Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Poučne priče > Kur'anske priče: Kazivanje o mudrom Lukmanu

Kur'anske priče: Kazivanje o mudrom Lukmanu

 Uzvišeni Allah kaže:

”A Mi smo Lukmanu mudrost da­rovali: ’Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan — pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.’ Kada Lukman reče sinu svo­me, savjetujući ga: ’O sinko moj, ne smatraj druge Al­lahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.’ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbijaga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagova­rali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ni­šta ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. ’O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Svez­najući. O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi — dužnost je tako postupiti. I, iz oho­losti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nad­meno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najnepri- jatniji glas je revanje magarca!’ ” (Lukman, 12.-19.)

On je Lukman ibn Anka’ ibn Sadun. Ili, kako tvrdi Es- Suhejli od Ibn-Džerira i El-Kutejbija, da je on Lukman ibn Teran, koji je bio od naroda Ejle (Jerusalema).

On je bio pobožan čovjek, koji je istrajavao u ibadetu i koji je bio blagoslovljen mudrošću. Također se kaže da je bio sudija u vrijeme poslanika Davuda, a. s., A Allah najbolje zna.

Prenosi Sufjan Es-Sevri od El-Eš'asa, od Ikrime, od Ibn-Abbasa, r. a., koji kaže: ”On je bio etiopljanski rob koji je radio kao stolar.” Katada prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, koji kaže: ”Pitao sam Džabira ibn Abdul- laha o Lukmanu. Rekao je: ’Bio je nizak, spljoštenog nosa. Dolazio je iz Nubije.’ ”

Prenosi Jahja ibn Se'id El-Ensari od Se'id ibn El-Mu- sejjeba, kako kaže: ”Lukman je pripadao crncima iz Egipta. Imao je zadebljale usne i Uzvišeni Allah mu je darovao mudrost, ali ne i poslanstvo.” El-Evza'i kaže: ”Rekao mi je Abdurrahmanibn Hermele: ‘Crnac je do­šao Se'id ibn El-Musejjebu tražeći od njega milostinju. Se'id je kazao: ‘Ne žalosti se zbog svoje crne boje, zato što su medu najboljim ljudima tri crna čovjeka: Bi­lalibn Rebbah, Mehdže’ (oslobođeni rob Omer ibn El- Hattaba), i Lukman, mudrac koji je bio crn, iz Nubije i čije su usne bile zadebljane.’ ”

Prenosi El-A'meš od Mudžahida: ”Lukman je bio veliki crni rob, zadebljalih usana i ispucalih stopala." Omer ibn Kajs kaže: ”Lukman je bio crni rob, zadeb­ljalih usana i ispucalih stopala. Dogodilo se da, kada je govorio nekim ljudima, čovjek mu je došao i rekao: ’Nisi li ti onaj koji je sa mnom čuvao ovce na tom i tom mjestu?’ Lukman je rekao: ’Da, jesam!’ Čovjek je rekao: ’Onda, šta te dovelo na takav položaj?’ Lukman je rekao: ’Kazivanje istine i ćutanje o onome što me se ne tiče.’ ” (Ovaj hadis prenosi Ibn-Džerir, preko Ibn-Hamida, od El-Hakema)

Ibn Ebi-Hatim kaže: ”Rekao mi je Ebu-Zerr, da mu je kazao Safvan, preko El-Velida, od Abdurrahmana ibn Ebi-Jezida ibn Džabira, koji kaže: ’Uzvišeni Allah je uz­digao Lukmanov položaj zbog njegove mudrosti. Neki čovjek, koji ga je poznavao, vidio ga je i kazao: ’Nisi li ti rob toga i toga, koji je, ne tako davno, čuvao moje ovce?’ Lukman je kazao: ’Jesam.’ Čovjek je kazao: ’Šta te uzdi- glo na ovaj visoki položaj koji vidim?’ Lukman je kazao: ’Allahova odredba, vraćanje ukazanog povjerenja, kazi­vanje istine i odbacivanje onoga što me se ne tiče.’"

