Nijekanje narodnosti znači nezadovoljstvo s Božijom odredbom: PATRIOTIZAM je dio sunneta Poslanika, a.s.
Nijekanje patriotizma i narodnosti znači nezadovoljstvo s Božijom odredbom da podijeli ljude na narode i narodnosti. Stoga, ne treba da čudi da je ulema davno zauzela jednoglasan stav da izreka ‘ljubav prema domovini je dio vjerovanja’, ima, iako nije hadis, ispravno značenje
Piše: Jusuf Džafić, Kairo
Patriotizam je, kako je već ranije spomenuto, Božiji zakon (sunnet) na zemlji. On je takođe sunnet (praksa) Muhammeda, a.s. U poznatom hadisu, kojeg između ostalih bilježe Buharija i Muslim, prenosi se da je Muhammed, a.s., u najtežim trenucima u bici na Hunejnu (8. g.h.), recitovao jedan bejt (dvostih), bodreći svoje ashabe. U prvom stihu je istakao svoja patriotska osjećanja prema rodnom kraju, a u drugom svoja vjerska osjećanja: Ja sam sin Abdulmutalliba/Ja sam vjerovjesnik, što laž nije. Postoji još mnogo događaja iz u kojima Muhamed, a.s. ističe svoje rodoljubivo osjećanje i svoju pripadnost arapskom narodu. Zbog ograničenosti prostora navest ćemo još samo jednu. Ibn Madždže i drugi bilježe hadis o susretu Temima Darija sa Dedždžalom u kome Temim i njegovi saputnici kažu da su Arapi po etničkoj pripadnosti. Taj događaj je Poslanik, a.s., potanko prepričao ashabima sa minbera. Naravno, niko ga od njih nije optužio za nacionalizam! (Vidi tahridž dva zadnja hadisa: Es-Sujuti, El-Džami’ el-kebir, passim, El-Mutteki el-Hindi, Kenz el-ummal, passim)
Dalje, kroz cijelu islamsku povijesti skoro da nema znanstvenika, a da nije isticao svoju pripadnost. Tako su neki isticali svoju pripadnost određenom gradu (Mekkelija-El-Mekki, Basranac-El-Basri, Kufljanin El-Kufi, itd.), drugi određenoj pokrajini ili zemlji (Anadolac-El-Anaduli, Šamljanin-Eš-Šami, Egipćanin-El-Misri, Endelušanin-El-Endelusi itd.), treći određenom plemenu, rodu ili porodici (El-Bekri, El-Adevi, El-Azm, Eš-Šihabi itd.), četvrti određenoj ideji (hanefija-El-Hanefi, maturidija-El-Maturidi, azharlija-El-Ezheri itd.), peti određenom narodu (Arap-El-Arebi, Turčin-Et-Turki, Kurd-El-Kurdi, Berber-El-Berberi itd.) i sl.
Ashabi su prenijeli nasljeđeno znanje o arapskoj genealogiji (rodoslovlju) od svojih paganskih predaka. Štaviše, hazreti Ebu Bekr, najbolji čovjek nakon poslanika i desna ruka Muhammeda, a.s., bio je jedan od najučenijh ashaba u oblasti arapske genealogije. Hiljade knjiga su ispisane u toj oblasti.
Nacionalna historija naroda
Treba spomenuti i da je Ibn Ebi Asim (206-287), poznati muhaddis, u svom mu’džemu El-Ahad ve el-mesani, jednoj od svojih hadiskih zbirki, poredao ashabe prema plemenskoj, etničkoj osnovi, što mu niko nije prigovorio.
Kroz islamsku povijest muslimanski pisci su ispisali hiljade knjiga vezanih za nacionalnu historiju svojih naroda, poglavito arapski, perzijski i turski historičari. Ni Bošnjaci u pogledu patriotizma nisu bili izuzetak. Brojni su znameniti Bošnjaci, koji su boravili diljem Osmanskog carstva, i s ponosom isticali svoje bošnjačko porijeklo (tur. Bosnali, Bošnak, arap. El-Busnevi, El-Bušnaki). Među njima je bilo učenjaka, znanstvenika, državnika, vojskovođa, pjesnika i dr: Mustafa Pruščak Bošnjak, Abdulvehhab-efendija Sarajlija-Bošnjak efendija, Kara Šahin Mustafa-paša Sokolović Bošnjak, Ibrahim-paša Požeganin Bošnjak, Džezzar Ahmed-paša Pervan Bošnjak itd.
(Vidi o ličnostima poznatim pod imenom Bosanac/Bošnjak: Mehmed Surejja, Sicilli Osmani, Matbe Amire, Istanbul, 1890, sv. 1-4, passim i dr.)
Na kraju, nakon uvida u Kur’an, hadis i siru Muhammeda, a.s, te islamsku povijest i literaturu, bjelodano je da islam zabranjuje nacionalizam i slične ideologije (fašizam, šovinizam, nacizam), koje zagovaraju izdizanje nacionalnih vrijednosti nad vjerskim, dok patriotizam, umjerenu ljubav prema svome narodu i domovini, smatra poželjnom, pa čak i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Pažnja! Više pročitajte u printanom izdanju Preporoda od 1. maja 2015.g.
