Političko finale u BiH ili ples dvorske lude?!

Evropljani pred kraj 10. stoljeća nisu bili sposobni kazati imaju li volje, snage i hrabrosti zapoćeti novo stoljeće, jer ljude je prožimala melanholija.  Luđaci su trčali evropskim gradovima i selima izvikujući da dolazi kraj svijeta. Oni koji su bili pripameti i nisu poludili, bojali su se da možda luđaci imaju pravo, i možda govore istinu.

Nedostajalo je domišljatost i novi izumi, problemi su ljudima izgledali nerješivi, a ljudi su se nadali da neće biti gore, činilo se kao da su ljudi odustali da će se stvari popraviti i da će biti bolje, prihvatili su stanje „samo da ne bude gore“, a ne mora biti bolje.

Pljačke, razbojništva, porobljavanje, paljenje kuća je bilo svakodnevnica. Kad je nastupilo 11. stoljeće, kad su ljudi vidjeli da nije kraj svijeta, ponovo se vratila energija, nada, otkrivena su nova rješenja za stare probleme i sl., život se nastavio dalje, 11. stoljeće je procvalo, a 12. je bilo još bolje, i sve tako redom.

Isto tako krajem XX stoljeća, mnogo ljudi je mislilo da je došao konačni trijumf demokratije, da su ljudska prava, sloboda, ravnopravnost i demokratija na vrhuncu. Međutim, u jednom takvom iščekivanju vrhunca demokratije i slobode, na trijumfalnoj kapiji demokratije počinjen je genocid, počinjena su strašna zlodjela, ubistva, protjerivanja, silovanja, rušenja, paljenja… (sa potvrđenim sudskim presudama), a demokratija je zanijemila ili tačnije rečeno zažmirila.

Pored toga, „luđaci“ su vikali trčajući kroz gradove i sela isto kao krajem 10. stoljeća da nema više nade, da će sve stati, sve propasti i kao da će biti kraj svijeta, no ovoga puta oni pripameti i koji nisu poludili nisu se bojali da su „luđaci“ u pravu, već su ustali na noge i učinili sve da zlo stane, i znali su da će zlo stati, ako se potrude pod svaku cijenu. Zlo je stalo, cijena je visoka, kao demokratija ponovo da kuca na vrata sa mirovnim sporazumom, koji i nije trajno rješenje, ali je u tom periodu nešto najbolje. Po Makijavelijevom mišljenju „Mudar vladalac ne treba da bude od riječi kad mu to ne ide u prilog i kad se promjene okolnosti pod kojima je dao riječ. Koliko je samo mirovnih ugovora u modernome svijetu prekršeno i pogaženo zato što su vladaoci bili vjerolomni, a onaj ko bolje laže imao je veći uspjeh, treba znati igrati svoju ulogu, pa biti pritvoran i dvoličan, jer ljudi su bezazleni i navikli su da se okreću kako vjetar puše, pa će varalica uvijek naći onoga koji će dozvoliti da bude prevaren“, pa tako izgleda mnogi danas su se ogledali na ove Makijavelijeve predstave.

Mnogi bi danas da krše sporazum (ovdje mislimo na Dejtonski sporazum), na isti ovakav makijavelistički način, dok u evropskom kontekstu bijaše i Homer, gdje laž mu nije problematična, jer „lukavog Odiseja svi hvale kada mu uspije kakva debela laž, jer ona dokazuje genijalnost vladanja lažima“. Danas mnogi vladaju lažima, na osnovu laži i skrivanju istine mnogi bi da ostvare ono što žele, neki čak idu u krajnost pa negiraju genocid, odnosno isti oni koji su prije nekoliko godina bili na mjestu gdje je izvršen genocid, poklonili se žrtvama, a danas već glasaju protiv zabrane negiranja genocida, i to isti oni koji se kunu u evropske vrijednosti, samo se pitamo u koje, da li ove Odisejeve?!  No, vratimo se političkom finalu u BiH. Ranije smo pisali o geopolitičkim prilikama na globalnom nivou i njihove reperkusije na našem balkanskom prostoru, pa na osnovu toga neki političari koriste takvu situaciju za ostvarivanje svojih ciljeva.

