Obavještajne metode širenja tekfirsko – terorističkih ideja

Priča o Mortenu Stormu tiče se i Bosne i Hercegovine. I u našoj zemlji je do sada bilo, nažalost i još uvijek ih ima,  sličnih slučajeva obavještajnog širenja tekfirsko – terorističkih ideja.  Sjetimo se samo slučaja Nihada Čosića. Isti smrdljivi trag obavještajnog djelovanja iza sebe ostavili su i slučajevi „ Begtašević“ ( Mirsad Begtašević je  sa svojim saradnicima došao iz Stormove Danske u našu zemlju gdje je navodno trebao izvesti terorističko djelo), slučaj „ Mevlid Jašarević“ i napad na bugojansku policijsku stanicu za koji je uhapšen i optužen Haris Čaušević i ostali. Pored navedenih konkretnih primjera, obavještajne metode djelovanja u BiH, koje  prepoznajemo po uzoru na slučaj Mortena Storma,  prepoznajemo i kroz veoma napadno širenje tekfirskih ideja u našoj zemlji

Piše: Ezher Beganović

Danac Morten Storm, tajni agent danske kontraobavještajne službe PET i američke CIA, proteklih dana izazvao je ogromnu pažnju medija u Evropi, naročito medija na prostoru bivše Jugoslavije. Morten Storm se danskim medijima pohvalio da je on za Amerikance organizirao likvidaciju lidera Al Kaide u Jemenu Anvara al-Avlakija. Storm je u navedenoj ispovijesti posebno istakao dio u kojem navodi kako je oženio Anvara al-Avlakija sa Aminom, Zagrebčankom koja je prihvatila islam. Također, Storm je danskim medijima ispričao detalje kako je godinama, po nalogu danske kontraobavještajne službe PET i američke CIA, glumio radikalnog islamistu i na taj način efikasno prikupljao obavještajne podatke protiv osumnjičenih muslimana i grupa širom svijeta.

Slučaj Mortena Storma veoma je zanimljiv jer dokumentira jedan izuzetno važan obavještajni metod koji zapadne obavještajne službe danas često koriste u svojoj borbi protiv terorizma. Kako je sam priznao, Morten Storm se po nalogu danske kontraobavještajne službe PET i američke CIA među muslimanima predstavljao kao osoba sa vrlo radikalnim islamskim stavovima, odnosno on je intezivno širio veoma radikalnu verziju tumačenja islama i uporno huškao muslimane na činjenje terorističkih akata i drugih kriminalnih djela. Drukčije rečeno, Morten Storm je intezivno širio terorističko – tekfirske ideje među muslimanskim krugovima u kojima je operirao. Storm je širio tekfirske ideje radi zadobijanja povjerenja pipadnika Al Kaide i kako bi se uspješno infiltrirao u njihove redove.

Morten Storm se dugo pripremao za svoj obavještajni zadatak. On je sa obavještajnim službama počeo da sarađuje  u zatvoru u Danskoj gdje je služio kaznu zbog članstva u bajkerskoj bandi, uzimanja droga, krađa i drugih prekršaja. Dok je bio u zatvoru Storm je obznanio svoj prelazak na islam. Nakon izlaska iz zatvora kreće se u muslimankim krugovima u Danskoj gdje aktivno učestvuje u širenju ekstremnih ideja. Storm se najviše kretao oko džamije u  gradu i  Aarhusi kod Copenhagena. Kamran Shah, predstavnik vjerske zajednice muslimana u spomenutim mjestima se dobro sjeća Mortena Storma, koji se tada zvao Murad Storm. „ On je napadno pokušavao da promovira radikalna shvatanja kod mladih ljudi. Nekoliko puta je bio u našoj džamiji i uporno je nagovarao mladiće da trebaju spremni da se bore protiv nevjerničkog društva u Danskoj. Kada se prisjetimo kako je aktivno pokušavao radikalizirati naše mladiće i sadašnje otkriće da je to on radio kao agent obavještajnih službi mi smo potpuno šokirani“.

