše na kraju krnjeg infnitiva u sastavu futura 1: iščeznut će, pisat će, propast će.

Također se ne stavlja apostrof u riječi kao niti u glagolskom pridjevu radnom. Krnji oblici (osim u futuru prvom) dopušteni su samo u književnoumjetničkom stilu.

Nije ispravno: pisat’ će, ko’, doš’o

4. Ako je u standardnome jeziku neka riječ prihvaćena i u kraćem i u dužem liku, a upotrijebi se kraći lik, apostrof se ne piše: k (ka), kad (kada), mladog (mladoga), onom (onome), svukud (svukuda).

Apostrofom se označava ispušteni dio riječi ili broja. Apostrof se ne piše na kraju krnjeg infinitiva u sastavu futura prvog niti uz kraće oblike koji su prihvaćeni u bosanskome standardnom jeziku.

2. CRTA
3. Kao pravopisni znak u užem smislu crta može upućivati na to da tekst koji slijedi sadrži objašnjenje ili zaključak prethodnog teksta; može se upotrijebiti za označavanje pauze, a može se pisati i ispred jedinica u nabrajanju te onih koje želimo naročito istaći, kao i ispred teksta koji se navodi. Crte služe i za odjeljivanje umetnutih dijelova rečenice. Dakle, crta može biti u ulozi zareza, dvotačke, triju tačaka, navodnika, kao i znakova ponavljanja, a dvije crte u ulozi zareza ili zagrada. Ako se crta ne može napisati na kraju reda, stavlja se na početku sljedećeg.
4. Crta u službi pravopisnog znaka u užem smislu uvijek ima bjeline (razmake) s obje strane; dakle, odmaknuta je od riječi, brojki, simbola. (Time se u kucanome tekstu jasno razlikuje od crtice, koja se obično kuca istim znakom, ali nema razmaka ni s jedne strane.) Jedino je između brojeva poželjno primaknuti crtu. (Primaknuta crta u tiskanome tekstu razlikuje se od crtice po dužini: crtica je kraća.)

(1) Npr.: put Sarajevo — Banja Luka; put Sarajevo — Goražde;

(2) šahovski susret Novo Sarajevo — Stari Grad

7. Dvjema crtama odjeljuju se umetnuti dijelovi rečenice (riječi, izraza, pa i cijele rečenice):

(1) Ja ne znam kako izgledaju hurije, rajske ljepotice — trebalo bi ih vidjeti — ali na ovom svijetu su primljene Sarajke kao ljepotice. (M. Nerkesi, U pohvalu lijepog grada Sarajeva)

8. Crtom se, kao i zarezom i dvotačkom, odjeljuje dio rečenice koji sadrži naknadno objašnjenje, a formalna veza sa prethodnim dijelom nije pokazana izričito:

(1) U tim prilikama nastao je Duvanjski arzuhal — svojevrsna molba na bosanskom jeziku, čiji je autor do sada bio nepoznat. (A. Isaković, Biserje)

9. Crta označava pauzu izmedu dijela teksta u kome se nešto nabraja i dijela u kojemu slijedi sažeto objašnjenje:

(1) Putopisac, karikaturist, scenarist, novinar, urednik — sve to bio je Zuko Džumhur.

10. Crtom se označava pauza i u sažetim iskazima, poslovicama, kao i u rečenicama bez veznika:

(1) Mladost — ludost.

(2) Manje znao — manje i patio.

(3) Beg ja, beg ti — ko će vodu nositi.

11. Ako se dijelovi teksta nižu jedni ispod drugih, s njihove lijeve strane može se pisati crta (umjesto brojki, slova i dr.):

(1) Tamna boja zvuka (gravisnost) osobina je sljedećih naših glasova:

— vokala o, u,

— sonanata v, m,

— pravih konsonanata p, k, b, g, f, h.

12. Crta se može staviti ispred rečenice koja je upravni govor kada je tekst ustrojen kao razgovor. U tom slučaju navodnici izostaju:

(1) Napokon je muselim progovorio (…)

— Brat, veliš? Zatvoren? (…) — Znaš li zašto je zatvoren?

— Došao sam da pitam.

— Eto, ne znaš ni zašto je zatvoren. A dolaziš da moliš, bez obzira šta je učinio. (M. Selimović, Derviš i Smrt)

13. Kao pravopisni znak u širem smislu crta se upotrebljava za označavanje odnosa u značenju od — do. To se može odnositi na vremenski razmak, količinu, potom na prostornu udaljenost, pravac kretanja i sl.:

(1) Hasan Kikić (1905—1942)

(2) Konj živi 20—25 godina.

(3) Rad s korisnicima: 8—18 sati (od ponedjeljka do petka), 10—14 sati (subotom i nedjelom)

Između tijesno povezanih riječi piše se sa bjelinom i sa lijeve i sa desne strane, dok se između brojki piše bez razmaka.

14. Ako se ispred prvoga broja napiše prijedlog od, onda između brojeva ne treba stavljati crtu, nego treba napisati prijedlog do:

(1) od 8 do 18 (a ne: od 8—18);

(2) Zija Dizdarević živio je od 1916. do 1942. godine (a ne: od 1916—1942. godine).

15. Crta se (poput dvotačke) može stavljati ako se brojkama iskazuje odnos u značenju prema:

(1) Utakmica je završena rezultatom 4—2 (tj. 4 prema 2).

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza

Vezani tekst: 

Samo na Akos.ba: Ciklus članaka o pravopisnim pravilima bosanskog jezika