Ne dozvolimo da nas uvjere da nema boljeg sutra

Političari se međusobno optužuju i svađaju, a to se dalje prenosi i na obični svijet. Gotovo da se u našim medijima i ne može čuti ništa dobro, kao da u našem društvu i nema dobra. Pokušavaju nas uvjeriti da nema nade, da je sve crno, da se stvari ne mogu promijeniti, da niko ne valja, a zdrav razum nam govori drugačije. Žele ubiti naš elan, naše ambicije i našu želju da doprinesemo društvu u kojem živimo. Allah Uzvišeni kaže: …i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.

Nažalost, istina je da nismo baš u zavidnoj poziciji. Evidentno je da je naše društvo bolesno, da mnogo toga ne štima, da je poremećen sistem vrijednosti i da vlada veliko nepovjerenje među ljudima. Ali, to ne znači da za nas nema nade. Suština misiji Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam, je da nam pokaže da je promjena moguća, ma koliko situacija bila teška.

Vjernik musliman ne smije biti pesimističan, nikada ne smije gubiti nadu u Božiju milost i bolje sutra. Pravi vjernik uvijek je optimista. Allah Uzvišeni nam poručuje: …i ne gubite nadu u milost Božiju; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.) Kada kažemo da je optimizam osobina vjernika, logično nam se nameću pitanja: Šta je izvor njegovog optimizma? Kako biti optimističan?

Muhamed Ali, veliki čovjek i sportista, u namjeri da konstantno napreduje, niže uspjehe i pomjera granice svoje izdržljivosti, sam je sebi govorio: „Ne postoji nemoguće!“ Iako mi nije namjera ovdje se osvrtati na to da li zaista postoji nemoguće i o tome polemisati, teško je ne primijetiti da su njegove riječi utemeljene na vjeri u apsolutnu moć Allaha Uzvišenog. Vjernik vjeruje da je sve što se dešava u kosmosu u Božijim rukama, On čini ono što hoće. Sve se dešava Njegovom voljom.

Božija volja čvrsto je povezana sa apsolutnom Božijom mudrošću i pravdom, a apsolutna Božija mudrost povezana je sa apsolutnim dobrom. Ne postoji apsolutno zlo. Postoji samo zlo koje je u službi dobra. Zato, koliko god situacija u kojoj se nađemo bude teška, znajmo da nam Allah želi dobro. Allah želi da nam ukaže svoju milost i da oprosti. On želi da pronađemo sreću, budemo zadovoljni, a ne želi da nas kazni. Allah nas je stvorio za „Džennet čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja“.

Svijest o tome je prvi korak ka optimizmu. Kada skrenemo s pravog puta, kada se udaljimo od uputstva koje nam je Gospodar dao, od Kur’ana i sunneta, onda nas Allah liječi. Lijek može biti gorak, ali on liječi. Lijek donosi ozdravljenje. Svrha iskušenja je odgoj. Allah želi da te izvede iz lošeg stanja u bolje. On želi da postanemo bolji. (A, Mi hoćemo da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo…(El-Kasas, 5.)

Drugi korak ka optimizmu je shvatiti da je ključ naše sreće u našim rukama, da promjena zavisi od nas i da neće doći izvana. To, također, znači da trebamo priznati svoje greške, analizirati naše postupke i biti samokritični. Ali, budimo optimista – rješenje je u našim rukama. (I ako budete izdržljivi i Allaha svjesni, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. (Ali ‘Imran, 120.)

Optimizam, dakle, ne znači nadati se bez ikakvog aktivizma. Optimizam nije utopija. Učenjaci nas podučavaju da su vrijednosti uvijek sredina između dvije krajnosti. Optimizam je sredina između pesimizma i slijepog optimizma, euforije i utopije. Ne možemo se nadati dobru, a ne činiti dobro.

Arapska izreka kaže: Nadaš se uspjehu, a ne hodiš stazama uspjeha, ni lađa ne plovi po suhom. Ne dozvolimo da nas uvjere da nema boljeg sutra. Ne dozvolimo da nam ubiju nadu. Ne dozvolimo da nam kažu da se nemamo za šta boriti. Mislimo pozitivno, govorimo dobro i radimo dobro. Allah Uzvišeni je s nama.

Autor: Hafiz Abdul-Aziz Drkić (islam.ba)

akos.ba