Prenosi Ibn-Vehb: ”Rekao mi je Abdullah ibn Ajjaš El- Fitjani od Omera, oslobođenog roba Efraha, koji kaže: ’Neki čovjek je došao mudrom Lukmanu i upitao: ’Jesi li ti Lukman? Jesi li ti rob od toga i toga?’ Rekao je: ’Jesam.’ čovjek je rekao: ’Ti si crni pastir!’ Lukman je rekao: ’Što se tiče moje crne boje, ona je sasvim očita, pa zašto si to­liko iznenađen?’ Čovjek je rekao: ’Tebe često posjećuju ljudi koji prihvataju tvoja mišljenja!’ Lukman je odgovo­rio: ’O rođače! Ako budeš radio ono što ti govorim, bit ćeš poput mene.’ Čovjek je rekao: ’Šta je to?’ Lukman je odgovorio: ’Da spuštaš pogled, paziš svoj jezik, hra­niš se onim što je dozvoljeno, čuvaš svoju čast, održavaš svoja obećanja, ispunjavaš svoje obaveze, ukazuješ po- čast prema gostima, poštivaš komšije i kloniš se onoga što te se ne tiče. Sve ovo me učinilo kakvim me sada vi­diš.’ "

Jednog dana Ebu-Derda je spomenuo mudrog Luk- mana i kazao: "Njemu nije data mudrost zbog imetka, djece, loze ili urođenih navika, već se on odricao, suz­državao, duboko promišljao i nikada nije spavao tokom dana. Pored toga, niko ga nije vidio kako pljuje, pročiš­ćava grlo, vrši malu ili veliku nuždu, kupa se, posmatra nešto bezrazložno ili se glupo smije. Bio je rječit i dobro upućen. Nije plakao, niti lio suze, kada su mu pomrla djeca. Konačno, on je često posredovao među prinče­vima i uglednim ljudima, mnogo je razmišljao i prona­lazio savjet. Sve je ovo bilo zbogvelike mudrosti koja mu je data."

Neki ljudi tvrde da mu je bilo ponuđeno vjerovjesniš- tvo, a on se pobojao da neće moći podnijeti sve njegove zahtjeve i dužnosti. Tako, on je odabrao da ima mu­drost, što je lakše. Međutim, ovo ne može biti sasvim istinito, a Allah najbolje zna! Ikrima prenosi: "Lukman je bio poslanik.”[1]

Svakako, većina učenjaka zastupa mišljenje da je on bio mudar čovjek, a ne poslanik. Štaviše on je spome­nut u Časnom Kur’anu i izuzetno pohvaljen od Svemo­gućeg Allaha, Koji navodi njegov lični savjet svome vlas­titom sinu u kojem on kaže: ”O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda”, tako on zabranjuje svome sinu i opominje gada ne pridružuje druge u obožavanju uz Allaha. Imam Buhari kaže: ”Rekao mi je Kutejbe od Džerira, od El- A‘rneša, od Ibrahima, od Alkarne, od Abdullaha, koji ka­že: ’Kada je objavljen ajet: ‘Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješa­ju; oni će biti na Pravome putu.’ (El-En‘am, 82.), rekli srno:

’O Allahov Poslaniče! Ko to medu nama nije učinio nepravdu prema sebi?’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sel­lem, je odgovorio: ’Nije kao što vi kažete jer ‘nepravda’ i ’vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju’ znači širk (tj. pridruživanje drugih Allahu u obožavanju). Jeste li čuli Lukrnana koji kaže svome sinu: ‘0sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.'" (Lukman, 13.)

Zatim, Allah nas obavještava i savjetuje čovječanstvo da vodi brigu o roditeljima. On ističe njihova prava kod djece i naređuje nam da budemo prema njima pažljivi, čak ako su i politeisti. Ali, ne treba ih poslušati ako ga oni pozovu da obožava druge uz Allaha. Zatim, Luk­man nastavlja savjetovati svoga sina, govoreći: ”O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Svez­najući”, tj. zabranjuje mu da čini zlo ljudima i u najma­njoj mjeri, zato što će to Allah iznijeti i donijeti na obra­čun, na Danu proživljenja. Uzvišeni Allah kaže: ”Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti.” (En-Nisa”, 40.), i kaže: ”Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija’, 47), i kaže mu da, bez obzira da li je loše djelo teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u Zemlji, Allah će ga iznijeti, jer On poznaje njegovo tačno mjesto, ”… jer Allah zna najskri­venije stvari, On je Sveznajući.”

Uzvišeni Allah također kaže: ”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tmi­nama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” (El-En‘am, 59.), i kaže: ”Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.” (En-Neml, 75.), i kaže: ”… Koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam (Čas proživljenja) doći.

—  Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebe­sima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.” (Es-Sebe’, 3.)

