Pouke kazivanja o Jusufu, a.s.
Kur’anska kazivanja su najljepša kazivanja, oličenje su ushićenja, uzbuđenja, rječitosti, konstrukcije, sistematičnosti. U Kur’anu se kaže: „Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo.“ Potrebno je razmišljati o Kur’anu i njegovim porukama, kako bismo osjetili istinsku ljepotu i kako bismo slijedili Pravi put.
Jedna od kur’anskih sura, kur’anskih kazivanja, koje obiluje poukama i koristima, koje je savršenog argumenta, jeste i sura Jusuf. Svevišnji je kazao: „U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.“ U suri Jusuf ćemo pronaći pouku o strpljivosti u iskušenjima. Kada čovjeka zadesi iskušenje, neka se strpi i neka kaže „La havle ve la kuvvete illa billah“.
Poslanici su bili najbolji od nas, ali su stavljeni na iskušenja koja su strpljivo podnosili. „I ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.“ Uzvišeni Allah vjernike iskušava prema jačini imana, zbog čega su vjerovjesnici imali najveća iskušenja. Sa saburom dolazi i nagrada od Allaha, dž.š. On neće iznevjeriti vjernike koji Mu se prepuste, i zbog toga musliman svoje srce treba predati Svevišnjem, uz dovu da ga On sačuva, uputi i pomogne.
Allah, dž.š. je najbolji čuvar, tako je čuvao Jusufa, a.s., i u bunaru, i u tamnici i na dvorcu, jer je Jusuf bio iskren vjernik ogrnut saburom, bio je oličenje dave, strpljenja, iskrenog očekivanja nagrade, iskrenog odnosa prema Uzvišenom, pokajanja, čednosti, odgoja i oprosta. Kada je pozvan iz tamnice, odbio je izaći želeći dokazati svoju nevinost, što nam ukazuje na njegovu iskrenost i strpljenje. Vjernik ne treba zatvarati vrata pokajanju, a treba otvoriti vrata nade u Allaha, jer Njegova milost je daleko veća od svega što postoji.
Čovjek svoju dušu treba osnažiti i zaštiti istigfarom, zikrom i dovama, jer će ga ona u suprotnom navraćati na zlo. Musliman je dužan oprostiti tuđe pogreške. Jusuf, a.s., je oprostio onima koji su mu zlo nanijeli, a zbog toga mu je Svemogući povećao ponos. Također, čovjek je dužan priznati svoj grijeh Stvoritelju.
Određenjem treba biti zadovoljan, a kada to postignemo, znamo da kročimo ka Njegovom zadovoljstvu, a samo On pomaže, čuva, uzvisuje i samo On brigu otklanja. Čovjek treba biti ponizan prema Uzvišenom, ne smije se diviti ni djelima ni uspjesima. Jusuf, a.s., nije se ponosio pred braćom svojom vladavinom, nego ih je srdačno primio i iskreno oprostio.
Kako bi pridobio ljudska srca, povećao ljubav, slogu i zajedništvo, čovjek treba biti pravedan u ophođenju prema drugima, ali isto tako u radu biti istovjetan sa drugima. Tako je Jusuf, iako ministar finansija, jednako radio sa ostalima. Sebe i druge je neophodno podsjećati na Allahove blagodati, što uzrokuje skrušenost, poniznost i jačanje imana i pouzdanja u Svevišnjeg. Svakim djelom treba težiti Njegovoj milosti i naklonosti, a obaveza je osloniti se na Allaha i u blagostanju i u poteškoći: „Sud pripada samo Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju“; „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.“
Kur’an kazivanja izlaže na besprijekoran način, koncizno i sa dubokim smislom, a pouke u suri Jusuf su pouke onima koji tragaju za iskrenošću, strpljivošću, pouke za one koji žele naučiti šta je istinsko žrtvovanje i šta je strah od Allaha i nada u Njegov oprost i Njegovu nagradu. Najljepši govor jeste govor u Kur’anu časnom, i zbog toga ga treba učiti, razmišljati o porukama koje sadrži, po njemu postupati i u njemu tražiti blagoslov. „U kazivanjima o njima je pouka za one koju su razumom obdareni.“
Za Akos.ba: Rabija Arifović
