Ljepote bh. planina: Na kraju počnem da pričam sa prirodom

Međunarodni dan planina u svijetu se obilježava 11. decembra. Ukupno dvanaest planina u Bosni i Hercegovini ima vrhove više od 2.000 metara nadmorske visine, a čak 60 njih ima vrhove iznad 1.500 metara nadmorske visine. Ovi podaci govore o bogatstvima Bosne i Hercegovine, a ljubitelji planina će vam potvrditi o ljepotama koje doživljavaju prilikom uspinjanja na naše planine.

– Na vrhu osvijestite sav mir i spokoj. I svaki udah je nekako poseban. I osjetite sve, i povjetarac i svaku zraku sunca. Ali planina nije samo lijep i sunčan dan. Planina je i kiša i vjetar tako jak da vas obara s nogu. Planina su i ljudi, vaši saputnici s kojima ćete dijeliti fildžan kafe i pokoji keks, ali i isti ti ljudi koji će vas čupati kad zapnete u klekovinu. Planina je put koji te nauči da cijeniš i dobro i loše. I da učiš na greškama – kaže jedna ljubiteljica planinarenja.

Nermina Leković iz Živinica planinarenjem se bavi od 2006. godine. Nakon ozbiljne i teške bolesti koju je imala svoj mir i spas nalazi u planinama.

– Ja bih to svakome preporučila, ali bih isto tako preporučila da se od mladosti krene planinariti. Ja, recimo već dolazim u godine kad imam problem sa koljenom, malo su ligamenti popustili. Što se tiče planinarenja ne znam odakle bih krenula kada je u pitanju ljepota. Ne znam da li je ljepše što si na čistom zraku, te mnogobrojne boje, pa se srodiš s tom prirodom, uživaš u tome. To je jedan dio. A drugi je ono društvo koje imaš na planini. Jer to su mahom pozitivni ljudi, malo je onih negativnih – govori Nermina.

Obišla je skoro sve vrhove u Bosni i Hercegovoni, ali isto tako pohodila je planine u Španiji, Grčkoj, Italiji, Turskoj, Bugarskoj. Tri puta je osvajala Musalu, najviši vrh Bugarske i cijelog Balkana koji se nalazi na 2925 metara nadmorske visine.

– Pošto sam po temperamentu takva, uvijek nešto moram da radim, počela sam nakon bolesti i operacije da hodam, i svakodnevno sam hodala po sat vremena sama. Tada mi je jedna prijateljica preporučila planinarenje i odmah smo se odlučile da planinarimo. Bio je mjesec ramazana kada smo počele. Kada sam počela da planinarim, kad sam počela da čitam o tome vidjela sam koliko je mene dragi Allah uputio na taj put. Ne možeš biti planinar ako ne voliš prirodu. Ne moraš ti osvajati ni vrhove, samo da si u prirodi – rekla je Nermina.

Nermina govori o stereotipima i sa smijehom prepričava jedan događaj koji joj se desio prilikom pohoda na jednu planinu.

– Na jednoj stazi nas je neka žena upitala koliko nam para daju da hodamo. Kada smo rekli da džaba hodamo kazala je: Vi ste svi budale. Međutim, kada si ustrajan u tome, kada oni vide svu ljepotu onda im polahko postaješ motiv, uključuju se u planinare – istakla je Nermina.

Iako je planinarenje skupo, Nermina govori kako se sva oprema koju zahtjeva planinarenje nabavlja postepeno. Priča o potrebi da se što više mladih uključi i otkriva ljepote bosanskohercegovačkih planina.

– Šteta je ne uključiti se dok si mlad, jer mi ne znamo šta nas sutra čeka. Lijepo je što se mogu uključiti i čitave porodice. Ima jedna Sara iz Maglaja koja je počela sa godinu dana da planinari, prije nekoliko mjeseci smo bili na Musali, a ona je sada u srednjoj školi. Kažem joj da po njoj pratim koliko se bavim planinarenjem – ispričala je.

Ljepote planina se ne mogu riječima opisati. Svako godišnje doba ima svoju ljepotu, ističe Nermina, a za bilo kojeg planinara ne postoji dobro ili loše vrijeme, samo dobra i loša oprema.

– Imala sam različitih iskustava, počev od proljeća kada sve oživi pa ne znaš gdje bi prije gledao od te ljepote. Na kraju počnem da pričam sa tom prirodom, kad vidim lijepo drvo ja ga zagrlim, baš se stopim s time. Ljeto je specifično, iako nekad bude naporno zbog vreline i vlage. Jesen je posebna, ima li šta ljepše od tih jesenjih boja, lijek za dušu. Iako je naporno i teško, ali zima opet ima svoju čar. Imala sam puno staza gdje sam gazila snijeg do struka. To su nevjerovatni doživljaji – rekla je Nermina na kraju razgovora.

Piše: Alem Dedić

Preporod.info