Neprijatelji se povlače kako jača vaša intelektualna, naučna i kulturna moć

Životna priča Muhameda Vahida od Sarajeva do Bliskog istoka je primjer uspješne bošnjačke dijaspore u tom dijelu svijeta, a o kojoj se rijetko govori u našoj javnosti.

“Iako je život stranca u arapskim državama veoma težak i pun izazova i bola, to teško stanje mi je bilo poticaj da uspijem i krenem naprijed da steknem finansijsku slobodu. Moja zrelost, multikulturalna i multireligijska misao i otvoren pogled na svijet u regiji u kojoj je ljudska civilizacija počela prije 10.000 godina mi je, hvala Bogu, pomogla da ostvarim uspjeh u međunarodnim projektima iz oblasti WiMAX i SCADA komunikacija i visokotehnoloških projekata u relativno mladoj dobi i u najsloženijim i najtežim zemljama svijeta”, kaže, između ostalog, u razgovoru za Stav Vahid Muhamed, koji na svom YouTube kanalu dijeli svoja znanja, iskustva i savjete.

S Vahidom razgovaramo o njegovom iskustvu poslovanja u Iraku u poređenju sa stanjem u Bosni i Hercegovini, o različitim percepcijama arapskih investicija, potencijalima halal-turizma, o poslovanju u okolnostima kriza i inflacije.

STAV: Percepcija i imidž Bosne i Hercegovine uveliko variraju u zavisnosti od istraživanja, odnosno da li anketiramo domaće stanovništvo ili turiste, odnosno strance. Možete li uporediti svoje iskustvo u Iraku sa stanjem i izazovima u Bosni i Hercegovini s posebnim fokusom na mlade?

VAHID: Činjenica je da izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina suočava nisu mnogo drugačiji od mnogih zemalja u razvoju kao što su zemlje Bliskog istoka i Afrike, po konceptu zatvorene države, posebno u ekonomiji, društveno-političkoj i kulturnoj misli, do progresivnih zemalja sa stabilnim političkim sistemom.

Za transformaciju država i društava nakon ratova i šokova potreban je intelektualni i filozofski napor, samokritika, velike i bolne reforme. Pitanje je postoji li intelektualna i politička elita i kritična masa sposobnih za brze pozitivne promjene? Nekim zemljama je potrebno deset generacija, nekima pet, a pojedine se uspiju transformirati kroz samo jednu-dvije generacije. Tajna je u tome da se ubrza kritičko promišljanje i pronađu efikasna i brza rješenja. Primjer za to je uspješan eksperiment u Ruandi u kratkom vremenskom periodu uprkos društvenoj složenosti. Jedan od dobrih primjera je i dinamično tursko iskustvo nacionalne transformacije za manje od 15 godina uprkos nacionalnim problemima i geopolitičkim izazovima. S druge strane možemo postaviti pitanje gdje su iračka ili sirijska transformacija odavno zakazale. Neki krive nacionalni, vjerski, kulturni i jezički pluralizam. Ali taj problem se može pretvoriti u tačku izvora snage, kao što se desilo u Americi, Kanadi i Indiji, koje imaju stotine jezika, nacionalnosti i religija. Problem leži u kolektivnoj svijesti naroda, njihovom intelektualnom nivou i sposobnosti prihvatanja drugog, a to je problem koji se može riješiti kroz obrazovanje, medije i kulturne programe.

Stoga rješavanje ekonomskih i političkih problema počinje najprije od promjene misli, kulture i odnosa prema znanju i kolektivnoj svijesti. Kada se neznanje suzbije u jednoj državi, uspjeh, razvoj i pozitivnost ulaze u život društva. Bitka u Bosni sa svim svojim spektrima različitih nacionalnosti, vjera i ideja je borba prije svega za kulturnu, intelektualnu i moralnu svijest, kao što je to slučaj u historiji uspješnih zemalja. Naravno, ne zaboravljamo negativne vanjske faktore i utjecaj onih koji žele zlo Bosni, ali to je priroda ljudskog sukoba. Promjena i stvarna moć počinju iznutra prvo na misaonom nivou, a zatim se neprijatelji povlače kako jača vaša intelektualna, naučna i kulturna moć. Prisutna je pozitivna energija mladih koja je u većem dijelu zarobljena, a nužno je da se oslobodi i da uloži dugoročne napore za napredak Bosne.

