Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Osobine primljenog hadža: Odazivam ti se Gospodaru, odazivam!

Osobine primljenog hadža: Odazivam ti se Gospodaru, odazivam!

Prvo poglavlje

 

 

Dolaskom dana hadža svake godine se srca vjernika ispu­ne čežnjom za odlaskom u okrilje Časnog Hrama radi oba­vljanja obreda hadža i posjete kaburu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Obredi hadža predstavljaju posebno uživanje i duhovni osjećaj koji je drugačiji od svakog drugog. Čovjek tada osje­ća blizinu Uzvišenog, zaokupljen je samo obavljanjem obreda koji su mu naređeni i ničim drugim stvorenim – ni svojom porodicom, ni rodbinom ni ostalim ljudima.

Putnik koji je krenuo ka časnim mjestima ostavlja sve i posvećuje svu svoju pažnju obožavanju Allaha. Ostavlja svoju porodicu, imetak, prijatelje, vlast… Napušta svoj svakodnevni život na koji je navikao da bi se približio Allahu putem namaza, tavafa[1], telbije[2], zikra i slavljenja Uzvišenog Allaha. Ne umori se niti mu je dosadno. Potčinjava svoje srce Uzvišenom a sva­ki dan se njegova pokornost Gospodaru povećava. Milost se spušta u srca ljudi, teku suze iz očiju a čovjek osjeća da je čitav ovaj svijet sa svime što je na njemu postao sićušan i nebitan u odnosu na obožavanje Allaha i Njegovo zadovoljstvo.

Hadž je peti stub islama. Uzvišeni Allah ga je učinio oba­veznim čovjeku koji ga je u stanju obaviti – onome ko posje­duje imetak, zdravlje i snagu.

Hadž kao i svi zahtjevi koji proizilaze iz vjerovanja predsta­vljaju Božiji a ne Gospodarov dar. Naime, Uzvišeni Allah svim stvorenjima daruje ono što će im čuvati i održavati život – hranu, piće, stanište što predstavlja Gospodarove darove stvorenjima.

Međutim, kada je riječ o zahtjevima koji proizilaze iz vje­rovanja, njihovo obavljanje Uzvišeni čini obaveznim samo vjernicima. Ko prihvati vjerovanje u Uzvišenog Allaha će ka­zati: “Gospodaru u Tebe jednog i jedinog stvoritelja vjerujem, pa me poduči kako ću Te robovati. Naredi mi pa ću Ti se pokoriti, zabrani mi, pa se tome neću približavati.”

Na početku svoga puta hadžija kaže: “Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam” što podrazumijeva da se on odaziva pozivu Uzvišenog Allaha koji mu je olakšao putem nafake i mogućnosti da bude u stanju hodočastiti Kabu. Hadžija uče­njem telbije obznanjuje da je krenuo na put radi izvršenja Allahove naredbe koji ga je obasuo najvećom i najveličanstvenijom blagodati-hodočašćenjem Časnog Hrama.

Nakon oblačenja ihrama[3] hadžija, također, kaže: “Odazi­vam Ti se, Gospodaru, odazivam”, odnosno odazivam se Ono­me Koji mi je stavio u obavezu obavljanje ovoga obreda što po­drazumijeva izražavanje dobrodošlice toj obavezi i čistotu duše. On tako potvrđuje da su sve dužnosti prema Allahu, kojima nas je obavezao, omiljene i drage ljudskoj duši.

Obavezivanje obično teško pada čovjeku jer sputava nje­govu aktivnost. Prihvatajući obaveze čovjek mora ili nešto uraditi ili se pak nečega kloniti. Ma kakav bio tvoj stav, da li ti to volio ili prezirao, izvršavanje Allahove naredbe dokaz je jačine vjerovanja. Čovjek-vjernik prihvata Allahove dužnosti sa ljubavlju bez obzira da li se radilo o naredbi ili zabrani.

Hadžija ostavlja svoj svakodnevni život i navike. Osta­vlja svoju kuću, domovinu, porodicu, djecu, imetak, omiljenu odjeću i mnoge druge stvari koje su mu u običnim danima do­zvoljene. Na svome putovanju biva lišen mnogih stvari i uz to se dolično odnosi prema svemu: neživim stvarima, biljkama, životinjama i ostalom. Prema biljkama, zbog toga što se neće približiti drvetu da bi slomio njegove grane, prema pticama koje neće loviti, prema ljudima zato što neće kvariti svoj hadž svađama, shodno riječima Uzvišenog: “Hadžje u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža.”[4] (El-Bekare, 197.)

HADŽ JE U ODREĐENIM MJESECIMA

Uzvišeni Allah je za neke obrede postavio mjesna ili vre­menska ograničenja. Postoje obredi koje Uzvišeni nije ogra­ničio ni vremenom ni prostorom kao što je izgovor šehadeta. Dovoljno je da jednom u životu posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Možeš ga izgovarati danju, noću, ujutro, u kući, na poslu, na putu jer nemaš ni vremenskih ni prostornih ograničenja pri izvršenju te dužnosti.

Uzvišeni je primjera radi namaz ograničio vremenom a ne mjestom. Dozvoljeno ti je da klanjaš u bilo kojoj džamiji, ali i u fabrici, kući ili na njivi. Slobodan si u izboru mjesta gdje ćeš klanjati, ali si ograničen vremenom. Svaki namaz ima svoje vrijeme i nije valjan van tog vremena.

Post je Uzvišeni ograničio vremenom odredivši da musli­mani poste svake godine u mjesecu ramazanu. Pri tome nam je ostavio slobodu izbora mjesta. Možeš postiti na mjestu ko­jem želiš ili na bilo kom kraju Zemljine kugle.

Zekat je Uzvišeni ograničio vremenom i iznosom a ne mjestom. Vrijeme sadekatul-fitra je na kraju ramazana, zekat na plodove i usjeve daje se odmah nakon žetve prije nego se prenese u skladišta, shodno riječima Uzvišenog: “On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, -jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan že­tve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” (Al-En’am, 141.)

Zekat je vjernik obavezan dati na imovinu koja dostiže nisab – najmanji iznos koji je potreban za obaveznost zekata, iz godine u godinu odnosno po isteku pune godine dana. Izvrše­nje obaveze zekata je ograničeno vremenom a ne prostorom. Gdje god da si, obaveza ti je da daš zekat bez obzira u kojoj državi ili gradu se nalaziš.

Hadž se razlikuje od svih ostalih ibadeta time što je ogra­ničen i vremenom i prostorom. Ne možeš obaviti hadž u svo­joj kući ili svojoj domovini već moraš da otputuješ ka Allahovom Časnom Hramu u Mekki. Ne možeš obaviti stajanje na dan Arefata na bilo kom drugom mjestu izuzev na Arefatu. Na dan 9. zul-hidžeta moraš stajati na određenom mjestu na brdu Arefat koje ne smiješ prekoračiti. Isto tako ne bi bilo ispravno da obrede hadža obaviš u nekom drugom mjesecu u godini jer ih moraš obaviti u zul-hidžetu.

Iz navedenog smo saznali da je jedino hadž obred koji je ograničen i vremenom i prostorom. Stoga je nagrada za obavljen hadž oprost grijeha jer je on od svih obreda i ibadeta najteži za čovjeka. Uzvišeni Allah kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti;” (Alu Imran, 97.)

O ovoj temi ćemo opširnije govoriti u narednim pogla­vljima.

Odlomka iz knjige: “Primljeni hadž”

Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Šaravi

Preveli: Ahmed Hatunić, Salem Dedović, Tuzla, 2006.

Knjigu možete naručiti na br.: 061 757 652

Akos.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top