Pet razloga za prijevremene izbore u Turskoj
Dan prije Erdoanove odluke, predsjednik Nacionalne narodne stranke (MHP), Devlet Bahšeli je zatražio da se održe prijevremeni izbori, i dvojica vođa su se saglasila oko ovoga. Poslije ovoga, Erdoan je izrazio da su se on i Bahčeli saglasili oko izbora. Bahčeli je govorio o 26. augustu kao datumu izbora, ali Erdoan je najavio da će se 24. juna održati predsjednički i parlamentarni izbori. Erdoan je u svojoj političkoj karijeri poznat kako neko ko održava izbore u njihovo vrijeme. Zapravo, naglašavajući ovu činjenicu tokom svog govora i izrazivši da je do sada njegov pristup bio da se izbori održe 2019. godine, Erdoan je izjavio da je njegova stranka zbog različitih razloga odlučila o održavanju prijevremenih izbora.
Možemo reći da postoji pet osnovnih opravdanja na kojima počiva Erdoanova odluka da održi prijevremene izbore. Prvi razlog je ponuda MHP-a, s kojim je uspostavljen uspješan savez nakon pokušaja državnog udara od 15., pred masama, za prijevremene izbore. Drugi je intenziviranje finansijskih napada na tursku privredu, poremećaj koji uzrokuje domaćim i stranim investitorima, te problemi koje ovo predstavlja za ulaganje u velike razvojne projekte.
Treći je da je Turska već 22 mjeseca raspoložena za izbore. Nakon što su prije 22 mjeseca vladajuća Stranka pravde i razvoja i MHP-a počele sarađivati – bilo namjerno ili ne -stvoreni su izgledi za prijevremene izbore i u javnosti i kod državnog aparata. Ukazivanje na novembar 2019. kao mjesec kada bi se trebali preduzeti koraci u javnom i privatnom sektoru je dovelo do stagnacije u mnogim sektorima.
Četvrti razlog je da opozicija počinje osjećati zamor pred koalicijom AKP i MHP, njenim pokušajem korištenja nedemokratskih sredstava i organiziranjem uličnih demonstracija sličnih onima u Gezi parku. Jedina zajednička tačka opozicionih stranaka je da su neprijateljski raspoloženi prema predsjedniku Erdoanu. Međutim, suprotstavljanje ovom anti-erdoanskom stavu, ustvari, samo može biti u sferi demokratskog političkog natjecanja, a da li će opozicija ostvariti dobitke još uvijek je pitanje. Zapravo, oni nisu čak objavili ni kandidata za predsjednika. Njihova stvarna očekivanja- do objavljivanja prijevremenih izbora- su bila da će se neizvjesnost nastaviti do 2019. godine i da će negativni razvoji po razvoj Turske dovesti do njihovog uspona.
Peti razlog je da je Turska izabrala predsjednički sistem 16. aprila 2017. i od tog datuma, zemlja se nalazi u prijelaznom periodu. Od tog dana počinje izrada tzv. tranzicijski zakon koji je nužan zbog ulaska u novi sistem. Ali tačke otpora i tranzicijske implikacije, naročito u državnoj birokratiji, otežale su političkim akterima donošenje odluka. Također, veoma teško je provoditi dugoročne političke projekte. Kako bi se slomila birokratska oligarhija i uvele ustavne promjene izglasane 16. aprila, Turska bi trebala održati prijevremene izbore.
Što sad?
Iako je opozicija istakla pozitivne stavove o odluci o održavanju prijevremenih izbora, ona nije spremna, kao što su AKP i MHP, za izbore. Njihov predsjednički kandidat se i dalje pretpostavlja. No, ono što je pozitivno jest da su Republikanska narodna partija (CHP), Demokratska narodna partija (HDP) i ostale opozicione stranke vratile u sferu demokratskog takmičenja, a ne ilegalnih uličnih demonstracija i moraju se pripremiti za izbornu trku. Izgleda da bi, kako bi institucionalizirali političku stabilnost, zaustavili napade na Turske i potpuno zatvorili vrata vanjskim uplitanjima, cijeli svijet mora što prije shvatiti ko stvarno upravlja Turskom. Naročito zbog toga da se ne izvrši još jedan nepotrebni pokušaj promjene režima u Turskoj.
Napisao: Fahrettin Altun
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