Taj proces ubrzanog razvoja se ranije desio u većini zemalja Evrope i svijeta, a kroz historiju ljudske civilizacije imamo nekoliko prelomih tačaka kao što je Hamurabijev zakon u Mezopotamiji prije 3.800 godina, zlatni period islamske civilizacije od 750. do 1250. godine, kada su u razvoju prednjačili Bagdad, Damask i Kairo, a zatim i u dokumentu Magna Karta. Postoje i druge historijske prekretnice koje utjelovljuju ljudsku želju za napretkom i razvojem. Moramo vjerovati da se negativna društvena atmosfera može iskoristiti za generiranje ogromne pozitivne energije na individualnom nivou u Bosni ili u bilo kojoj drugoj državi koja se suočava s velikim izazovima. Ja sam to lično iskusio kroz svoje obrazovanje i poslovanje, a to je bio put iz očaja i beznađa do velikog uspjeha.

STAV: Tematika Arapa kao investitora i turista u Bosni i Hercegovini već godinama predstavlja izazov u javnosti. Utisak je da obje strane imaju pogrešan pristup i očekivanja, zbog čega je pozitivan rezultat izostao. Koje su greške institucija Bosne i Hercegovine i poslovne zajednice kao domaćina, a koje su greške koje prave arapski investitori?

VAHID: Problem nije izražen samo s arapskim investitorima. Naprimjer, Bosna nije uspjela snažnije privući brojnu i uspješnu bosansku dijasporu. Čak su i lokalni investitori često u stanju sumnje i anksioznosti. Naravno, taj osjećaj se prenosi na arapske i evropske investitore.

Problem je u tome što se Bosna i dalje bori s većinom bolesti i problema zemalja trećeg svijeta ili zemalja u razvoju. To je razumljivo i prirodno jer je relativno mlada demokratija, ali ono što je čudno jeste odsustvo značajnijeg napora od završetka Agresije do sada. I dalje ekonomska i socijalna misao i mjere datiraju iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iako smo u srcu Evrope. Svijet je otišao daleko i jako brzo se mijenja. Ekonomija i društvena misao danas se mijenja slično kao modeli mobitela svake godine. Budući da moramo imati društvo koje je u interakciji s evropskim okruženjem u korak s globalnim procesima, nužno je jačanje progresivnog razmišljanja šta nam je slaba karika. BiH ne prihvata strane investitore na realan način kao što se to radi u Evropi, Turskoj ili Dubaiju. Umjesto toga, administracija i pojedini paralelni centri moći opstruiraju ekonomske tokove, što u kombinaciji s korupcijom udaljava Bosnu od milijardi dolara investicija. S druge strane, strani investitor, posebno iz zemalja u razvoju kao što su Arapi, Turci ili bosanskohercegovačka emigracija, dolazi da investira na često naivan način bez provođenja potrebnih studija izvodljivosti i analiza tržišnog rizika, čime se generira negativna reputacija BiH za strane investicije. Na različitim nivoima nedostaju važni zakoni za regulisanje ulaganja koji su univerzalno priznati u svijetu, kao što su olakšavanje stjecanja stranog vlasništva i dovođenje jeftine strane radne snage, što se sprečava pod izgovorom da ne ugrožava unutrašnja društvena stabilnost, a ove izazove su razvijene zemlje uspješno riješile prije 40 godina.

Istina je da su Bosni potrebne globalne konsultantske firme iz oblasti ekonomije, menadžmenta, pa čak i zakonodavstva kako bi ubrzala proces napretka, kao što su to učinile vlade razvijenijih država svijeta.

