Mudre misli Marka Aurelija: Ne troši život u razmišljanju o drugim ljudima
Rimski filozof i car Marko Aurelije Antonije, rođen je 26. aprila 121. godine i jedan je od posljednjih stoičkih filozofa.
Njegovo djelo Samome sebi, predstavlja filozofski dnevnik kroz koji se neprestano provlači bitnost vladanja sobom u svakoj životnoj situaciji, isticanje vrlina kao što su: pravednost, istinoljubivost, skromnost, ljubaznost, strpljenje i čvrst karakter, te neprestana težnja ka moralnom uzdizanju. Car-filozof je u historiji filozofije ostao upamćen kao čovjek koji je živio ono što je promicao.
U nastavku iznosimo neke od njegovih misli:
Ne troši više svoje vrijeme raspravljajući o tome kakav bi dobar čovjek trebao biti. Budi to!
Budi kao stijena o koju se talasi neprekidno lome. Ona stoji nepokretna, a more koje oko nje bjesni postepeno se smiruje.
Neka svako tvoje djelo, svaka riječ i svaka pomisao budu takvi kao da je mogućnost tvoga odlaska iz ovoga života već tu.
Ne troši ostatak svoga života u razmišljanju o drugim ljudima, osim ako to služi općem dobru, jer ćeš ako se budeš mučio oko toga šta ovaj ili onaj radi i zašto on to radi, šta kaže, šta misli i namjerava, i ostalim sličnim pitanjima koja nas odvode od posmatranja našega sopstvenog uma, biti spriječen da obaviš neki drugi posao.
Nikada nemoj smatrati za korisno nešto što bi te jednom moglo prisiliti da ne održiš riječ, da zaboraviš na stid, da zamrziš nekoga, da posumnjaš u njega, da ga prokuneš, da se pretvaraš, da zaželiš nešto što bi morao sakriti iza zidova i zavjesa.
Kao što ljekari za iznenadne operacije uvijek imaju potrebne instrumente i noževe, tako neka su i tvoja načela uvijek spremna kako bi mogao razumjeti Božije i ljudske stvari, i svaku od njih, i onu najmanju izvršiti kao čovjek koji se uvijek sjeća da su oba svijeta međusobno povezana.
Suština korisnog je u tome da ono uvijek djeluje korisno.
Ukloni misao, pa se nećeš žaliti: “Uvrijeđen sam”. Ukloni misao: “Uvrijeđen sam”, i uvrede neće biti.
Kakvo spokojstvo duha posjeduje čovjek koji se ne brine za ono što drugi kaže, radi ili misli, nego samo za ono što on sam radi, da bi njegovo djelo bilo pravično i ugodno Bogu; ne priliči dobrom čovjeku da traži tamne mrlje u karakteru drugih ljudi, nego da ide pravo svome cilju i da ne gleda ni desno ni lijevo oko sebe.
Karaktera ima crnih, ženskih, tvrdoglavih, životinjskih, pitomih kao ovaca, djetinjsatih, glupih, lažnih, podlih, sitničarskih, tiranskih.
Zagledaj se u duše mudrih ljudi i trudi se da vidiš za kakvim stvarima oni teže, a kakve izbjegavaju.
Čovjek koji je izvršio dobro djelo ne misli mnogo na to, nego je spreman na novo dobro djelo, kao što je loza spremna da opet u svoje vrijeme rodi grožđem.
Ludost je juriti za nemogućim. A nemoguće je da zli ljudi ne čine zle stvari.
Nepravdu vrši često i čovjek koji nešto ne uradi, a ne samo onaj koji nešto uradi.
Za Akos.ba priredila: Alma Kazić