Nauka i tehnologija

Kur’anski fenomen oblaka

“Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad pa pogodi njime koga hoće, a poštedi od njega koga On hoće – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.” (Nur : 42.)

Naučnici su studirali tipove oblaka i došli do zaključka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema tačno određenim pravilima pri čemu prolaze kroz određene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puše u određenom području. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiše.

Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak počinje formirati tako što vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ovi oblaci spajaju. Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: “Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja…” Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka počinje rasti uvis. Razlika temperature u unutrašnjosti i po površini oblaka utiče da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viša i hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiše i grada koje počinju rasti.

Kad ove vodene kapi i grad postanu previše teški strujama da ih podržavaju, one počinju padati iz oblaka kao kiša i grad. A Allah, dž.š. kaže: “…i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada.” Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur’an koristi izraz “summe” (a zatim), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur’an koristi česticu “fe” (pa), koja označava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja među njima.

Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?! U nastavku ajeta se kaže: “On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad!”. Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu čak i do 9.000 metara, kao što se i kaže u ajetu “…iz oblaka veličine brda“. Dalje, Uzvišeni Allah kaže da “On spušta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi“. Naučnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi “…pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi…“. Dakle, led se bio uputio prema određenom području, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje naučnici mogu normalno pratiti.

U nastavku ajeta spominje se munja: “...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.” Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka. Meteorologija je ove činjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme.

Za Akos.ba piše: Dženita Vejzović

Povezani članci