Nedugo nakon toga odlazi na izučavanje islama i arpaskog jezika u Jemen na univerzitet „Al Iman“. Ovaj univerzitet vodi poznati jemenski alim, šejh Zindani. Kada je naučio arpaksi jezik i izgradio svoj imidž pravog islamiste, Morten, odnosno Murad Storm,  odlazi u Englesku gdje u više gradova počinje svoj obavještajno – operativni rad.  U Lutonu i Birminghamu oko sebe okuplja mlade muslimane koje uči islamu, bokserskim vještinama i promovira se u njihovog vjerskog lidera. I u Lutonu i Birminghamu Morten Storm huška svoje pristalice da prihvate terorističko – tekfirske ideje. Prema svjedočenju muslimanskih lidera, Storm je u spomenutim gradovima uspio da se nametne ka radikalni vođa grupici mladića, koje je odvojio i osnovao u posebnu radikalnu skupinu koja je usvojila njegove terorističko – tekfirske ideje.

Navedeni primjer obavještajnog djelovanja Mortena Storma otkriva mračnu stranu svjetskih obavještajnih službi i njihovog djelovanja prema muslimanima i islamu u svijetu. Obavještajne službe, kako je prikazano kroz primjer Mortena Storma, prelaze granicu dozvoljenog obavještajnog djelovanja, jer na ovaj način ugrožavaju sigurnost svih ljudi, a posebno muslimana.  Planskim širenjem tekfirskih i terorističkih ideja među muslimanima, obavještajne službe se ne bore protiv terorizma, one ga tako samo raspiruju.

Sa ovakvom vrstom obavještajnog djelovanja ne slažu se svjetski stručnjaci krivičnog prava. Danski list „ Politiken“ potražio je stručno mišljenje o (ne)ispravnosti obavještajnog djelovanja u kojem agenti vrše aktivnu agitaciju činjenja teških krivičnih djela kao što je terorizam.  „ Politiken“ je prezentirao slučaj „ Storm“ stručnjacima krivičnog prava na Univerzitetu u Copenhagenu. Profesor Jorn Vestergaard smatra da agent ne smije raditi takve stvari. „ Agent ne smije raditi stvari kojima bi podsticao na činjenje krivičnih djela“. Sa ovim stavom slaže se i profesor Trine Baumbach. „ Bez obzira je li neko agent policije ili PET-a, protuzakonito je podsticati druge da čine krivična djela“. Šef danske kontraobavještajne službe PET, Jakob Scharf  je objasnio zašto se obavještajne službe koriste ovakvom metodom provokativnog obavještajnog rada. Po njemu, kada obavještajni agent širi radikalne ideje i podstiče na činjenje terorizma postoji velika vjerovatnoća da će se na taj način uspjeti prikupiti važne informacije o terorističkim djelima i skupinama. Ovakvo davanje širokih ovlaštenja obavještajnim službama nameće sumnju da njihovi agenti, vjerovatno, nekada učine i poneko manje ili veće krivično, u Stormovom primjeru, terorističko djelo. Sve kako bi se dokazali i što više približili izvoru informacija i liderskim pozicijama terorističkih grupa. O šteti niko ne vodi računa. A šteta je ogromna. U opisanoj borbi protiv terorizma štetu osjete najviše muslimani. Morten Storm se povukao na drugi obavještajni zadatak, a iza njega, među muslimanima, ostalo je sve smeće koje je godinama okolo rasipao. Svjetski mediji ovakve primjere raširenog radikalizma među muslimanima spremno i veoma rado koriste  kako bi vodili kampanje protiv islama i muslimana.