Es-Sadi tvrdi da stijena, koja se spominje u ajetu, leži ispod sedme zemlje, ali ovo mišljenje je potpuno odba­čeno zato što je riječ ”stijena” (sahretun) neodređena, a da je ova tvrdnja istinita, ona bi bila određena (es-sahre- tu).Tako ”stijena” u ovom slučaju označava bilo koju stijenu, a ne neku posebnu. Se‘id El-Hudri prenosi da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Da neko od vas učini djelau stijeni, koja nemavrata ili otvo­ra, njegova djela, kakva god ona bila, izaći će (na vi­djelo).”

Lukman kaže: ”O sinko moj, obavljaj molitvu”, tj. obavljaj je ispravno i u njeno vrijeme. Zatim, on kaže: ”… fraži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđa- vih”, cjelokupnom svojom moći, svojom rukom, jezi­kom, a ako ne možeš, učini to svojim srcem (tj. odbaci to i osudi). Zatim, savjetuje ga da bude strpljiv, kazavši: ”…i strpljivo podnosi ono što te zadesi”, jer ako neko naređuje dobro, a zabranjuje zlo, on će vjerovatno biti smatran neprijateljem od strane odredenih ljudi (ali će konačna nagrada sigurno biti njegova). Zbog toga, on mu zapovijeda da bude strpljiv, ” … dužnost je tako pos­tupiti”. To je neizbježno i ne smije se zanemariti.

Uzvišeni Allah kaže: ”I, izoholosti, ne okreći od ljudi lice svoje”, prenose Ibn-Abbas, Mudžahid, Ikrima, Se‘id ibn Džubejr, Ed-Dahhak, Jezid ibn El-Esam, Ebu-1-Džev- za’ i drugi da to znači da ne smije biti razmetljiv i ohol.

Uzvišeni Allah kaže: ”…i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” Lukman za­branjuje svome sinu razmetanje u hodu. Uzvišeni Al­lah kaže: ”Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići” (El-Isra’, 37.), tj. nećeš moći polomiti cijelu Zemlju, niti je probiti svojim brzim i snažnim korakom, niti ćeš planine dostići svo­jim razmetanjem i ohološću. Tako, dobro znaj, da si ti samo ljudsko biće (stvoren da obožavaš Jedinog Allaha). U jednom Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ha- disu se kaže: ”Dok je jedan čovjek išao, povlačeći za so­bom svoju odjeću iz oholosti, učinjeno je da ga Zemlja proguta i on će nastaviti da u nju propada sve do Dana proživljenja.” (Prenosi Buhari u svome Sahihu) U dru­gom hadisu se kaže: ”Čuvaj se da ne povlačiš za sobom svoju odjeću iz oholosti, jer je to razmetanje koje Allah ne voli." UzvišeniAllah kaže: ”…ier Allah nevoli ni gor­dog ni hvalisavog.”

Nakon što Lukman zabranjuje sinu da korača razmet­ljivo, naređuje mu da u hodu bude umjeren, govoreći: ”U hodu budi odmjeren", tj. ne hodaj ni prebrzo ni pres- poro, nego izmedu toga; ”A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici os­love, odgovaraju: ‘Mir vama!”’ (El-Furkan, 63.) Zatim, Lukman kaže: ”…a u govoru ne budi grlat”, tj. dok go­voriš ne povisuj svoj glas previše, jer je najneprijatniji glas revanje magarca.

Prenosi Ebu-Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čuješ kukurijeka- nje pijetlova, zatraži Allahov blagoslov jer (njihovo ku- kurijekanje znači da) su vidjeli meleka. A, kada čuješ re­vanje magaraca, zatraži utočište kod Allaha od šejtana zato što (njihovo revanje znači da) su vidjeli šejtana.” (Prenosi Buhari u svome Sahihu)Zbog toga, zabranjeno je nekome da bespotrebno podiže svoj glas. Ali, podi­zanje glasa prilikom učenja ezana i na bojnom polju je dopušteno.

