Muharrem i ašura

Autor: Fazlu Rahman Azmi 

Uzvišeni Allah, dž.š., je, shodno Svom savršenom izboru i apsolutnoj vlasti, definisao različite stepene među Svojim stvorenjima.

On u Kur’anu kaže: “Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednačuju!” Analizirajući osnovne izvore islama islamski učenjaci su spoznali da je Allah, dž.š., određenim mjestima i vremenima darovao posebnu vrijednost. Radi toga, a ne radi povezanosti s nečim drugim, tā vremena i mjesta uozbiljuju izvanredan kvalitet. Od islamskih učenjaka o ovoj temi pisao je Ibn Qajjim u djelu Zadul-mead i Ahmed Osmani u svom komentaru Buharije pod naslovom Et-Taqrīrul-Buhari. S ciljem eksplicitnog isticanja različitosti između, očigledno, sličnih tvari, Ahmed Osmani je postavio pitanje: “Da li su ružina vodica i rasol dva ista entiteta koji se razlikuju samo po mirisu?” A zatim je odgovorio kako je jasno da se radi o dva potpuno različita entiteta. I kao što je to dvoje potpuno različito, na takav način su različiti Musa, a.s., i Faraon. Ista razlika, na primjer, postoji između Muhammeda, a.s, i Ebu Džehla. Ovo mišljenje je naispravnije i ko god mu se suprostavlja griješi.

Da li Lejletul-kadr ima isti kvalitet kao i ostale noći u godini? Ne, naravno! Da li je Lejletul-kadr posebna noć zbog ibadeta koji se u njoj izvršava? Svakako, ne! Izvanrednost noći Lejletul-kadr samo se još više unapređuje ibadetima koji se izvršavaju u njoj. Slično tome, mjesec ramazan nije poseban mjesec zbog toga što je u njemu počelo objavljivanje Kur’ana. Ne, ali je mjesec ramazan zbog svoje posebnosti izabran da u njemu počne objavljivanje Kur’ana. Naravno, činjenica da je objavljivanje Kur’ana počelo u mjesecu ramazanu samo još više ističe njegov kvalitet.

Na osnovu nekoliko ajeta iz Kur’ana Ibn Qajjim je zaključio da određena mjesta i vremena nose posebnu vrijednost u sebi, a ne zbog njihove povezanosti s drugim faktorom. Allah, dž.š., kaže: “A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” U cijelom čovječanstvu Allah je poslanicima i vjerovjesnicima darovao izvanrednu vrijednost jer su oni bili izabrani da prenesu Njegovu poruku masama. Zatim, među poslanicima i vjerovjesnicima također postoji hijerarhija. To je jasno naznačeno u Kur’anu: “Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge.” Što se dana tiče, Allah, dž.š., je posebanošću darovao sve dane mjeseca ramazana i prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta. Među noćima odabrane su: Lejletul-kadr i Lejletul-berāt (15. noć mjeseca šabana). Takođe je opće poznato da Meka i Medina uživaju povlašten položaj u odnosu na ostala mjesta na Zemlji.

Mjesec muharrem i Dan ašure

Hadisi Božijeg Poslanika, a.s., napominju da mjesec muharem i Dan ašure (10. dan mjeseca muharema) posjeduju izvanrednost koju nemaju ostali dani. Kur’an ističe vrijednost Svetih mjeseci (Ešhurul-hurum) u koje spada i mjesec muharem.

