Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Poezija: Zavičaj

Poezija: Zavičaj

Pjesma posjetioca portala Akos.ba iz Konjica

Čežnja nebom leti

da se prisjeti
djetinjsta, osmjeha,
i kuće u kojoj si rođena
živjeti u njoj nije mahana

Ti putniče po bijelom svijetu
osjetiš li u srcu sjetu
što ostavi majku staru
kuću i drvenu seharu

Dođi u trešnje i šljive
da obiđeš svoje njive
i oraču rahmet predaj
gdje je tvoj zemlje pedalj

Nemoj da te sjećanje kori
pa jezikom samo zboriš
o rodnom selu svome
toprak tvoj svjedok je tome

Obiđi menjike što ih dedo ostavio
da ne bih opanke svoje zaboravio
babo sijući žito na njivi radio
u mlinu ga samljeo pa prodao
da ti ne bih bosonog hodao

U avliji svojoj na klupi posjedi
i kafe ponesi, u šišu isprži
miris nek prizove komšije drage
na eglen i berićet, kuće stare

Ti smrtniče, zavičaj u srcu nosi
nemoj da ti starost i vrijeme prkosi
običaj stariji od sela, neće nestati
zijaret zavičaju život produžava

Armir Hodžić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top