Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Nemoj to, ne smiješ, past’ ceš, udarit ćeš se…

Nemoj to, ne smiješ, past’ ceš, udarit ćeš se…

Nemoj to. Nije tako. Ne smiješ. Past ceš. Udarit ceš se. Ubit ćeš se. Ukrast će te. Bolit će te. Ne smiješ. Ne smiješ. Ne smiješ. NE!

Zamislite da vamo ovako neko non stop govori?
Da vas stalno straši.
Ispravlja.
Da vam zabranjuje.
Da vas non stop koriguje.
Neko ko je veći i jači od vas.
Od koga zavisite, od koga učite…
Kome bezuvjetno vjerujete.
Kakav bi to život bio?
Šta bi sami o sebi mislili?

Zamislite da vam se to događa u vrijeme kada ste najosjetljiviji.
Kada sliku o sebi stvarate od odnosa odraslih prema vama.
Nije tako.
Nevalja.
Pogrešno je.
Ne znaš ti, ja ću. Pusti mene.
Ne znaš…
Ne možeš. Makni se.
Idi tamo igraj se.

Postoji vrijeme za sve navedeno…ali to nije UVIJEK.
Pustite ih.
Ohrabrite ih.
Naučite ih onome što neznaju.
Pustite ih neka to urade onako nespretno.
Ne ispravljajte ih stalno.
Nahranite njihovo samopouzdanje.

Umorni smo.
Nekada bi radije nešto drugo radili nego bili sa djecom (ko prizna…lakše se osjeća).
Djeca znaju biti nenormalno zahtjevna.
Neumorna.
Uporna.
Jesam li rekla naporna, mislim zahtjevna?
Čeka nas planina posla. Brdo suđa. More veša. Nenaspavanost do ludila.
O Bože, kako izgledam…
Mama, mama, mama!

I sutra će isto biti brdo suđa, more veša, nehumana neispavanost i hiljadu i jedan projekat nezavršen. Nezapočen. Nezamišljen.
Ah vidi prašine, još uvijek čeka na istom mjestu…
Sve će biti i proći…pa tako i ova neispavanost (o Bože, molim te!).

Sve možemo propustiti, ali ne njihovo djetinjstvo.
Nije bitan razbijen tanjir, bitno je povrijeđeno dječije samopouzdanje.
Razbijeno povjerenje.
Bolje da razbijemo sliku o savršenoj kući ili frizuri, nego dijelove njihovog djetinjstva.

Pustite ih da budu slobodni i budite slobodni s njima.
Podsjetite se kako nenormalno uživati u vjetru.
Na mokroj travi.
Na kiši…
Sudjelujte u fascinaciji posmatranju mrava.
Ptica.
Ganjajte zajedno vjeverice.
Ili kengure, ako ste u Australiji.
Ako ste u Americi, nemojte ganjati tuđe zivotinje – mogu vas tužiti.
Lezite na travu i posmatrajte oblake…

Posmatrajte svoju djecu.
Mnogo toga možemo naučiti od njih.
Usporite, isključite misli i uživajte u momentu, bez tereta prošlosti i budućnosti. Jer jedino što stvarno imamo je to vrijeme…

Piše: Irma Dobrča

O autorici:

Irma Dobrča je novinarstvo završila u Australiji, trenutno živi u SAD.

Tekstove koje piše su pretežno lične prirode, kroz koje prenosi dublje značenje o ljudskom i društvenom iskustvu u neformalno kolumnističkom i često pjesničkom stilu. Obrađuje teme roditeljstva iz ličnog iskusva kroz odgajanje dvojice sinova.

Njen rad možete pratiti na službenoj Facebook stranici:

Irma Dobrača

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top