Neuslovni Đački dom u Bihaću privremeni smještaj za oko 3.000 migranata

Na području Grada Bihaća trenutno se nalazi oko 3.000 migranata koji su u posljednje vrijeme različitim ilegalnim putevima stigli u taj grad. Na području cijelog Unsko-sanskog kantona, prema evidenciji, nalaze se 4.000 migranata.

Smješteni su u različitim prihvatnim centrima – Trnovi u Velikoj Kladuši, improvizovani prihvatni centar koji se nalazi u zgradi Đačkog doma, u naselju Borići, nadomak Bihaća i hotelu Sedra na području Grada Cazina.

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Đački dom u Bihaću u kojem se, prema procjenama, nalaze oko 3.000 migranata. Improvizovani šatori u parku do Đačkog doma. Tu se nalazi i veliki broj porodica sa djecom. Nisu raspoloženi ni za priču ni za snimanje. Nastavili smo stoga dalje prema ruševnoj zgradi koja im privremeno služi kao dom.

U redu su za doručak. Uglavnom je riječ o muškarcima, ali ima i mali broj djece i žena. Neuslovna zgrada i odjeća koja se suši sa prozora na kojima nema stakla slika su stanja. Preporuka volontera na terenu jeste da ne ulazimo u improvizovane spavaone jer se u njima jako često događaju i tuče. Uglavnom je riječ o tučama između njih i uglavnom se radi o migrantima iz Pakistana.

Mnogo je i onih koji traže pomoć volontera Crvenog križa koji su tu cijelo vrijeme. Na jednom od ulaza u Đački dom je i karta na kojoj je prikazana njihova ruta – od mjesta polaska pa do trenutnog odredišta. Migranti u Bihaću ne žele pred kamere, ali kako su nam kazali, žele dalje. Svaki od njih samo spominje policiju Republike Hrvatske koja je, kako su kazali, nemilosrdna prema njima, od fizičkog maltretiranja pa do otuđivanja telefona.

Sa ekipom AA je bio i Adnan Beganović, inspektor Sektora kriminalističke policije Uprave policije Unsko-sanskog kantona, koji je kazao da je situacija na području kantona zadovoljavajuća, ali ne idealna.

“Trenutno stanje u Unsko-sanskom kantonu, pogotovo na području Grada Bihaća i općine Velika Kladuša, je zadovoljavajuća. Ne možemo reći da je idealna, ali je zadovoljavajuća u pogledu sigurnosti građana i sigurnosti trenutnog broja migranata koji se nalaze na ovom području”, rekao je Beganović.

Činjenica je, kako je kazao, da je na početku ove godine Unsko-sanski kanton zuhvatio veći val dolazaka stranih državljana s područja Libije, Irana, Iraka, Maroka…

“Mimo ratnih dejstava tu imamo i ekonomski segment njihovog dolaska. Njihov cilj nije ostanak u BiH nego odlazak u treće zemlje. Privremeno se nalaze na našem području sa određenim dokumentacijama boravka kao izbjeglice, dakle, kao tražitelji azila”, pojasnio je Beganović.

Hiljade migranata stiglo je u posljednje vrijeme na područje tog kantona.

“U posljednje vrijeme, više od 4.000 migranata je došlo na područje Unsko-sanskog kantona. Najveći broj je u Bihaću – blizu 3.000, a ostali broj se nalazi u Velikoj Kladuši. Sigurnost građana ni u kom slučaju nije upitna. Ali ako se nastavi ovakav trend dolaska migranata, a dolazi i zima i hladnije vrijeme, ne znam kako i na koji način ćemo postupati”, istakao je Beganović.

Poručio je da se svaki dan broj povećava i mijenja.

“Svaki dan evidentiramo sve veći broj dolazaka stranih državljana. Imamo evidentiranih i slučajeva kako fizičkih napada između njih tako i krivičnih djela. Nesumljivo, policija evidentira sve. Imamo evidentirano i preko 20 krivičnih djela koje su počinili strani državljani, od krađa pa čak i do ubistava. Vodi se istraga u cilju rješavanja izgrednika. Nastojimo da ta lica dislociramo, dakle, vratimo u Istočno Sarajevo”, poručio je Beganović.

Dok se krećemo među migrantima prilazi nam i Đemal Tulić, mještanin i jedan od onih čija je kuća u neposrednoj blizini Đačkog doma.

“To nisu izbjeglice, to su banditi, lopovi, ubice i sve drugo. Plaćaju po 15 eura prenoćište. Piju, kockaju se…Od njih ne možemo spavati, Provaljuju u kuće ljudi koji žive vani. Niko im ništa ne može. Neko veče su se potukli. Ja sam prošao rat, ratni vojni invalid sam, ali ono što sam vidio nisam vidio u životu”, ispričao je Tulić.

Međutim, smatra da među njima ima i onih kojima je stvarno potrebna pomoć.

“Njih deset posto treba pomoć, a ostalo su tinejdžeri. Ne možeš proći ovdje. Ljudi bježe od njih. Imali smo prije nekoliko dana sastanak u mjesnoj zajednici i dali smo rok pet-šest dana da se ovo riješi”, dodao je Tulić.

U krugu Đačkog doma nismo vidjeli Bišćane, kojima je ta Aleja nekada služila za šetnju i odmor. Izbjegavaju to područje.

Akos.ba