Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz zemlje > Osveta Djeda Mraza

Osveta Djeda Mraza

Kad je bio mali, a i mali je bio veliki, moj muž iz nekog čudnog razloga nikad nije bio na popisu djece koja primaju paketiće od Djeda Mraza. Paketići su se dijelili u lokalnom sportskom centru. U Titin vakat se taj centar zvao “Partizan”, što nije spriječilo Svetog Nikolu da se maskiran u Djeda Mraza iskezi partizanima u facu.I neka je, bar neko.

Bilo je još dva “punkta” za darivanje dobre djece. Ni tamo nije bio na spiskovima.
Dijete je dijete. Želi paketić, nije mu važno od koga je, već šta je.
Tako moja snalažljiva sudbina odluči da se ogleda na mejdanu istine i laži. Otišao je u “Partizan”, i obavijestio da iz nekog razloga, iako je “na spisku”, on nije primio svoj paket. Naravno, Djed ne iznevjerava svoju ulogu “šakom i kapom”, pa mu dodijeli nečiji…
To je ponovio i na ostalim “punktovima”.
Prvo: Djed se izobličavao na svakom mjestu u nekog drugog.
Drugo: Nije imao pojma je li dječak na spisku, ili nije. To jest, je li “dobro dijete”, ili nije.
Tu ga je zauvijek “provalio”, i iako ga je uvrstio u nepostojeće, nastavio uzimati paketiće do ere brkova…

 

Prije nekoliko dana, moj muž se našao u rodnom gradu, na obali Jadranskog mora. Kod kuće, konkretno. U liftu zgrade u kojoj je odrastao, susretne bivšu susjedu. Susjeda je sada također sredovječna teta, i ima sina od nekih 5 godina. Nakon nekoliko rečenica “gdje si, kako si”, lagano je uletila sa pričom:
“Sine, vidiš, ovo je Djed Mraz. I sad on zna da ti ne želiš spavati u svojoj sobi. Došao je da provjeri, i ako to ne popraviš, nećeš dobiti paketić.”
Muž se našao u neobranom… nečem. Šta sad da radi? Da kaže djetetu koje vidi prvi, a vjerovatno i zadnji put, da mu mama laže? Da mu kaže da bježi od kuće, jer mu roditelji budni buncaju?
Šutio je, a dijete je nevinim pogledom, punim nade i strepnje, gledalo u njega…

Nakon nekoliko dana, sreli su se opet na izlazu iz zgrade.
“Djede, Djede, ja sad spavam u svojoj sobi, jesi li me vidio??”
“Ti si dobar dječak, znaš?”
“Hoću li dobiti paketić?”
“Molim vas, susjeda, kupite mu paketić…”

Otkud im pravo…?? Dijete je čovjek. Ličnost. Jesu li tako cool i kad njih lažu i kad njima manipuliraju?

Samo nekoliko dana nakon tog događaja, sjedi moja sudbina u jednoj kafe-slastičarni. Ovaj put, podno jedne bosanske planine. Dijete od nekoliko godina prilazi stolu, gleda ga u nevjerici, i viče upirući prstom: “Evo GA! Heeejjj, evo ga! Djed Mraz! Znao sam da postoji!”

Muž je djetetu pokazao prstom da šuti…

Čovjek kojega djeca molećivo ubjeđuju da je ono što nije, i da je onaj koji ne postoji, pita se kako da djeci objasni da postoji istina koja je ljepša od manipulativnih bajki. Imate li ideju?

Sjetio se!
Rekao je da će ubuduće djeci kazati da vuku “djedove” za brade. Kome brada “šeta”, on je lažljivi bolesnik.
To je to.

Možda je ovaj dever osveta za preuzete paketiće?

 

Autor: Ammara Šabić Langić

islamomponosna.blogspot.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top