Postavljanje granica štiti dijete od loših navika
Djeca dolaze na ovaj svijet bez saznanja o svome mjestu i ulozi u njemu. Upravo iz tog razloga, oni ne znaju pravila kuće u kojoj će živjeti.
Dijete želi znati šta se od njega očekuje u kojoj mjeri ono može imati kontrolu u svojim rukama, odnosno do koje mjere smije ići. Ono širi granice, traži više i više, čini sve što može kako bi dobilo ono što želi i posmatra reakciju svojih roditelja. Zbog toga, postavljanje granica je metoda koju roditelji trebaju koristiti kako bi podučili dijete pravilima i dali mu doznanja šta očekuju od njega.
Roditelji trebaju reći djetetu šta smije, a šta ne smije raditi i u tome trebaju imati čvrst stav. Prilikom postavljanja granica, ne smiju biti niti previše tolerantni, a niti pretjerano strogi. Roditelji trebaju donijeti čvrst zajednički stav koji će upotrebljavati onda kada dijete počne navaljivati kako bi dobilo nešto bespotrebno. Pravilo koje postavi jedan roditelj, drugi treba odobriti i prihvatiti. Dijete neće prihvatiti pravilo ukoliko ga oba roditelja ne prihvataju.
Naprimjer, prije kupovine treba napraviti listu stvari koje će kupiti te napraviti dogovor sa svim članovima o tome da će prilikom kupovine biti vjerni toj listi. Djeci je lakše ustrajati u ispravnom ponašnju ukoliko već prethodno znaju koliku količinu određenog proizvoda mogu kupiti. U situacijama kada se dijete ne zadovolji postavljenim granicama i kada traži više, roditelji trebaju pokazati odlučan stav te na lijep i blag način objasniti djetetu da to nije moguće i da se treba prisjetiti dogovora koji su prethodno sklopili.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