U fokusu su svakako vraćanje nadležnosti sa državnog na entitetski nivo (što bi dovelo do slabe države bez ikakvih ingirencija i u konačnici do disolucije BiH), te promjena izbornog zakona. Što se tiće promjene izbornog zakona, aktivan je angažman Amerike i neke zemlje Evropske unije, veliki je pritisak na političare da to prihvate,  dolaze već nekoliko puta i američki zvaničnici, pregovaraju, predlažu, dogovaraju, no vrlo je važno šta se to predlaže i šta se nudi. Ako su to evropske vrijednosti, evropski standardi, gdje svaki čovjek vrijedi isto, (svi su ljudi stvoreni jednaki, rekao je Thomas Jefferson), gdje svaki čovjek može da bira i može biti biran, bez obzira gdje je rođen i kojem narodu pripada, da demokratija i ovdje znači kao u Evropi i Americi da narod bira ko će da vlada, da građanin ima apsolutno pravo izbora bez ikakvih prefiska i ograničenja,onda je to za svaku pohvalu i zaslužuju podršku. Ali ako se izborni zakon mijenja samo da se zadovolji jedna strana, čime bi se još više stvaralo razdvajanja i etničke podijele, sa nacionalnim prefiksima, da nečiji glas vrijedi više samo zato što je neko rođen i živi na nekom drugom mjestu, e takva demokratija nije poznata Evropi i Americi pa zašto je onda nama nude?   Ako se treba riješiti neki problem, ako se mijenja Ustav, onda neka to ide u korist države BiH, neka se na isti način problem  riješava na cijeloj teritoriji BiH, a ne samo u jednom njenom dijelu. Ako se Ustav promjeni samo da bi zadovoljio jednu stranu, a stvarni problem time se ne riješi, onda to nema velikog smisla, osim daljnjih cijepkanja i stvaranje trećeg entiteta, što bi bilo na štetu države.  Promjena izbornog zakona je političko finale u BiH, tu se igra glavna utakmica, jer  velike sile, prije svega Amerika, imaju veće prioritete na stolu, hoće da se konačno riješi problem u BiH i da se ne vraćaju ponovo, zato je ovo finale za BiH, kako god se riješi  to će biti konačno. Radi toga, probosanski političari moraju znati da je ovo finale i da paze kako igraju, jer kako god se odigra sada, takav rezultat će ostati. Što se tiće vraćanje nadležnosti na entitetski nivo,  jednostrano povlačenje nadležnosti bez parlamentarne procedure u Parlamentu BiH, značilo bi definitivno kršenje Dejtonskog sporazuma, što bi za posljedicu imalo aktiviranje Ustava Republike BiH, u kojem jasno stoji  ako se poništi međunarodni ugovor onda stupa na snagu Ustav Republike BiH, i takvo uređenje BiH. Najavili su da će zatražiti aktiviranje Ustava Republike BiH i predstavnici Patriotske lige i predstavnici Akademije nauka i umjetnosti Kulin Ban, ukoliko Narodna skupština RS usvoji takve zaključke.

Ako se to desi, bio bi ugrožen mir, a posljedice bi bile nesagledive. Zbog svega navedenog , smatramo da su priče oko vraćanja nadležnosti samo „ples dvorske lude“ kako bi „dvorska luda“ zabavila „dvorac“  i dvorove simpatizere.  Treba istaći i to za razliku od Amerike, ovoga puta politička pirueta Ujedinjenog Kraljevstva je vrlo konkretnija i jasnija po pitanju BiH. Kao svjetska sila i najuticajniji politički faktor u svijetu, Ujedinjeno Kraljevstvo je u svom Parlamentu jednoglasno dao jasnu podršku Dejtonskom sporazumu, također i visokom predstavniku Šmitu, da je potreban  Dejton 2, gdje će biti uključeni i Amerika, EU, pa i Rusija, kako bi Bosna i Hercegovina ubrzala napredak ka EU, zatim ono što je najvažnije je odluka da se pošalju britanski vojnici i britanski maršal Sir Stuart Peach kao specijalni izaslanik Ujedinjenog Kraljevstva za Zapadni Balkan. Ovo znači da je priča o podjeli BiH, i priča sa „zveckanjem oružja“  već završena.  Isto tako, ovo znači da utjecaj Rusije na Balkanu neće biti takvim intenzitetom kakvim bi neki željeli. Zato oni koji svoju politiku u BiH i u susjedstvu vode i zasnivaju na lažima kao u našoj priči iz početka, konačno im padaju maske. Zato i ne čudi da „produžene ruke“ i  podrživaći takvih politika daju izjave u kojima se genocid gradira, što je apsolutno nezamisljivo, neljudski i necivilizacijski, omalovažavaju BiH, Sarajevo nazivaju samo Baščaršija, ili s druge strane čitav narod Bošnjake nazivaju samo s vjerskom odrednicom muslimanima, džihadistima, fundamentalistima, pa čak i člana predsjedništva BiH da je nekakav sponzor za nekakve mudžahide i teroriste, negiraju jezik Bosanski i sl.,  ne bi li uspjeli u svojim lažima.

No izgleda to su samo opet oni „luđaci“ što ponovo  trče po gradovima i selima i govore da je kraj svijeta, da će sve propasti, da nema više nade i sl., no i ovaj put oni koji su pripameti i nisu poludili čine sve i učinit će sve da zaustave zlo, i neće se pomiriti sa tim „samo da ne bude gore, a ne mora biti bolje“, nego će pored svih prepreka ustati i svoju energiju usmjeriti ka boljem sutra. Neće više pametni dozvoliti da budu ponovo prevareni i da vjeruju „luđacima“ kao možda su „luđaci“ u pravu, jer kako je rekao Abraham Lincoln: „Neke ljude možeš varati sve vrijeme, a sve ljude možeš varati neko vrijeme, ali ne možeš sve ljude varati sve vrijeme“.   

Piše: Muhamed Šemoski

Akos..ba