Kompanija uspješna uprkos problemima: Skupe domaće sirovine sputavaju brži razvoj Sisecama iz Lukavca
SSL proizvodi tešku, laku i sodu bikarbonu te je u 2015. proizveo 490.000 tona svih vrsta soda, što je povećanje od 15 posto u odnosu na 2014. godinu.
Ugovorom sklopljenim 5. maja 2006. godine Fabrika sode Lukavac prelazi u vlasništvo turske kompanije Soda Sanayii A.S. i osniva se novo preduzeće Sisecam soda Lukavac (SSL). Time su osigurani poslovi za 520 radnika, obezbjeđene investicije od 255 miliona KM i ovom kraju omogućena perspektivnija budućnost. Kompanija je u 2015. poslovala pozitivno, ali se susrela i sa nizom izazova.
Cijena slanice
Izvršni direktor ljudskih resursa ove firme Vejsil Huremović za Faktor kaže da SSL proizvodi tešku, laku i sodu bikarbonu te da je u 2015. proizveo 490.000 tona svih vrsta soda, što je povećanje od 15 posto u odnosu na 2014. godinu.
– Pored naših 520 radnika, u pogonima SSL-a dnevno radi između 200 i 300 radnika drugih firmi koji pružaju razne ugovorene usluge. Osim toga, fokus naše prodaje je na tržište EU-a a određene količine smo otpremli i u Afriku, Aziju, Sjevernu Ameriku i Australiju. U industriji stakla, SSL snabdijeva NSG, OI, Saint Gobain, Guardian, Steklarnu Hrastnik, te fabrike za proizvodnju stakla Vetropacku u više evropskih zemalja. U industriji deterdženata, SSL trguje sa međunarodnim proizvođačima deterdženata Procter&Gamble, Dalli Group, Henkel i Reckitt Benckiser. Od distributera hemikalija, najprominentniji kupci su Brenntag Grupacija i Stockmeier – objašnjava Huremović.
S obzirom na to da firma posluje na globalnom nivou, suočava se sa konkurencijom iz raznih dijelova svijeta. Zbog toga im je važno da osiguraju stabilnu opskrbu slanice uz povoljnu cijenu.
– SSL je očekivao da će rastom proizvodnje doći do smanjenja cijene slane vode, ali umjesto toga ove godine smo dobili zahtjev za povećanje iste. Nama je bitno da nam se osigura snabdijevanje ovom sirovinom po odgovarajućoj cijeni i kvaliteti. Ovi visoki troškovi negativnu utječu na konkurentnost SSL-a i potrebno je sniziti cijene ove sirovine. Fabrika je od privatiziacije pa do danas povećala potrošnju slane vode za otprilike 3,5 puta – kazao je Huremović.
Napominje da je cijena slanice u BiH tri puta veća od cijene u Turskoj, odnosno dva puta u odnosu na cijenu u Bugarskoj.
– Možemo rezimirati da kao investitor, koji spada u sam vrh izvoznika u ovoj zemlji i koji većinu svojih sirovina obezbjeđuje u BiH, nismo dobili potrebnu podršku države u vezi s ovim pitanjima. Nadamo se da će u narednom periodu biti više sluha kod nadležnih organa – kazao je Huremović.
Dodatni izazov u poslovanju je i prevoz željeznicama za koje iz SSL-a kažu da su upitnih kapaciteta i cijena. Preduzeće koristi i usluge luke Brčko preko koje vrše nabavku uglja, ali da plovnost zavisi od vremenskih prilika što znači da u ljetnom periodu moraju pronalaziti alternativne logističke rute.
Nove investicije
Uprkos navedenim izazovima, SSL u 2016. planira povećati proizvodnju za dodatnih 40 hiljada tona svih vrsta sode. Planiraju i investirati 16 miliona eura u novi kotao koji će imati postrojenje za odsumporavanje i čime će se emisija dimnih plinova dovesti u standardne vrijednosti EU-a.
Ugalj uvoze iz Južne Afrike
– Lignit i mrki ugalj su jedna od važnih sirovina koje koristimo u našem procesu za proizvodnju pare. Ulazak rudnika uglja u Tuzlanskom kantonu i Federaciji u vlasništvo Elektroprivrede BiH i njihov angažman za potrebe termoelektrana, planiranje povećanja kapaciteta istih za proizvodnju električne energije, za našu fabriku koja godišnje troši 450 – 500 hiljada tona uglja predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost. Kako nismo u mogućnosti dobiti ugalj od državnih rudnika po razumnoj cijeni, prinuđeni smo isti nabavljati od privatnih rudnika iz zemalja poput Srbije, Rumunije, Južne Afrike i Rusije – kazao je Vejsil Huremović.
(A. Perčo/Faktor.ba)
