Ljubav je međusobno sjedinjavanje duša?!

Odlomak iz knjige “Uvođenje zaljubljenih u vrt milovanja! utor ibn Kajjim

Neki su mudraci rekli: “Ljubav je međusobno sjedinjavanje duša zbog istih osobina koje posjeduju ili zbog naklonosti koju osjećaju jedna prema drugoj. Kada se voda pomiješa i sjedini s drugom vodom, nemoguće ju je kasnije razdvojiti. Zbog toga ljubav može dostići takav stepen, da onaj koji voli osjeća bol koju osjeća i osoba koju voli, razboli se kada se i ona razboli, iako ne zna da se osoba koju voli razboljela.

Pripovijeda se da je neki čovjek veoma volio svog prijatelja. On se jednog dana razboli, i njegovi prijatelji mu dođoše u posjetu. Kada su malo proboravili kod njega, on osjeti olakšanje i ozdravi. On ih upita:“Odakle mi doalzite?“ Oni mu odgovoriše:“Od tog i tog čovjeka kod koga smo bili u posjeti?“ On upita: “Zar je i on bolestan?“ Oni odgovoriše: “Da, ali je ozdravio?“

On reče: “Allaha mi, nisam nikako mogao da shvatim odakle mi je došla ova bolest i koji je njen stvarni uzrok, pa sam pomislio da je to zbog bolesti koja je zadesila neku, meni dragu, osobu. Danas su mi bolovi prestali, te sam se obradovao nadi da je i njega Allah, dž.š., izliječio.“ Zatim je naredio da mu donesu pribor za pisanje te je svom voljenom prijatelju u stihovima napisao.

„Razbolio sam se, a nisam znao da si i ti bolestan
Dok mi pojsetioci o tvojoj bolesti nisu pripovijedali,

Pa sam rekao:’ groznica koju osjećam mi
Nije bez razloga došla, i ti si sigurno bolestan.

Nisam znao šta je uzrok bolesti zbog koje se tako osjećam
Allah me je od nje izliječio u trenutku kada si i ti ozdravio.’

Naše duše se sjedinjuju u zdravlju i veselju
I onda kada su žalosne i bolesne.“

Također se pripovijeda da se razbolio miljenik nekog čovjeka. On ga obiđe i kada ga vidje onako bolesnog, i sam se razboli. Kada je njegov miljenik ozdravio i došao mu u posjetu, on istog trenutka ozdravi. Svoje je stanje opisao u sljedećim stihovima:

„Voljeni se prijatelj razbolio, posjetio sam ga
I od brige za njim i sam sam se razbolio.

Kada me prijatelj jednog dana posjeti,
Pogled na njega zdravog i veselog bi uzrokom, pa i ja ozdravih.“

Kada malo bolje razmisliš, vidjet ćeš da ne postoje dvije osobe koje se vole, a da nemaju slične osobine, da isto ne postupaju, da nemaju iste ciljeve i želje. Ukoliko su njihove želje, osobine i postupci različiti, među njima desit će se samo udaljavanje i odbojnost. Kao potvrda ovome dovoljan nam je hadis koje se vjerodostojno prenosi, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

„Primjer vjernika u njihovoj ljubavi, nježnosti i samilosti jeste kao primjer tijela. Kada se jedan organ toga tijela razboli, čitavo tijela pati od groznice i nesanice.“ (Buhari)

Znamo da se tajna sjedinjenja i prepoznavanje među stvorenjima krije u uzrocima tog sjedinjenja ili eventualno razilaženja. Svako za sebe traži ono što mu je slično i što ima osobine slične njegovim i u čijem će društvu biti miran i spokojan. To se najbolje primjećuje u činjenici da svaka životinjska vrsta traži i živi u zajednici sa svojom vrstom i svaka ptica svome jatu letu.

Rezultat suprotnosti jeste međusobno izbjegavanje, a rezultat je istovjernosti zbližavanje i spajanje. Svjedoci smo međusobne privlačnosti i ljubavi između ljudi koji imaju slične moralne osobine. Šta je tek s dušom koja dolazi iz čistog i prefinjenog svijeta čija suština teži ka uzdizanju i umjerenosti. Njena je bit pripremljena za zbližavanje sa sličnim, za težnju i naklonost, žudnju i odustajanje, za strast i antipatiju.

Uzvišeni Allah veli: “On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri…“ (El-E’araf,189).

Tome što je uz nju smiren uzrok jeste činjenica što je poput njega i od njega. Da je razlog ove ljubavi tjelesna ljepota, onda niko ne bi volio manje lijepe prizore i izglede. Vidimo da mnogi daju prednost i više vole ono što je manje lijepo iako znaju da je nešto drugo ljepše od njega, ali im to jednostavno nije drago srcu. 

Da se ljubav dešava samo radi moralnih osobina, čovjek ne bi volio onoga ko mu ne pomaže i ne slaže se s njim u mišljenju. Iz ovog vidimo da je ljubav nešto što se jednostavno javi u nečijoj duši. Ljubav se može javiti i radi nekog određenog uzroka, ali će prestati onoga momenta kada tog uzroka više ne bude.

Izvor: “Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi” ibn Kajjim El-Džewzijje

Pripremio: Eldar Tutnić

islam-iman.com