Ovo su savjeti koje je Lukman dao svome sinu, a koji su spomenuti u Časnom Kur’anu. Mnogi drugi su spo­menuti u knjizi Lukmanova mudrost.Iz ove vrijedne knjige, citiramo sljedeće:

Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Omer, r. a., kazao: ”Rekao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sel­lem: ’Mudri Lukman je rekao: Da je išta povjereno Al­lahu, on bi to i sačuvao.’ ” (Hadis je slab)

Prenosi Ebu-Hatim od El-Kasima ibn Muhajmire, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Lukman je kazao svome sinu, kada ga je savjetovao: ’O sinko moj! Čuvaj se maskiranja jer je to izdaja noću, a poniženje danju.’ ”

Prenosi Demureod Es-Sarija ibn Jahjaa, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ’O sinko moj! Uistinu, mudrost je dovela siromaha na kraljevske dvore.’ ”

Kazao mi je moj otac, od Abdaha ibn Sulejmana, od Ibn-Mubareka, od Abdurrahmana El-Mes‘udija, od Av- na ibn Abdullaha, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ‘O sinko moj! Kada dođeš na skup ljudi, poselami ih, pa se skloni ustranu i ni riječ nemoj progovoriti, dok oni ne budu govorili. Ako oni čine zikr, sjećajući se Al­laha, pridruži im se. Ali, ako čine šta drugo, okreni se od njih i potraži druge (koji se sjećaju Svemogućeg Al­laha).’ ”

Kazao mi je moj otac, od Amra ibn Osmana, od De­mureibn Hafs ibn Omera, koji kaže: ”Lukman je stavio vreću gorušice pored sebe i počeo savjetovati svoga sina, dajući mu sa svakim savjetom po zrno gorušice, dok je nije nestalo. Rekao je: ’O sinko moj! Dao sam ti savjeta, da su dati planini, ona bi se raspukla!’ Rekao je: ’Pa je njegov sin bio zatečen.’ ”

Ibn-Abbas, r. a., prenosi: ”Pazite crne ljude, zato što su trojica od njih dženetlije: mudri Lukman, Negusi Bi­lal(prvi mujezin).” (Kako bilo, ovaj hadis je neobičan i odbačen.)

Imam Ahmed, u svojoj knjizi Ez-Zuhdnaveo je Luk- manov životopis i mnoge druge vrijedne stvari. Rekao je: ”Kazao mi je Veki‘ od Sufjana, preko jednog nepozna­tog čovjeka, od Mudžahida, koji kaže: ’Allahove riječi: ‘A Mi smo Lukmanu mudrost darovali’, tj. mudrost i razu­mijevanje vjere. Dodao je: ’On nije bio poslanik.'” Isto se prenosi od Vehb ibn Munebbiha.

Veki‘ nam je prenio od Sufjana, od Eš‘asa, od Ikrime, od Ibn-Abbasa, r. a., da je rekao: "Lukman je bio etiopljanski rob.”

Esved nam je kazao, od Hammada, od Ali ibn Jezida, od Se‘id ibn Musejjeba, koji kaže: "Lukman je bio kro­jač.”

Sejar nam je kazao, od Dža'fera, od Malik ibn Dinara, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ’O sinko moj! Uzmi poslušnost Allahu kao svoju trgovinu, pa ćeš steći dobit, nemajući bilo kakvu robu.’ "

Jezid nam je kazao od Ebu-i-Ešheba, od Muhammeda ibn Vesi'a, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ’O sinko moj! Boj se Allaha i nemoj dopustiti da ljudi pri­mijete da Ga se bojiš da bi stekao poštovanje (od njih), dok je tvoje srce grješno.’ ”

Jezid ibn Harun iVeki’ su nam kazaliod Ebu-1-Ešheba, od Halid Er-Rebi‘a, kako kaže: "Lukman je bio etiopljan- ski rop koji je radio kao stolar. Jednog dana, njegov gos­podar mu je naredio da zakolje kozu i donese mu dva najljepša i najukusnija dijela od nje. Lukman je tako uči­nio i donio mu jezik i srce. Gospodar je upitao: ‘Nisi li našao ništa ljepše od ovoga?’ Lukman je rekao: ‘Ne!’ Na­kon nekog vremena, gospodar mu je naredio da zakolje kozu, i da baci dva najštetnija njena dijela. Lukman je zaklao kozu i bacio jezik i srce. Gospodar je uzviknuo, kazavši: ‘Naredio sam ti da mi doneseš najukusnije dije­love od nje i donio si mijeziki srce, pasam ti naredio da odbaciš najštetnije dijelove od nje i bacio si jezik i srce, kako to može biti?!’ Lukman je rekao: ‘Ništa ne može biti prijatnije od toga ako su dobri i ništa ne može biti štetnije od toga ako su loši.’ ”