Napomena

Premda su određene vrline mjeseca muharema i Dana ašure spomenute u hadisima Božijeg Poslanika, a.s., među muslimanima cijelog svijeta (ummet) raširena su neutemeljena vjerovanja u vezi s ovim danom i mjesecom. Učenjaci hadisa (muhaddisun) ne mogu naći obrazloženja za takva vjerovanja, iako su duboko ukorjenjena i opće poznata. Stoga je, u tom pogledu, potreban oprez. Jedan od ciljeva ovog rada jeste objelodanjivanje takvih neutemeljenih vjerovanja. Naš šerijat utemeljen je na Kur’anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, a.s. I baš kao što je šerijat utemeljen na ova dva izvora i vrijednosti dobrih dijela moraju biti utemeljene na njima, a ne na izmišljenim predanjima. Naravno, kada do nas, pouzdanom predajom, dospiju riječi ashaba i tabi’īna treba ih, kada je riječ o stvarima o kojima oni nisu u mogućnosti imati sopstveno mišljenje (pitanja gajba), smjestiti u istu ravan s hadisima Božijeg Poslanika. Jer, što se, na primjer, tiče vrijednosti dobrih dijela, ashabi i tabi’ī ni ne mogu ih sopstevnim intelektualnim zalaganjem spoznati, pa će se njihove izreke o tome smatrati kao da su ih čuli od Allahovog Poslanika, a.s.

Mada se islamski propisi, uz Kur’an i Sunnet, temelje na idžmau i kijasu, ova dva izvora šerijata ne mogu se koristiti kada je riječ o vrijednosti nekog dobrog djela, mjesta ili vremena. Da bi se dokazala njihova vrijednost potreban je jasan i nedvosmislen tekst iz Kur’ana ili Sunneta. Kada se takav tekst nađe, dužnost je učenjaka hadisa da nepristrasno prosuđuju njegovu autentičnost. Stoga je neophodno da osobe koje citiranju predanja o vrijednostima dijela navedu izvore kako bi se autentičnost njihovih predanja mogla provjeriti. Učenjaci hadisa napisali su brojne knjige o apokrifnim hadisima koji su, uprkos tome, postali veoma popularni među muslimanima. Takve knjige su El-maqasidul-hasana od Sahavija, Kašful-hifa od Adžlunija i At-tazkira od Zerkešija.

Mjesec muharrem

Od dvanaest mjeseci islamskog kalendara četiri se smatraju svetim.  To su: muharem, redžeb, zul-kade i zul-hidže. Nagrada za dobro djelo tokom ovih mjeseci povećava se shodno njihovoj vrijednosti. Međutim, i posljedice grijehā u ovim mjesecima su mnogo pogubnije, pa je posebno bitno za vrijeme njihovog trajanja suzdržati se od griješenja. U prostornom kontekstu svetim mjesecima je sličan harem Meke. Nagrada za dobro djelo učinjeno u svetom prostoru mekanskog harema izrazito se povećava, ali je i kazna za učinjeni grijeh u njemu mnogo ozbiljnija i teža. Hazreti Katade, r.a., kaže: “Nepravda učinjena za vrijeme trajanja svetih mjeseci je veća nego nepravda koja se učini u ostalim mjesecima. Premda se nepravda uvijek smatra velikim grijehom, Allah, dž.š., ima potpunu slobodu da dodaje težinu kada i čemu On hoće.” On zatim nastavlja: “Allah, dž.š., odlikovao je neka Svoja stvorenja nad ostalim. Odlikovao je prenosioce Njegove Riječi među melekima, kao što je odlikovao Svoje poslanike među ljudima. Odlikovao je Svoj Govor nad govorom Svojih stvorenja, i odlikovao je džamije nad drugim prostorima i mjestima. Među mjesecima Allah, dž.š., je izabrao i učinio posebno vrijednim mjesec ramazan i četiri sveta mjeseca. Od dana On, dž.š., odlikovao je petak, a od noći Lejletul-kadr. Vrijednim, prema tome, treba smatrati ono što je Allah, dž.š., učinio vrijednim. Inteligenti ljudi znaju da su uistinu bitne samo one stvari koje je Allah, dž.š., učinio bitnim.”

Neophodno je, s toga, da muslimani čine što više dobrih dijela u muharemu, redžebu, zul-kadetu i zul-hidžetu. U svom čuvenom djelu Ahkamul-Kur’an imam Džessas naglašava da će oni koji budu nastojali izvršavati vjerske obrede i činiti dobra djela tokom svetih mjeseci biti inspirisani da ih nastave činiti i u ostalim mjesecima tokom godine. U skladu s tim, osobama koje se budu trudile da ostave grijehe za vrijeme svetih mjeseci, olakšat će se čuvanje od grijeha u drugim mjesecima. Ne izvući korist iz svetih mjeseci, predstavlja, zaista, veliki neuspjeh.

