Ljubav i blud

Prenosimo sa portala :preporod.com

Blud je u Kur’anu pokuđena, ona je kažnjiva: za nju se snosi kazna i na dinjaluku i na ahiretu. Riječi su Allaha, dž.š.,:

Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinama udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku il imnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara bičem izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,

Osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je! (An-Nūr, 1-5)

Međutim, uprkos Allahovim propisima, znano je da je blud itekako prisutna u svijetu ne isključujući islamska društva, a bila je prisutna čak i u vrijeme Poslanika, a.s.. Pa šta je to što potiče čovjeka na blud, čineći da bludnik ne obraća pažnju na propise od Allaha, dž.š., date, niti na osudu ljudi, niti na propisanu kaznu za to?

Pogledajmo to u riječima Allaha, dž.š., u suri Yusuf:

I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Yusūf, 24)

Nakon žudnje za Jusufom, a.s., krenula je Azizova žena u akciju:

I njih dvoje prema vratima potrčaše – a ona razdera straga košulju njegovu – i muža njezina kraj vrata zatekoše. „ Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo učini“ – reče ona – „ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?“(Yusūf, 25)

Pa i kada nije uspjela u svom naumu i pored toga što se osramotila, ostala je odlučna u svojoj namjeri i nastavila sa ostvarenjem plana čak i pred ženama iz grada:

„E to vam je onaj zbog koga ste me korile“ – reče ona. „Istina je da sam htjela da ga na grijeh navedem, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen.“(Yusūf, 32)

Pa da li je žudnja koju prati tjelesna želja, bila ta koja „tjera“ Azizovu ženu na ovakvo ponašanje? I još nešto – znano je da se tjelesna želja ponekad gubi vremenom ili, pak, zbog straha – a ova žena je ostala vezana za Jusufa, a.s., čak i nakon što je on proveo u zatvoru nekoliko godina:

Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je on bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. (Yusūf, 52)

Što znači da se kod Azizove žene ne radi samo o tjelesnoj želji, nju ne tjera samo tjelesna želja – ovdje je prisutna i naklonosti prema ljepoti, i slijedom toga, shodno definiciji koju smo ranije naveli, tu ima i nešto od ljubavi.

Riječi su Allaha, dž.š.,:

Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete. (An-Nisā’, 27)

U tefsiru Dželalejne imamo tumačenje ovog ajeta:“ Allah želi da vam oprosti“, se ponavlja da bi se istakli “oni koji se za strastima svojim povode“: Jevreji, kršćani ili medžusije (obožavaoci vatre) tj. bludnici „žele da daleko s pravog puta skrenete“: da od istine odustanete, s pravog puta skrenete i počinite grijeh kako biste bili poput njih.

Ovdje Alllah, dž.š., objašnjava da je prisutna i ljubav uz strast i tjelesnu želju u preljubi. Ovo je još jasnije u riječi „ljubav“ koju nalazimou riječima Allaha, dž.š.,:

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati života na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. ( Ᾱli Imrān, 14)

Ovdje vidimo koliko je velika opasnost u bludu: Blud nije samo razvrat, nego još više: nedozvoljena ljubav vuče čovjeka sa svom silinom te ljubavi u krug osjećaja i djela koja ne-pre-sta-no udaljavaju bludnika od istine i pravog puta. Allah, dž.š., upozorava na ovu opasnost:

I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! (Al-Isrā’, 32)

U israzu „kako je to ružan put“ , Allah, dž.š., potvrđuje jačinu nedozvoljene ljubavi, kao i koliku opasnosti ona nosi za dušu bludnika ili bludnice na ahiretu. A recimo i da takva ljubav može da bude toliko vatrena i intenzivna – kao da se radi o obožavanju. Međutim, uistinu, ovakva ljubav ni u kom slučaju ne može doseći stepen obožavanja u njegovom pravom značenju.

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kad dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će allah strahovito kažnjavati. (Al – Baqara, 165)

Ovdje vidimo da čovjek može da voli nešto što Allah, dž.š., ne voli, i to da voli silno, pa i ako je to zlo po njega – što je pravo stanje u kome se bludnik nalazi. Riječi su Allaha, dž.š.,:

Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (Al – Baqara, 216)

U dijelu ajeta stoji: „Allah zna, a vi ne znate“, da bi upozorio bludnika na tu nedozvoljenu ljubav i da bi udaljio vjernika od divljenja koje može dovesti do bluda ili do onoga čime Allah, dž.š., neće biti zadovoljan njime. Riječi su Allaha, dž.š.,:

Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja – vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernice; uistinu je rob – vjernik bolji o d mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili. (Al-Baqara, 221)

I na kraju, i bludnik i bludnica su obavezni na ono što Allah, dž.š., voli za njih, jer ih njihova ljubav neće daleko odvesti, ona ni u kom pogledu nije u njihovom istinskom interesu, čak naprotiv, ona ih skreće od njega. A ono na šta ih Allah, dž.š., upućuje je za njih dvoje, zasigurno, mnogo bolje od ljubavi zablude kojoj su se oni podali.

