Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Novinarsko pitanje: Zašto, kada i kako napisati tekst?

Novinarsko pitanje: Zašto, kada i kako napisati tekst?

novinarsko pitanje:
U principu, pisati možete o svemu.

Tu postoji svega nekoliko ograničenja, a na vama je da odlučite koje od njih će te najčešće uzimati u obzir. Stvar vašeg ukusa i ukusa vaših čitatelja je način na koji ćete napisati tekst, ali ipak na kraju tog prostranog šarenog pejzaža za vaše kreativno novinarsko trčkaranje nalaze se i neke etičke i zakonske norme. No, taj široki prostor koji vam je podarila evolucija našeg društva i medija uvijek pokušajte iskoristiti za ono što vam je najpreče. 

Nikada nemojte smetnuti sauma da su vam najpreči vaši čitatelji. Zbog toga uvijek pišite svjesni činjenice da je mjerilo kvaliteta vašeg pisanja reakcija vašeg “prosječnog“ čitatelja. Na koncu, on je taj kojeg možete uvijek izgubiti ukoliko mu dosađujete i on je taj zbog kojeg vaša novina uopće postoji. Što ste bolje upoznati sa željama vašeg čitatelja to će vam jednostavnije biti pronaći “pravu temu“ za pisanje. Ukoliko pišete za školske novine onda pišite o onome što bi moglo zainteresovati učenike te škole – raspitajte se o nekim neobičnostima koje su vezane za njenu historiju, osvrnite se na neki problem u organizaciji ekskurzije ili sl. Te “male teme“ su ono zbog čega vaš školski list postoji, a nije rijetkost da ih upravo ovakvi listovi zapostavljaju, zaboravljajući u svojoj početničkoj ambiciji svoju primarnu interesnu grupu.
Sve ovo ni u kom slučaju ne znači da i velike teme ne mogu naći svoje mjesto u “malim“ listovima. Naprotiv, više je nego preporučljivo “velike događaje“ osmotriti i “iz vaše perspektive“, a to bi zapravo trebalo biti i perspektiva vaših čitatelja. Možda jedna od najvećih privilegija pisanja za male časopise jeste dodatna sloboda i mogućnost direktnijeg obraćanja u pisanju o temama koje veliki časopisi moraju tretirati sa mnogo više opreza, s obzirom na raspon stavova i afiniteta njihovog čitateljskog auditorija.

Kada ste sigurni da ste pronašli odgovarajuće teme za sljedeće izdanje vašeg časopisa, to jeste jedan značajan korak, ali prije nego što pređete na djelo razmotrite i sljedeće aspekte:

• Koliko će ta tema biti aktuelna u trenutku izlaženja časopisa?
• Bez obzira koliko je tema interesantna, uvijek je bitna osoba koja će tu temu na pravi način “obraditi“.
• Da li se u međuvremenu pojavilo nešto interesantnije i aktuelnije?

Susret sa praznim listom papira često zna biti traumatično iskustvo čak i za najmotiviranije novinare – početnike. Zbog toga je Malkolm F. Melit u svom “Priručniku za novinare“ pokušao početnicima, pa i veteranima ovakvu vrstu pisanja predstaviti kao proces sa pet određenih faza.Poznavanje tog procesa trebalo bi vam omogućiti da lakše uvidite u kojoj se fazi nalazite kako bi ste razbili eventualnu mentalnu blokadu ili priči dali pravi tok. 

1. Rađanje ideje za tekst

Tema se često sama po sebi nameće. Recimo, usvojen je novi zakon o obrazovanju u BiH ili je kantonalni ministar zbog svog neslaganja sa istim podnio ostavku. Međutim, dobar novinar je onaj novinar koji traga za pričama. To je novinar koji pokušava pronaći priču iza onoga što svi vide. Dakle, ukoliko u vašem gradu ne postoji deponija za smeće, upitajte se zbog čega je to tako? Napravite plan za prikupljanje materijala koji je potreban za dobar tekst. Razmislite o tome koga bi trebali intervjuisati – načelnika općine, direktora komunalnog preduzeća ili možda zdravstvene radnike? Fokusirajte se na potragu za krivcem ili onim koji su odgovorni za takvu situaciju! Potražite ili napravite adekvatne fotografije koje bi na upečatljiv način dramatizirale težak problem.

2. Priprema materijala i prikupljanje činjenica

Za vrijeme ove faze često možete uhvatiti sami sebe kako ste već odlutali u treću fazu – planiranje teksta, no ne gubi te fokus sa vaše primarne zadaće, a to je prikupljanje materijala i izvora, na osnovu kojih će tek u trećoj fazi napraviti odabir onoga što je najrelevantnije za vaš tekst.

3. Analiza činjenica i planiranje

Treća faza je faza u kojoj će te morati donijeti nekoliko važnih odluka. Tada pravite definitivan odabir činjenica koje su vambitne, uočavate nedostatke u prikupljenom materijalu i popunjavate te praznine, te se odlučujete za stil i ton kojim će tekst biti napisan.

4. Pravljenje grubog nacrta

Postoji nekoliko načina izrade nacrta ili plana ovakve vrste. Neki prave koncepte slične onima kod pismenih zadaća u školi. Drugi prave neobavezne šeme “bacanjem na papir“ najvažnijih činjenica, dok se treći odlučuju samo na podvlačenje već postojećih popisanih činjenica iz bilježnice. Mnogo važniji od načina izrade koncepta je redoslijed kojim činjenice trebate prezentirati. U dobrom tekstu one ne smiju biti razbacane. Ako nemate plan sigurno će te u procesu pisanja biti rastrgani stalnim kolebanjima. Kada ste već počeli pisati, ne zazirite od brisanja cijelih rečenica ili pasusa. Pišite bez osjećaja da će sve što napišete biti trenutačno uzeto iz kompjutera i vaših ruku i objavljeno takvo kakvo je u tom trenutku. Nacrti i postoje zato da bi bili mijenjani i odbacivani.

5. Redigovanje ili dotjerivanje teksta

Kada ste konačno završili nacrt pokušajte stvoriti emotivnu distancu prema njemu. Savjet većine iskusnih novinara je da treba pustiti tekst “da se ohladi“ i tek onda preći na petu fazu – redigovanje nacrta. To za vas znači ili kozmetičko dotjerivanje (umivanje teksta) ili, zna se desiti, popuna prerada svega što ste napisali. Pri tome se držite principa koji će vas dovesti ABC-a (Accuracy, Brevity, Clarity – tačnost, kratkoća, jasnoća) dobrog pisanja, a to je da tekst treba biti tačan, kratak i jasan. Dakle, krenimo redom… Neistinit članak je gori od bezvrijednog, jer je štetan.
Čitaocu dugujete konciznost, dakle pišite bez suvišnih i nepotrebnih lutanja po materiji, i na kraju, najveći novinarski grijeh je zbunjivati čitaoce zbog toga jer vi niste razumjeli činjenicu i pokušali ste to da prikrijete. To nikada ne uspijeva.

Ono što također nikada ne uspijeva jeste plan na osnovu kojeg mislite da će te jednog dana kao novinar moći samozadovoljno prije pisanja sjesti na svoju stolicu, protegnuti se i pomisliti – ovo neće biti nikakav problem, jer ja zaista dobro pišem. Pisanje ne postaje lakše sa iskustvom zbog toga jer stalno podižete vlastite kriterije. Kada god sjednete pred kompjuter suočeni ste sa novim izazovom nakon kojeg ste uvijek naučili nešto novo.

Izvor: ”Mediji u vašim rukama”
Autor: O. Filipović
Za Akos.ba pripremila: Medina Kanlić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top