Kur’an općenito govori o četiri sveta mjeseca ne specificirajući koji su to mjeseci. Kao i u brojnim drugim slučajevima, odgovor na pitanje koji su mjeseci sveti dao je Allahov Poslanik, a.s. U autentičnom hadisu kojeg prenosi Ebu Bekr, r.a., Vjerovjesnik, a.s., kaže: “Vrijeme se vatilo u stanje u kojem je bilo na dan kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. U godini ima dvanaest mjeseci od kojih su četiri sveta. Tri sveta mjeseca dolaze jedan za drugim: zul-kade, zul-hidže i muharem. Četvrti sveti mjesec je između džumadel – ahira i šabana. To je mjesec redžeb plemena Mudar.” Ovaj hadis nas vraća na ajet iz sure Et-Tawba u kojem Allah, dž.š., kaže: “Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju običnim a druge godine ga proglašavaju svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.”

Idolopoklonici paganske Arabije imali su običaj, da iz različitih pobuda, odgađaju i premještaju svete mjesece. Na primjer, kada su namjeravali da ratuju za vrijeme mjeseca muharema, oni bi muharem proglasili saferom, a ljudima bi rekli da će te godine muharem biti nakon safera (a ne kako je uobičajeno da muharem dolazi prije safera). Na taj način oni bi mijenjali poredak svetih mjeseci prilagođavajući ga svojim potrebama. Iako su predislamski Arapi poštovali svetost ovih mjeseci oni su mijenjali njihov raspored kako bi po želji mogli ratovati. Kao rezultat takve prakse niko tačno nije mogao odrediti u kojem su se mjesecu uistinu nalazili. Međutim, desete godine poslije Hidžre Allahov Poslanik, a.s., objavio je da su se mjeseci vratili u poredak koji je uspostavio Allah, dž.š., na dan kada je stvorio univezum. Godinu dana prije ove objave Vjerovjesnik, a.s., poslao je hazreti Ebu Bekra, r.a., da predvodi vjernike na hadžu. Premda se smatralo da je mjesec u kojem je Ebu Bekr s vjernicima obavio hadž bio zul-hidže, ustvari je to, kao posljedica ranijeg premještanja mjeseci, bio mjesec zul-kade. Desete godine poslije Hidžre kada je Allahov Poslanik, a.s., obavljao hadž mjesec koji su svi smatrali zul-hidžetom i stvarno je bio zul-hidže. Možda je zbog toga Allahov Poslanik, a.s., odgodio odlazak na hadž baš za tu godinu. Gornji hadis Allahov Poslanik, a.s., izrekao je 10. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri na Mini. Njegove riječi: “…U godini ima dvanaest mjeseci od kojih su četiri sveta…” upućuju na ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.”

Post za vrijeme mjeseca muharrema

Post za vrijeme mjeseca muharema, po važnosti, dolazi odmah nakon posta u mjesecu ramazanu. Iako svi dani i svi mjeseci pripadaju Allahu, dž.š., Allahov Poslanik, a.s., ipak je naglasio da je muharem Allahov, dž.š., mjesec. Govoreći to Vjerovjesnik, a.s., namjeravo je istaknuti posebnost i važnost ovog mjeseca. Hazreti Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Najvredniji post nakon mjeseca ramazana jeste post u Allahovom mjesecu muharemu.” Hazreti Alija, r.a., prenosi da je jedne prilike sjedio pored Allahovog Poslanika, a.s., kada mu je neki čovjek prišao i upitao ga: “O Allahov Poslaniče! U kojem bi mi mjesecu, nakon mjeseca ramazana, preporučio da postim?” Allahov Poslanik, a.s., reče: “Ukoliko nakon mjeseca ramazana budeš postio, onda posti u muharemu jer je to Allahov, dž.š., mjesec. U njemu je dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio (ranijem) narodu i u kojem će oprostiti (kasnijem) narodu.” Narod čije pokajanje je Allah, dž.š., primio u ovom danu je Benu Israil. Upravo je 10. muharema Allah, dž.š., spasio Musa, a.s., i židove od faraona. Više detalja o tome uslijediti će uskoro.