STAV: Halal-turizam je jedna od najbrže rastućih grana turizma u svijetu. Šta Bosna i Hercegovina može ponuditi u ovom sektoru i koji su nam limiti?

VAHID: Prema statističkoj studiji koju je objavio Bloomberg, islamski turizam (halal) bit će od velike važnosti u svijetu u narednih nekoliko godina. Podaci potvrđuju da su muslimanski turisti potrošili oko 50 milijardi dolara tokom 2016. i 2017. godine i da će se ta brojka vjerovatno udvostručiti u 2025. godini. Bosna može uzeti veliki dio turističkog tržišta, ali preduslov je jasna strategija, vizija i plan ili ćemo i dalje žaliti prilike koje propuštamo. Naravno, tu su i veliki potencijali različitih vrsta turizma, od ekoturizma, avanturističkog, sportskog, kulturnog, historijskog turizma. Bosna ima raznovrsna prirodna bogatstva, ali nedostaje efikasna administracija, što je preduslov za brži napredak. Ovo stanje se mora promijeniti danas jer sutra je već kasno. Imamo veliku odgovornost pred Bogom, historijom i našom djecom.

STAV: Jedna od vaših oblasti djelovanja jeste edukacija mladih o tome kako započeti posao ili kako krenuti od nule bez iskustva. Šta, po Vašem iskustvu, nedostaje mladima u BiH kad je u pitanju poduzetnička inicijativa?

VAHID: Imam više od 10 godina iskustva u međunarodnim projektima u Iraku, Turskoj, Južnoj Koreji, Švicarskoj… Posljednjih godina počeo sam proučavati nauke o razvoju pojedinca, institucija i država, počevši od osnivača sociologije, velikog mislioca Ibn Halduna i drugih učenjaka sadašnjeg doba. Svaki problem ima rješenje, ali rješenje se ne pojavljuje bez znanja, misli, svijesti i nauke. Budući da sam uspio osposobiti ljude i kompanije u Iraku da rade po američkim i švicarskim standardima, a Irak je jedno od najtežih i najsloženijih društava na svijetu, vjerujem da je stanje Bosne mnogo lakše i da se ljudi i institucije nesumnjivo mogu unaprijediti.

Izradio sam mapu puta u kojoj je objašnjeno devet koraka neophodnih da osoba sigurno postigne uspjeh, što je sažetak mog globalnog iskustva, a izradio sam i plan finansiranja od 1.000 do 10.000 KM za sve koji poduzmu ove korake i imaju pravi projekt. Niko ne može kriviti svoju domovinu, odnosno BiH, za svoju lošu sreću. Ulažem svoje znanje, iskustvo i novac za početnike. Velika mi je čast da vratim svojoj domovini nešto od svog uspjeha.

STAV: Ova se godina bliži kraju opterećena s mnogim krizama i inflacijom, što nije dobra najava za 2023. godinu. Kako poslovati i investirati u nesigurnim ekonomskim odnosima?

VAHID: U biznisu postoji pravilo da kriza i ratovi generiraju nove mogućnosti i prilike. Zato što krize i ratovi najviše utječu na velike i monopolističke kompanije, a kada se te kompanije raspadnu ili promjene, stvaraju se ogromne razlike na tržištu. Uspješni biznismeni u kriznim okolnostima kreiraju nove proizvode, usluge i pružaju inovativna rješenja za kupce s boljim kvalitetom i nižom cijenom. Naravno, oportunistički i nemoralni biznismeni rade suprotno.

Bio sam svjedok tri rata u svom životu i mnogo sam naučio iz njih i svaki put božanska moć i ljudska želja uspijevaju da se ponovo rode iz ruševina, za što ima mnogo primjera u historiji. Važno je razviti proaktivne planove za suočavanje s krizama na nivou pojedinaca, institucija i države, a kriza će proći kao i prilike. Ali oni koji nemaju plan imat će dvije krize, samu krizu i krizu nemogućnosti da se nose s krizom u kojoj se nalaze.