Mujezin Ibro
Veseli se žita klas
što čuje lijep glas,
kelam našeg Islam dina,
lijepog Ibre mujezina.
Ibrahim mu je ime pravo
od milja ga Ibro zovu,
svako ko je sa njim stao
uputio bi Allahu dovu.
To je zlato od insana
ima narav kao ashab,
nanijeti on svakog dana
da svakome bude ahbab.
S osmijehom ruku pruža,
a još je ljepši kad je prima,
umiljata to je duša
poslanički odgoj ima.
A šta se moglo očekivat
kad od hairli Ibre babo,
u životu nikad nije
sabah namaz on prespav’o.
Kod starog ti je Bećira
na prvom mjestu Božiji din,
sa ponosom on ti veli:
“Moj je Ibro mujezin”.
Osjedila brada u Imanu
osjetila duša milinu,
na licu suza napravila brazdu
da Allahovu dobije blizinu.
Lijepi odgoj Bećir dao
Ibrahimu, svom evladu,
kad krene Ibro u džamiju
on podruku svoga babu.
Ništa nećeš ostaviti ljepše,
na dunjaluku prolaznome svijetu,
ništa sa tim poredit se ne smije,
kao lijep odgoj dati svome djetetu.
Piše: Kurtić Nihad
Akos.ba