Davud ibn Rašid nam je kazao od Ibn-Mubareka, od Ma‘mera, od Ebu-Osmana, čovjeka iz Basre, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ’O sinko moj! Nemoj po­željeti neznalicu za prijatelja, jer može pomisliti da odo­bravaš njegovo neznanje. I ne uzimaj srcu ljutnju mu­drog čovjeka, jer može odustati od tebe.’ "

Davud ibn Usejd nam je kazao od Isma‘ila ibn Ajjaša, od Demdema ibn Zer'eta, od Šurejha ibn Ubejda El-Ha- dremija, od Abdullaha ibn Zejda, koji kaže: ”Lukman je rekao: ‘Uistinu, Allahova Ruka je na ustima mudrog čo­vjeka, nijedan od njih ne govori, osim ono što mu je Al­lah dozvolio.’ ”

Abdurrezzak nam je rekao da je čuo Ibn-Džurejdža, koji kaže: ”Bio sam zamaskirao svoju glavu noću i Omer mi je kazao: ’Nisi li čuo daje Lukman rekao: ’Maskiranje tokom dana je ponižavanje, a tokom noći je sramoće­nje’. Pa, zašto bi se maskirao noću?’ Rekao je: ‘Lukman nije bio dužnik.’ ”

Prenio mi je Hasan od El-Džunejda, a ovaj od Sufjana, koji kaže: ”Lukman je kazao svome sinu: ‘O sinko moj! Nikad nisam zažalio kada sam šutio. Ako se riječi srebro, šutnja je zlato.’ ”

Prenijeli su mi Abdussamed i Veki‘ od Ebu-Ešheba, a ovaj od Katade, koji kaže: ”Lukmanje kazao svome sinu: ’O sinko moj! Napusti zlo i ono će napustiti tebe, jer zlo rađa samo zlo.’ ”

Imam Ahmed kaže: ”Rekao mi je Abdurrahmanibn Mehdi, od Nafi‘a ibn Omera, od Ibn Ebi-Meliketa, od Ubejda ibn Umejra, koji kaže: ”Lukman je rekao svome sinu, kada ga je savjetovao: ‘O sinko moj! Izaberi među skupovima (ljudi) pažljivo! Ako pronađeš skup na ko- jem se spominje Allah i ti sjedi sa njima. Tako, ako si učen, tvoje će ti znanje korisiti, a, ako si neznalica, oni će te podučiti i, ako Allah želi da im dobro učini, ti ćeš u tome imati koristi. O sinko moj! Nemoj sjediti na skupu na kojem se Allah ne spominje! Jer, ako si učen, tvoje ti znanje neće koristiti, ako si neznalica, oni će povećati tvoje neznanje, a, ako Allah želi da im naudi, ti ćeš biti kažnjen sa njima. O sinko moj! Neka te ne veseli prizor snažna čovjeka koji prolijeva krv vjernika, jer je Allah za njega odredio ubicu koji nikada ne umire.’ ”

Ebu-Mu‘avija nam prenosi od Hišama ibn Urveta, a on od svoga oca, koji kaže: ”Mudrost nalaže: ’O sinko moj! Neka tvoj govor bude lijep i tvoje lice nasmijano, bit ćeš od ljudi više voljen nego oni koji im daju opskrbu.’ ” I kaže: ”Navodi se u mudrosti — ili Tevratu: ’Ljubaznost je vrhunac mudrosti.’ ” I, on kaže: ”Navodi se u Tevratu: ’Kada pokažeš milost (drugima), milost će biti pokazana tebi.’ ” I kaže: ”Navodi se u mudrosti: ’Dobit ćeš onako kako budeš davao (ili, požnjet ćeš ono šta posiješ).’ ” I kaže: ”Navodi se u mudrosti: ’Voli svoga prijatelja i pri­jatelja svoga oca.’ ”

Abdurrezzak prenosi od Ma‘mera, od Ejjuba, od Ebu- Kilabe, koji kaže: ”Lukman je jednom prilikom upitan: ’Ko je najbolji po pitanju strpljenja?’ Rekao je: ’To je onaj koji ne počini štetu, nakon što se strpi.’ Oni, koji su ga upitali rekoše: ’Ko je najbolji po pitanju znanja?’ On reče: ’To je onaj koji dodaje svome znanju kroz zna­nje drugih.’ Oni upitaše: ’Ko je najbolji među svim lju­dima?’ On reče: ’Onaj koji je imućan.’ Oni rekoše: ’Da li je to onaj koji posjeduje imovinu i bogatstvo?’ On reče: ’Ne! To je onaj koji ima dobro i, kada mu se ono zatraži, on to ne odbije i ne spriječi. I to je onaj koji ne treba ništa od drugih.’ ”

