Licemjerstvo – bolest našeg društva
Kako je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope!
Kako je gadno, proseć suze liti,
Da tuđi skutovi u njima se tope –
Kako je gadno ulizica biti!…
Kako je nisko nemat’ samosvijesti
I u svom srcu ponosa i žara,
Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
Kraj snažnih ruku i umnoga dara –
Kako je nisko nemat’ samosvijesti!..
Ovako je Ćatić svojevremeno pisao o licemjerima, a danas, baš kao i u Ćatićevo doba, susrećemo se sa ovakvim ljudima, susrećemo se sa licemjerstvom kao bolešću u nešem društvu.
O opasnosti ove bolesti Poslanik s.a.v.s. je upozoravao na licemjerje, baš kao što je i Gospodar u Kur’anu objavio mnoge ajete koji se odnese na ovu kategoriju ljudi, a objavio je i cijelu jednu suru posvećenu licemjerima, “El-munafikun” (Licemjeri).
Dvije kategorije licemjera
Čovjek na ovome svijetu ima dvije obaveze, obaveze prema Allahu i obaveze prema ljudima, analogno tome, čovjek može biti licemjer prema ljudima i prema Allahu, ali se postavlja pitanje koja je razlika između ove dvije kategorije?
Ljudi nisu u stanju uvijek prepoznati licemjere, postoje licemjeri koji su toliko vješto prikrili svoje licemjerstvo da ih je nemoguće prepoznati, međutim Allah je Sveznajući, pa je prevariti Allaha nemoguće.
“Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!” – a oni nisu vjernici. – Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju” (Bekara, 8-9)
“Licemjeri će na samom dnu džehennema biti.” (Nisa, 145)
Dovoljno je spomenuti dva hadisa od Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji se odnose na licemjere:
“Prvi sa kojim će se potpaliti vatra na Sudnjem Danu je čovjek koji pogine kao šehid! Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi, reći će mu Uzvišeni Gospodar, ‘Šta si radio sa njima?’ Tada će čovjek reći: ‘Borio sam se radi tebe dok nisam ubijen!’ Tada će mu Uzvišeni reći: ‘Lažeš, borio si se da bi bilo rečeno kako si hrabar i rečeno je!’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Džehennem.
Drugi čovjek je onaj koji je učio nauku, podučavao druge i učio Kur’an. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi, reći će mu Uzvišeni Gospodar, ‘Šta si radio sa njima?’ On će reći:’Allahu moj, učio sam nauku u Tvoje ime i podučavao sam druge Kur’anu u Tvoje ime!’ Allah Uzvišeni će reći: ‘Lažeš, učio si da bi bilo rečeno da si učenjak, pa zar to nije rečeno! I učio si Kur’an da bi bilo rečeno da si učač, pa zar to već nije rečeno.’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Džehennem.
Treći je čovjek kome je Allah dao prostranstvo i darovao mu veliki imetak, on je djelio kako je htio. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi, reći će mu Uzvišeni Gospodar. ‘Šta si radio sa njima?’ On će reći: ‘Moj Gospodaru, nisam ostavio nijedno mjesto na kojem Ti voliš da bude udjeljeno, a da nisam udjelio radi Tebe.’ Uzvišeni će reći: ‘Lažeš, dijelio si da bi se govorilo da si plemenit pa je rečeno.’ Poslanik zatim reče: “Ovom trojicom će biti potpaljena džehennemska vatra na Sudnjem Danu.” (Muslim)
“Tri su znaka nečijeg licemjerstva: kada govori laže, kada nešto obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri.” (Buhari i Muslim)
O licemjerstvu su govorili mnogi drugi svjetski umovi, od kojih izdvajamo nekoliko izreka:
“Bog vam je dao jedno lice, vi ste sami sebi napravili drugo.” William Shakespeare
“Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima.” Francis Bacon
“Čak i najsitnija neistina truje čoveka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje celo more.” Mahmatma Ghandi
“Kada bismo znali strahotu i težinu laži, progonili bismo je ognjem prije nego druge zločine.” Honoré de Balzac
“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nesrazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.” Miroslav Krleža
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