I da zaključimo ajetom u kome Allah, dž.š., za supruge kaže:

S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (An-Nisā’,19)

 Ljubav i pogled

 Zaista, vjernik na licu čovjeka, ili po govoru njegovom, može vidjeti o kakvoj se osobi radi: Riječi su Allaha, dž.š.,:

A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim priznao. Ali, ti češ ih poznati po načinu govora njihova, – A Allah zna postupke vaše. ( Muḥammad, 30)

Allahov poslanik, a. s., je rekao: „Pazite na svjesnost vjernika Allahove sveukupnosti, jer on, zaista, gleda svjetlošću Allaha, dž.š.“[1] To je stanje u kome se vjernik uobičajeno nalazi.

Ali, u pogledu čovjeka ima i nešto posebno što izražava ljubav ili rađa ljubav kod onoga ko upućuje pogled[2] , kao i kod onog ko uzvraća taj pogled. Drugim riječima: Ljubav u dušu čovjeka ulazi putem pogleda koji ide ka srcu. Putem tog pogleda i on se vidi. I, konačno, možda izazove ovaj par očiju novu ljubav kod druge osobe, ako se njihovi pogledu sretnu. O ovome govori sljedeći ajet:

On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju; (Al-Mu’min, 19)

Oči odaju ljubav duše i ljubav srca, u njima se ona jasno vidi. Ova ljubav se rađa u susretu očiju i kod onog drugog. Odavde razumijevamo dva hadisa koja prenosi Ibn Mesud i Huzejfa: Rekao je Allahov poslanik, a.s.,: “Pogled je jedna od otrovnih strijela Iblisa. Pa ko se toga kloni strahujući od Allaha, Allah će mu dati vjerovanje čiju će slast osjetiti u srcu svom“.[3]

A od Ali Abu Taliba se prenosi da je Polsanik, a.s., rekao: Alija, ne upućuj pogled za pogledom, jer prvi ti je dozvoljen, ali ne i drugi.[4]

A opet, kada je al-Mugira ibn Š’uba htio za zaprosi jednu djevojku, Allahov poslanik mu je rekao:„Idi i pogledaj je, jer je to, uistinu, sigurnije za dugotrajnost vaše veze!“ [5]

Ovdje ćemo se osvrnuti na značaj obaranja pogleda, koje Allah, dž.š., naređuje vjerniku i vjernici u sljedećim ajetima:

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zvaket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (An-Nūr, 30 – 31)

I, također, preporučuje Poslaniku, a.s.,:

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovog svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (Tā hā, 131)

Ne pružajte poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi. (Al-Ḥidžr, 88)

I na kraju da podcrtamo da oči imaju posebnu ulogu u ljubavi. Ljubav čini oči prozorom duše i srca, jer ljubav ulazi i izlazi kroz njih. Ljubav se vidi u očima kao što se vidi ljubav roba Allahovog na robu, kako smo vidjeli ranije u poglavlju „Utjecaj ljubavi prema Allahu na čovjeka“, a Allah je Onaj Koji najbolje zna.

[1] Prenosi at – Tirmizi, broj 3127, „Tefsiru-l-Kur’an“

[2] Vidimo, također, da u riječima Allaha, dž.š., nalazimo da sreća i slast dolaze iz pogleda. Riječi su Allaha, dž.š., : zamoli Gospodara svoga, u naše ime“, – rekoše – „da nam objasni kakve boje treba da bude.“ – „On poručuje“ – odgovori on – „da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide.“ (Al-Baqara, 69)

[3] Al-Hakim, potvrđeni hadis, al-mustadrak, broj 4/349 i al-taberani u“Al-Mu’džam al-Kebir“, broj 10/173

[4] At-Tirmizi, broj 2777, Kitābu-l-edeb, broj 12/381.

[5] At-Tirmizi, Kittābu-l-Nikāḥ.

akos.ba