Neki islamski učenjaci smatraju da je mjesec muharem poseban radi Dana ašure. Drugi, čak šta više, smatraju da se hadisi koji tematiziraju vrijednost mjeseca muharema odnose samo na Danu ašure, a ne cijeli mjesec. Prema njihovom mišljenju samo post na Dan ašure ima posebnu vrijednost, a ne post tokom cijelog mjeseca muharema.

Post na Dan ašure

Deseti dan mjeseca muharema veoma je značajan u historiji islama. Vjerovjesnik, a.s., provodio je u post ovaj dan preporučujući svojim drugovima da i oni poste. U početku je post na Dan ašure bio obavezan. Međutim, kada je vjernicima naređeno da poste mjesec ramazan, obaveznost posta na Dan ašure je dokinuta. Muslimanima je nakon toga ostavljena mogućnost da poste na taj dan ili da ne poste. Kako god, vrijednost posta na Dan ašure potvrđena je hadisima Božijeg Poslanika, a.s. Između ostalog, u hadisima se navodi da post na Dan ašure briše grijehe počinjene u prošloj godini.

Nakon što je vjernicima propisan obavezni post tokom mjeseca ramazana, muslimani su dobrovoljno postili samo deseti dan mjeseca muharema (Dan ašure). Vjerovjesnik, a.s., je pred svoju smrt spomenuo, da ako bude živ naredne godine da će postiti i deveti i deseti dan mjeseca muharema. Na žalost, Allahov Poslanik, a.s., nije poživio do sljedećeg mjeseca muharema. Međutim, muslimani koji nastoje slijediti njegov sunnet trebali bi postiti i deveti i deseti dan ovog mjeseca. S obzirom da postoje predanja da treba postiti dan prije Dana ašure i dan poslije, najbolje bi bilo postiti deveti, deseti i jedanaesti dan mjseca muharema. Prema tome, postiti samo deseti dan mjeseca muharema predstavlja mekruhi tanzīhen (blaža vrsta pokuđeno djela).

Porijeklo posta na Dan ašure povezano je s Musa, a.s. Naime, na taj dan Allah, dž.š., spasio je Musaa, a.s., i jevreje od faraona. Iz zahvalanosti prema Bogu, Musa, a.s., je postio Dan ašure. Židovi su također postili taj dan. Ugledajući se na praksu židova i Kurejšije su postili na Dan ašure. Muhammed, a.s., je također dok je bio u Meki postio taj dan. Kada je stigao u Medinu Allahov Poslanik, a.s., upitao je židove zašto poste deseti dan mjeseca muharema. Oni su mu odgovorili da poste iz zahvalnosti Bogu što je spasio Musaa, a.s., i Izraelćane od faraona. Muhammed, a.s., im je tada rekao da su muslimani bliži Musau, a.s., od njih, pa je nastavio postiti na Dan ašure preporučivši muslimanima da i oni poste.

Iako je Muhammed, a.s., početkom svoje poslaničke misije volio da se poistovječuje sa Ehli Kitabijama (židovi i kršćani) kako bi ih pridobio za islam, Allah, dž.š., mu je kasnije naredio da se razlikuje od njih. Pošto židovi poste samo deseti dan muharema, Poslanik, a.s., je kazao da će, ako bude živ naredne godine, uz deseti dan muharema postiti i deveti dan kako bi se razlikovao od njih. S toga je mekruhi tanzīhen ne postiti deveti ili jedanaesti dan mjeseca muharema uz deseti dan. Sada ćemo analizirati hadise koje govore o postu na Dan ašure.

Cijeli tekst dostupan na islam.ba

akos.ba