Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas…
TUMAČENJE AJETA: “NE VOLITE NEŠTO, A ONO MOŽE BITI DOBRO ZA VAS.”
Uzvišeni je rekao: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” EI-Bekara, 216.
Ovaj ajet sadrži mnoge mudrosti, tajne i koristi za predanog Allahovog roba.
Ako rob spozna da ono što prezire i ne voli često sa sobom donosi i ono što mu je drago i milo, dok ono što voli i priželjkuje ponekad prouzrokuje i ono nevoljno i nepoželjno, onda u takvom stanju nikad nije siguran da ga neće od željenog i dragog zadesiti i neka nevolja, kao što neće gubiti nadu da će mu se sreća i priželjkivano pojaviti od onoga što ne voli. A to sve iz razloga što rob unaprijed ne poznaje skončanje i završetak stvari. Samo Allah Uzvišeni poznaje kako će završiti stvari i stanja, a o tome rob nimalo nije obaviješten.
Ova činjenica obavezuje roba na sljedeće:
ISPUNJAVANJE ALLAHOVIH NAREDBI
Robu nema ništa korisnije od ispunjavanja Allahovih naredbi, makar u toku izvršavanja neke naredbe osjećao i nailazio na poteškoće, jer završnica i posljedica takvog djela jesu samo dobro, radost, užitak i ushićenost.
Nasuprot toga, nema ništa štetnije i pogubnije za roba od činjenja grijeha, makar duša naginjala i čeznula za njim, jer kraj i završnica takvog čina samo su bol, tuga, patnje i zlo. Osobina razboritosti ogleda se u podnošenju malog kratkotrajnog bola radi nemjerljivog dobra i velikog uživanja koji će uslijediti, i odricanje kratkotrajne i bezvrijedne sreće i uživanja zbog neizdržive patnje i dugovječnog zla.
Pogled neznalice, zalutaloga, zadržava se na formama stvari ne sežući do njihove suštine, dočim razborit i mudar rob kroz zastor formalnosti i privida stvari gleda u njihovu suštinu i posljedice koje mogu prouzrokovati. On iza zastora formalnosti vidi sve pogubne i loše posljedice određenih stvari i djela. On Allahove zabrane doživljava kao naizgled lijepu i ukusnu hranu koja je pomiješana sa smrtonosnim otrovom. Kada god ga njen ukus pozove da je kuša, svijest o zatrovanosti te hrane sputa ga da je okusi, dok Allahove naredbe doživljava kao neprijatan lijek koji donosi iscjeljenje i zdravlje. Kada god ga neprijatnost lijeka odvrati od njegovog uzimanja, njegova korist i djelotvornost potaknu ga na korištenje lijeka.
Međutim, ovakvo ponašanje i odnos prema stvarima zahtijevaju posjedovanje blagodati znanja putem kojeg će rob kroz formu stvari spoznati njihovu suštinu i krajnju svrhu, kao i posjedovanje strpljivosti koja će, zbog onoga čemu se rob nada, osnaživati i bodriti njegovo tijelo na podnošenje svih nedaća i iskušenja na Pravom putu. U situaciji kada rob izgubi jekin, čvrsto uvjerenje, i osobinu strpljivosti, onda mu cilj postaje nedostižan. A u situaciji da mu se jekin i strpljivost ustale i ojačaju, tada će mu sve prepreke i tegobe na putu stjecanja vječnog dobra i vječnog uživanja postati bezvrijedne i zanemarive.
PREPUŠTANJE STVARI ALLAHU
Navest ćemo neke od mudrosti i tajni sadržanih u ovom ajetu.
Ajet upućuje roba da sve što ga se tiče prepusti Onome Koji poznaje kako će se stvari završiti, te da bude zadovoljan onim što mu On izabere i odredi; zbog toga što se rob nada lijepoj i za njega radosnoj završnici.
Ajet upućuje na to da rob ne predlaže svome Gospodaru šta da mu odredi, da svoj izbor ne stavlja ispred izbora koji mu kaderom Njegov Gospodar daje, da od Njega ne traži ono o čemu nema znanja i upute; jer to može biti razlogom njegove propasti, a da to i ne osjeti. Rob ne treba ispred Allaha Uzvišenog izabirati ono što on voli, nego moliti svoga Gospodara da mu dadne ono što je najbolje za njega, pa da ga učini zadovoljnim onim što mu je izabrao i odredio, jer je za roba to najkorisnije.
Ajet, također, upućuje na to da ako rob prepusti stvari svome Gospodaru i zadovolji se Njegovim izborom i odredbom, Gospodar mu za nagradu dariva snagu, odlučnost i strpljivost u prihvatanju onoga što mu je odredio, i otklanja od njega mahane i slabosti koje su nužna posljedica kada rob, mimo Allahovog izbora, izabire sudbinu za sebe. A povrh svega, Allah Svevišnji ovakvom predanom robu ukazuje i dariva lijep završetak onoga što mu je izabrao i odredio, a što rob, da je sam sebi izabirao i određivao sudbinu, ne bi nikada, pa ni djelimično, postigao.
OSLOBAĐANJE SRCA OO SVEGA ŠTO GA ZAOKUPLJA
Ajet ukazuje na to da Allah Uzvišeni oslobađa roba od zamarajućih razmišljanja u vezi s mnogobrojnim i različitim odabirima i odredbama
koje se tiču roba, i rasterećuje njegovo srce od uređivanja i određivanja koji bi ga doveli do nesavladivih prepreka.
Ali, i pored svega toga, rob ne može pobjeći od onoga što mu je određeno i dosuđeno. Ako sc zadovolji onom što mu je Allah Uzvišeni izabrao, kada ga zadesi Božija odredba, bit će zahvalan a ona će mu biti blaga i lahka. Dočim, ako bude nezadovoljan, Allahovu će odredbu teško prihvatiti, bez blagosti i lahkoće, jer je on ostao uz svoj izbor.
Kada rob iskreno prepusti stvari Allahu Uzvišenom i zadovolji se onim što mu On, Svemoćni određuje, tada kroz tu odredbu uživa blagodat dvije Allahove osobine: milost i blagost. Tada rob živi između Allahove milosti i blagosti. Njegova milost štiti ga od onoga čega sc pribojava, a Njegova mu blagost ublažuje ono što mu je dosuđeno.
Kada sc kader, Božija odredba, počne sprovoditi nad robom, najveći razlog njenog potpunog ispunjenja jeste upravo pokušaj roba da izbjegne i odbaci tu odredbu, zato je najkorisnije za roba potpuno se predati odredbi i poput strvine baciti se pred ono što mu je određeno; jer zvijeri ne mare za jelom lešine!
Odlomak iz knjige Riznica mudrosti
Autor: ibn Qajjim
Obrada: Akos.ba