Prenosi Sufjan ibn Ujejne: "Lukman je bio upitan: ’Ko je najgori među ljudima?’ Odgovorio je: ’To je onaj koji ne osjeća sramotu kada bude zatečen dok čini grješno djelo.’ "

Ebu-Samed nam prenosi od Malik ibn Dinara, koji ka­že: "Našao sam nekoliko mudrosti, a to su: ’Uzvišeni Al­lah razbacuje i rasipa kosti onih koji daju vjerska mišlje­nja u skladu sa ljudskim prohtjevima i željama.’ ’Nema koristi u tome da naučiš nešto novo, dok ne budeš pri­mjenjivao šta si već prethodno naučio. Ovo je poput čovjeka koji sakupi gomilu suhog drveta, zatim pokuša da je ponese, ali ne mogne. Nakon toga, on sakupi još jednu gomilu.’ "

Abdullahibn Ahmed kaže: "Rekao mi je El-Hakem ibn Ebu-Zuhejr ibn Musa od El-Feredža ibn Fudaleta, od Ebu-Se‘ida, koji kaže: ’Lukman je kazao svome sinu: ’O sinko moj! Neka tvoju hranu jedu samo pobožni ljudi, i posavjetuj se sa učenima o svojim poslovima.’ "

Ovo su bile riječi koje imam Ahmed navodi od Luk- manove mudrosti, a ja sam nešto dodao što on ne pre­nosi, a on navodi i stvari koje ja nisam spomenuo. A Al­lah najbolje zna.

Ibn Ebi-Hatim kaže: "Rekao mi je moj otac, od El- Abbasa ibn El-Velida, od Zejda ibn Jahja ibn Ubejda El- Huza’ija, od Se‘ida ibn Bešira, od Katade, koji kaže: ’Uz­višeni Allah je omogućio Lukmanu da odabere između poslanstva i mudrosti i on (Lukman) je odabrao mudrost umjesto poslanstva. Zatim je Džebra’il došao dok je on spavao i prosuo mudrost po njemu, pa je on počeo da je izgovara naredno jutro.’ ”

Se‘id kaže: Čuo sam Katadu kako kaže: ’Lukmanu je kazano: ’Zašto si odabrao mudrost nad poslanstvom, kada ti je bilo omogućeno da izabereš među njima?’ Re­kao je: ’Da me je Allah obavezao poslanstvom, ja bih ga primio i snažno se borio da zadobijem Njegovo zado­voljstvo, ali On mi je dozvolio da biram. Pobojao sam se da sam previše slab za poslanstvo, pa sam odabrao mudrost.’ " Ova predaja nije sasvim vjerodostojna, zato što se za Se‘ida ibn Bešira kaže da nije povjerljiv. Kako bilo, mnogi među našim ranijim učenjacima, od kojih su najistaknutiji: Mudžahid, Se‘id ibn El-Musejjeb i Ibn- Abbas, Allah bio sa njima zadovoljan, bili su stava da Al- lahove riječi: ”A Mi smo Lukmanu mudrost darovali”, označavaju sposobnost odlučivanja i vjersko razumije­vanje. Stoga, on nije bio poslanik i ništa mu od Allaha dolazio vahj(objava).


[1]Međutim, ova predaja je slaba jer se u lancu prenosilaca nalazi El-Dža'fi, kojega su Buhari i Nesa’i okarakterisati slabim.

 

Ukratko o knjizi:

Još jedno izuzetno djelo hafiza Ibn Kesira, autora poznatog tradicionalnog tefsira. Djelo iznosi kazivanja o Božijim poslanicima koji se spominju u Kur’anu, kao i o nekim koji se ne spominju u njemu. Autor nas upoznaje sa kazivanjima o poslanicima, uzetim iz relevantnih izvora, na sebi svojstven način. Također, on nas upoznaje i sa nizom manje poznatih događaja koji su se desili u davnoj prošlosti, kao i osobama, mjestima…

Izdavač: Ilum Bužim

Format: A5
Uvez: Tvrdi
Broj stranica: 181
Datum objavljivanja: 2007.

Cijena: 15 KM

Knjigu možete naručiti na e-mail   [email protected]

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top