Neka kormilom naše duše upravlja ljubav!

Ljubav je  osnovna potreba svakog muškarca i žene. Kad se u psihologiji govori o ljubavi najčešće se spominju četiri vrste ljubavi:

-roditeljska ljubav

-rodbinska ljubav

-prijateljska ljubav

-partnerska ljubav.

U nekim religijskim traktatima se navodi da je Bog podario ljudima međusobnu ljubav iz Svoje milosti prema njima, ali da je na Zemlju spustio samo jedan mali dio nje, dok je ostatak ostavio za život na vječnom, budućem svijetu.

Ljubav je uistinu veliki Božiji dar ljudima i sam osjećaj ljubavi je riječima neopisiv. Ljubav se isključivo doživljava.

Naša velika obaveza u životu na ovom svijetu jeste da širimo povjerenje i ljubav među ljudima i da se trudimo da baš mi budemo glavni protagonisti i propagatori ljubavi. Konkretno mislim da trebamo poticati druge ljude da se međusobno uvažavaju, poštuju i vole, te da poštuju svoje roditelje i svoju obitelj, da šire i održavaju rodbinske veze, te da ni u kom slučaju ne zapostavljaju već stečena prijateljstva. Dužnost nam je širiti prijateljske odnose i svakom od svojih prijatelja posvetiti bar dio pažnje i vremena koje to prijateljstvo samo po sebi i zahtjeva.

Nikad ne činimo ljudima ono što ne želimo da se i nama samima čini. Posebno moramo biti pažljivi i obazrivi kad su dragi i voljeni ljudi u pitanju. Mirimo zavađene. Širimo toplinu i povjerenje.

Ako želimo biti cijenjeni, uvažavani i voljeni, onda uistinu i mi moramo uzvraćati istom mjerom: i mi istodobno moramo i cijeniti i uvažavati, ali i voljeti druge. Ako želimo ljubav moramo je i sami davati. Ljudi olahko prepoznaju našu iskrenost, ali i naše licemjerstvo.

U ljubavi nema mjesta licemjerstvu i glumi. To se lahko otkrije. Stoga, ako volimo druge ljude, volimo ih iskreno. Tek tada ćemo i mi osjećati da smo voljeni, a naše duše će osjećati željeni smiraj kom svaka duša teži kad zna da je istinski voljena i poštovana.

Ljudske duše su jako osjetljive. Prema njima moramo biti veoma obazrivi, nježni i pažljivi. Ne smijemo nikad dozvoliti da nekog uvrijedimo, omalovažimo ili potcjenimo.

Veliki ljudi su daleko od svih tih niskih i ružnih osobina. Veliki ljudi vole, poštuju i cijene svačiji trud, zalaganje i rad. Veliki ljudi ništa korisno i lijepo ne nipodaštavaju, već naprotiv sa ponosom iznose na pijadestal svako dobro koje koristi kako društvu, tako i pojedincima.

Čak i naši neprijatelji ukoliko osjete našu blagost, iskrenost i veličinu naše duše vrlo lahko mogu postati naši prijatelji, te promijeniti svoj negativni diskurs i mišljenje spram nas i onoga zbog čega su nas mrzili.

U jednom srcu zasigurno ne može istovremeno stanovati ljubav i mržnja. Zato trenirajmo sebe i nastojmo čim prije izbaciti sve negativne osobine koje eventualno posjedujemo, počevši od mržnje, zlobe i zavisti. Neka kormilom naše duše upravlja ta veličanstvena osobina zvana LJUBAV, a naš cilj prema kome plovimo neka bude Božija milost, Njegovo zadovoljstvo i Njegov oprost. Potpomozimo se na tom putu još i iskrenošću, blagošću, toplinom, povjerenjem, hrabrošću i dobročinstvom.

Tako ćemo bezbjedno i sigurno doći do cilja, a ono što nas očekuje nakon ”iskrcavanja na obalu spasa” jeste umnogome ugodnije, ljepše i primamljivije za našu dušu negoli blagodati koje smo uživali na ovom prolaznom svijetu.

Kad dođemo milošću Božijom do Dženneta znaćemo da smo uistinu uspjeli i da sav naš život i trud na ovom svijetu nisu bio uzaludni.

Za Akos.ba piše: Admir Iković