Priča o Mortenu Stormu tiče se i Bosne i Hercegovine. I u našoj zemlji je do sada bilo, nažalost i još uvijek ih ima,  sličnih slučajeva obavještajnog širenja tekfirsko – terorističkih ideja.  Sjetimo se samo slučaja Nihada Čosića, koji je bio aktivan u vrijeme procesuiranja Rijada Rustempašića i njegove grupe. Danas u Bosni i Hercegovini niko ne zna gdje je taj Nihad Čosić. Nikoga to više ne zanima. Nihad Čosić je bio agent stranih obavještajnih službi i imao je isti zadatak kao Morten Storm, s tom razlikom što je Čosićeva provokatorsko – agentska  karijera trajala znatno kraće. Njegov obavještajni mentor bio je Američki službenik u Tužilaštvu BiH, Drew G. Engel. Tužilac Drew G. Engel je od Nihada Čosića prvo napravio medijsku zvijezdu, tako što mu je sredio intervju magazinu „ Dani“ u kojem je on iznio brojne laži o svojim vezama sa Al Kaidom i slične gluposti. Kroz taj intervju, puštajući Čosića da slobodno govori o svojim vezama sa terorizmom, Drew G. Engel je svog agenta predstavio kao neustrašivog islamistu. A onda ga je pustio na Rijada Rustempašića i ostale. Nihad Čosić je kao i Morten Storm uporno ubjeđivao svoje društvo da trebaju počiniti kakvo terorističko djelo. Usput, Čosić je sve snimao i donosio svom mentoru Engelu. Znamo dobro koliko su i na koji način domaći mediji iskoristili Čosićevo priznanje da je terorista ( „Ja sam terorist na Allahovom putu“, Čosićeva izjava u magazinu „ Dani“) u širenju propagande protiv muslimana i islama u BiH.

Osim ovog primjera, isti smrdljivi trag obavještajnog djelovanja iza sebe ostavili su i slučajevi „ Begtašević“ (Mirsad Begtašević je  sa svojim saradnicima došao iz Stormove Danske u našu zemlju gdje je navodno trebao izvesti terorističko djelo), slučaj „ Mevlid Jašarević“ i napad na bugojansku policijsku stanicu za koji je uhapšen i optužen Haris Čaušević i ostali. Pored navedenih konkretnih primjera, obavještajne metode djelovanja u BiH, koje  prepoznajemo po uzoru na slučaj Mortena Storma,  prepoznajemo i kroz veoma napadno širenje tekfirskih ideja u našoj zemlji. Posljednjih godina tekfirske ideje se brzo šire u Bosni i Hercegovini i regiji. Sigurnosne službe ne rade ništa na sprečavanju navedenih tekfirskih pojava u našoj zemlji. Čak šta više, pouzdano se zna da obavještajne službe u BiH aktivno učestvuju u širenju tih ideja. Među pristalicama tekfira u BiH ima dosta saradnika brojnih obavještajnih službi. Saff posjeduje pouzdane informacije o brojnim licima – agentima tekfirovcima. Ti agenti rade isto ono što je radio Morten Storm tokom svog obavještajnog djelovanja među muslimanima.

U našoj zemlji nesmetano djeluju brojne strane obavještajne službe. Nažalost, domaće sigurnosne strukture su samo servis stranim obavještajnim službama. Naglo pojavljivanje ekstremnog tekfira u BiH, njegovo nesmetano rasplamsavanje, pogubno djelovanje i sve druge štetne posljedice, koje osjećamo od te strašne pojave, produkt su obavještajnog djelovanja i obavještajnih metoda čiji najatraktivniji operativac danas je Monter Storm.

Stvarna i iskrena borba protiv terorizma svake vrste prvo mora krenuti od onih koji navodno predvode tu borbu. Dok god obavještajne službe budu podsticale terorizam, radikalizam i druge vrste krivičnih djela biće isto stanje. Gdje se poštuje pravo i pravda tu terorizam ne raste!

(Saff br. 326, 19. oktobar 2012. godine)