Oslanjanje na Allaha: Vežite dobro svoju devu!

Oslanjanje na Allaha je kompleksno pitanje koje veoma lahko može biti pogrešno protumačeno. Uvijek postoji rizik da čovjek povjeruje da oslanjajući se na Allaha može sebe osloboditi odgovornosti za svoja djela i uloge u događajima i situacijama u svom životu.

Zato je ključna stvar znati da oslanjanje na Allaha ne znači oslobađanje od rada za naše potrebe i težnje za boljom budućnosti. Zapravo, jedan od načina na koji nas Allah opskrbljuje jeste kroz intelektualne i fizičke kapacitete s kojima stvara ljudska bića. Allah zadovoljava naše potrebe dajući nam sposobnost da radimo za našu opskrbu i stremimo našim ciljevima, kako u sadašnjosti tako i u budućnosti. Ovome svjedoči idući kur’anski ajet:

„I da je čovjekovo samo ono što sam uradi“ (Kur’an 53-39)

Jednog dana je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio beduina kako ostavlja devu bez vezivanja i pitao ga zašto je ne veže, a ovaj je odgovorio da se oslanja samo na Allaha. Poslanik mu je tada rekao da prvo veže devu, pa tek se onda osloni na Allaha (Tirmizi 2517).

Ovo je zapravo stvar zdravog razuma i rezona jer Allah je u njegovoj beskonačnoj milosti opskrbio ljude intelektom tako da mogu poduzimati određene korake, planirati i pripremati se za moguće događaje u budućnosti, a kreirao je i sredstva kojima možemo ove obaveze preuzeti na sebe.

Izgleda da je kod nekih ljudi uobičajena praksa postala smatrati da su preventivno djelovanje i planiranje koraka u budućnosti nepotrebni jer odražavaju nedovoljno oslanjanje na Allaha u pogledu naše opskrbe, sigurnosti i planova za budućnost.

Planiranje svoje budućnosti

Neki ljudi ne planiraju i ne štede za svoju penziju i vrijeme kada neće biti u stanju raditi ili ne plaćaju zdravstveno osiguranje za troškove liječenja koji mogu iskrsnuti. Neki idu tako daleko da troše cijele plate bez da ostavljaju za stanarinu i druge osnovne potrebe svoje porodice.

Neki čak nemaju ni stalan posao, ali putuju po raznim vjerskim događajima ostavljajući iza sebe svoje porodice u siromaštvu. Ako ih pitate zašto to rade, reći će vam da se oslanjaju na Allaha i da On opskrbljuje njih i njihove porodice.

Mnoga pitanja se javljaju u našim glavama kada razmatramo kako štediti, pripremati se za budućnost i preduzimati korake protiv mogućih problema. U tim slučajevima mnogima kroz glavu prođe dilema i briga da li je naše gomilanje imetka, hrane ili novca ustvari pogrešno. Počnemo sumnjati u to da li se dovoljno oslanjamo na Allaha jer osjećamo potrebu da se osiguramo za vrijeme koje još nije došlo i za koje ne znamo šta nosi sa sobom.

I dok, zaista, često zaboravljamo moliti Allaha za naše potrebe i nismo dovoljno zahvalni za sredstva kojima nas opskrbljuje, kao što hadis o vezivanju deve govori, neispravno je prepustiti sve Allahu i ne činiti ništa da bi pomogli sebi i svojim porodicama. Veoma je važno da shvatimo svoju ulogu u privređivanju za sebe i svoje bližnje.

Gradimo brane da nam voda ne poplavi naselja. Ostavljamo na stranu dio svake plate za stanarinu ili druge račune. U auto natočimo dovoljno goriva da stignemo tamo gdje smo krenuli. Zaključavamo naše kuće da ne bi bile opljačkane. Jedemo dobru hranu, med i povrće da bi spriječili bolest. Sve su ovo banalni primjeri ljudskog djelovanja da bi se obezbjedio dobar život i spriječili mogući problemi.

Svako od nas ima odgovornost da se trudi da zadovolji svoje potrebe, ne očekujući od Allaha da spusti s neba novac za stanarinu ili da nam se hrana pojavi ispred vrata. Ovi primjeri nam zvuče smiješno, ali ako zapostavljamo vlastiti rad i planiranje, to je upravo ono što očekujemo da se desi.

Oslanjanje na Allaha

Oslanjanje na Allahovu odredbu i milost je od velike važnosti za našu vjeru. Nikad ne bismo smjeli prestati vjerovati da sve što se dešava u našim životima biva s razlogom i da iz toga uvijek možemo nešto naučiti i postati bolji.

Ne smijemo zaboraviti ni da je sve što imamo samo posuđeno od Allaha i da to moramo koristiti mudro, te dijeliti sa drugima. Ali moramo biti svjesni i da imamo odgovornosti kojima nas je Allah zadužio: da mu se pokoravamo i obožavamo ga, ali takođe i da radimo i djelujemo.

Na kraju krajeva, ako je našoj devi suđeno da pobjegne, ni vezanje lancima neće je spriječiti u tome, kao što nam govori slijedeći kur’anski ajet:

„A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće“. (Kur’an 81-29)

Ali ako se ne potrudimo vezati devu, pa ona pobjegne ili bude ukradena, onda možemo kriviti jedino sebe.

Povećajmo stoga svoje oslanjanje na Allaha tako što ćemo učiniti svoj dio posla vezivanjem deve!

Piše: Amina Hernandez

Preveo: Nermin Spahić

(Minber.ba/Onislam.net)