Negodovanje – Ta neprekidna navika

Jedan moj prijatelj bio je ozbiljno suočen sa pritiskom javnosti. Poželio je  da bude anonimus nepoznat ljudima. Bio je konstantno na udaru ljudi koji su od njega tražili savjete ili su jednostavno htjeli da se s njim povežu. Stalno se žalio na to kako ga maltretiraju telefonskim pozivima.

Pozivi su se počeli smanjivati, prakitično, bili su sve rijeđi i rijeđi dok ih nije u potpunosti zaustavio. A zatim se počeo žaliti kako je neprimjećen i zaboravljen toliko da se žalio kako se osjeća stranac u vlastitoj zemlji, te da niko za njega ni ne pita niti se interesuje šta se s njim dešava.

Ako si stalno zauzet, to znači da si bitan. Kada imaš puno obaveza i raspored ti je popunjen, masu telefonskih poziva i velik broj zahtjeva od strane ljudi koji žele da te vide, znači da si osoba bitna ljudima, pa čak i ako ti to pričinjava određene neugodnosti i remeti tvoj privatni život.

Kada imaš slobodnog vremena ili si uzeo odmor, daj sebi oduška od pritiska kojeg ti društvo i ljudi stvaraju. To ponekad  može biti iznenadna i neočekivana promjena u tvom životnom ritmu. Možda ti to dosadi i vrijeme ti sporo prolazi, jer si prekinuo sa svojim uobičajenim životnim navikama. Mnogi ljudi postanu nesretni kada se njihova uobičajena životna rutina prekine.

Roditelji se nekad uznervoze od pritiska kojeg im prave njihova djeca. Nakon određenog vremena oni odrastu ostavljajući roditelje iscrpljene od stalnih zahtjeva i neprestane buke. Međutim, kada djeca odu od njih, počne im nedostajati taj pritisak i buka do te mjere da zaplaču od nostalgije. Nedostaje im njihovo glasno smijanje, pa čak vika i pritisak im postanu nostalgični.

Dok ste student, pod pritiskom ste studija i jedva čekate ljetnu pauzu. Razmišljate o danu kada će te diplomirati. Nakon što završite fakultet, zaposlite se, osnujete porodicu, pokrenete biznis i prisjećate se uspomena iz studentskih dana.

Kada se rat nadvije nad horizontom, ljude se počnu žaliti na neizvjesnu budućnost koja ih čeka i na njihovu nemoć da bilo šta promjene u tom pogledu. A zatim kada se uspostavi mir i stabilnost, nakon nekog vremena ljudi se počnu žaliti na status quo i traže promjene.

Poznavao sam jednog mladića ovdje u Saudiji, koji je volio kišu. Obavljao bi namaze za kišu i pratio vremensku prognozu tokom sezone kiša. Radovao bi se proljeću, jer su padavine u to doba godine bile češće. Volio je citirati predaje u kojima Poslanik, a.s., kaže da je “Kiša Allahova milost.” (Buharija i Muslim)

Kad god bi padala kiša on bi, slijedeći Poslanikov, a.s., primjer, izašao napolje i pustio da mu kiša pada na glavu govoreći: “Ovo nam je direktno stiglo sa neba.” (Muslim)

Kad god bi kiša padala bez jenjavanja, stvarajući uslove za plavljenje onih mjesta gdje su poplave bile uobičajene, on bi ponovo slijedeći Poslanikov, a.s., primjer, učio dovu: “Allahu, spusti kišu oko nas, a ne iznad nas.” (Buharija i Muslim)

Duboko u srcu nadajući se da će kiša ipak malo duže padati.

On je kasnije dobio stipendiju za studij u jednog zapadnoj zemlji. Bila je to država u kojoj su kiše često padale. Nije dugo prošlo, a on je počeo da žudi za suncem i njegovim sjajem. Bio bi razočaran kada bi se probudio i ugledao još jedan sivi dan sa oblačnim nebom. Uzdišući bi govorio: “Sunce u mojoj zemlji je ljepše nego bilo gdje drugo!” Čak je i tama kod kuće ljepša nego ovdje.”

Hladnoća čini da osjećamo nostalgiju za toplotom, čak i kada je toplota u toj zemlji često puta nepodnošljiva. Česte toplote, čine hladnoću dužom. Prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao: “Kad sina Ademovog zadesi hladnoća, on se žali. A kada ga zadesi vrućina, on se opet žali.”

Da li ljudi zaista žele biti sretni?

Zapravo i ne. Oni žele nešto što smatraju boljim i drukčijim od onog što trenutno imaju. Dijete želi da odraste, a odrasla osoba želi ponovo biti mlada. U konačnici, ispravno je kazati da ljudi ne znaju šta ustvari hoće.

Upravo zbog toga, Kur’an opisuje Džennet riječima: “vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.” (Kur’an, El-Kehf, 108)

Generalno, mi smatramo da je ostati u jednom mjestu i jednoj državi dugo vremena, nešto loše. Zbog toga Kur’an spominje da stanovnici Dženneta neće htjeti nikakvu alternativu kao zamjenu za to gdje jesu. Što se tiče njihovog stanja u Džennetu, oni će imati sve što požele. Sve što im na um padne biće im dato.

Što se tiče stanja čovjeka na dunjaluku, Kur’an to najbolje opisuje: “Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali.” (Kur’an, El-Me’aridž, 19-23)

Izvor: islamtoday.net

Autor: Dr. Selman el-Auda

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić