Poezija: Krajina – Kako bolan da pjesme ne pišem, svoju Krajinu da ne opišem!

Pjesma posvećena Krajini od našeg dopisnika i pjesnika Damira Mašića iz Bihaća

Kako bolan da pjesme ne pišem,

svoju Krajinu da ne opišem.

Pogledaj Krajinu ljutu, o neznanče,

i ljude njene što dobrotom zrače.

Jesi ikad kahvu na čaradaku kahvendisao,
i Skenderove stihove polahko čitao?
Uz Unu što žubori stoljećima,
jesi se ikad pronašao u stihovima?

Kako bolan da ne pišem pjesme,
kad mi je stih kao kap sa hajr česme.
Pa mi dušu umije, srce oporavi,
i ruka slovima pjesmu sastavi.

Sa Ostrožca pogledaj njena pleća,
u tvojim očima ona biće veća.
Kako bolan da pjesme ne pišem,
kad ispod Grmeča život udišem.

Ispod Plješavice usniti znao,
kraj Sane u krilu njenom sevdisao.
Kako bolan da ne pišem stihove,
kad Krajina izrodi sinove.

Sinovi je prkosnu odbraniše,
na emanet nama ostaviše.
Čitaj neznanče, možda naučiš,
da Krajinu cijeniš, da Krajinu zavoliš.

Autor: Damir Mašić, Bihać

Akos.ba