Bijeli luk, na otvorenom, može se proizvoditi u dva roka za sadnju. U proljeće se sade lukovice, takozvanog proljetnjaka, dok se bijeli luk koji se sadi s jeseni, naziva ozimi ili jesenjak.
Proljetni bijeli luk se od jesenjeg razlikuje po veličini lukovica i broju češnjeva u njima. Proljetnjak ima manju glavicu i više sitnijih čenjeva, dok jesenjak ima veću glavicu i manji broj krupnijih češnjeva. Za oba je zajedničko to da ih ne treba proizvoditi na kiselom zemljištu, imaju izrazite zahtjeve prema ishrani i ista im je agrotehnika.
Položaj češnjeva u zemlji veoma važan
Sadnja bijelog luka može se obaviti ručno ili strojno, a za nju se koriste krupniji češnjevi. Prije početka sadnje, češnjeve je potrebno dezinficirati. Najbitnije u tom poslu je da lukovica ili češanj, budu ispravno postavljeni i to sa petom na dole i vršnim dijelom ka površini. Položaj može biti i blago zakošen, ali nepoželjno je da se češanj posadi naopačke, što se često dešava pri strojnoj sadnji.
Jesenjak se sadi u oktobru, proljetnjak u martu
Za sadnju 1 ha, potrebno je oko 1.000 kg jesenjaka i 700-800 kg proljetnjaka. Bijeli luk se sadi u dobro pripremljeno zemljište, na dubinu od 4-5 cm, u jesen i 2-3 cm u proljeće. Sadi se u trake ili redove, u zavisnosti od potreba i mogućnosti domaćina. Najbolje je 30 x 10-12 cm, a može i u trorede trake. Ukoliko su agrometeorološki uslovi povoljni, jesenji bijeli luk se sadi u oktobru, a proljetni u martu, mada nije kasno ni da se posadi u aprilu. Stručnjaci napominju da je bolja ranija sjetva.
Bijeli luk ne podnosi monokulturu
Kada je riječ o uslovima za uspijevanje, moglo bi se reći da su zahtjevi pomalo specifični. Iako je već rečeno da bijeli luk ne treba uzgajati na kiselim zemljištima, ukoliko se netko ipak odluči za uzgoj na takvom zemljištu, u godini prije sadnje, mora se obaviti kalcizacija. Stručnjaci preporučuju upotrebu organskih hranjiva, ali za jesenjak pod prethodni usjev. Bijeli luk ne podnosi monokulturu, pa ga ne treba uzgajati poslije biljaka iz iste familije. Za proljetnjak je poželjno organska hranjiva unijeti u jesen pri osnovnoj obradi, kada se mogu unijeti i mineralna hranjiva.
Izraziti zahtjevi prema azotu
Zahtjevi luka prema mineralnoj ishrani su 80-100 kg azota (N), 60-80kg fosfor-pentoksida (P2O5) i 40-80kg kalijum-dioksida (K2O). Luk ima izrazite zahtjeve prema azotu, koji najviše iskorištava, a koji se i najviše ispira u zemljištu. Uopšteno govoreći, za proizvodnju te povrtarske kulture, potreban je odnos hraniva 1 : 2 : 3, koji treba dati u osnovnoj obradi, dok se za prihranu koristiti KAN u količini do 150 kg/ha, i to u fazi tri lista.
U fazi intenzivnog rasta i formiranja lukovica zahtjevi prema vodi su izraziti
Njega bijelog luka sastoji se u zaštiti biljaka od korova, štetočina, prihrani i navodnjavanju. Mehanička njega teško je izvodljiva zbog gušće sadnje, pa se zato preporučuje dobra i kvalitetna osnovna obrada, kao i hemijska zaštita usjeva uz saradnju sa stručnim licem. Navodnjavanje je poželjno, a norma navodnjavanja kreće se do maksimalnih 35 mm na lakšim zemljištima. Prosjek je 20-30 mm po jednom navodnjavanju. U fazi poslije sadnje, desetak dana, u periodu intenzivnog rasta listova i pri formiranju lukovica, bijeli luk ima izrazite zahtjeve prema vodi.
Kada je vrijeme za vađenje bijelog luka?
Jesenji bijeli luk vadi se u julu, a proljetni u augustu. Luk je spreman za vađenje kada se lažno stablo povije, odnosno kada je dvije trećine lista još zeleno. To povrće može se vaditi ručno ili strojno po suhom i toplom vremenu, a odmah po vađenju treba ga sušiti na sjenovitom i provjetrenom mjestu. Na kraju treba dodati i to da prinos bijelog luka uz preduzete sve agrotehničke mjere može ići i do 10 tona po hektaru za jesenji i 2-4 t/ha za proljetni.
Foto: Lee Brown/Flickr
akos.ba
