Koji je najbolji poklon za dijete?

Najbitnije je vrijeme, vrijeme provedeno s djecom.

Ok, biću iskrena dijete se obraduje svakom poklonu, a tek kad vidi svoju omiljenu igračku nakon što trga onaj ukrasni papir koji ste vi lijepili, ali često platili da vam zalijepe u prodavnici, jer zašto bismo gubili vrijeme na te stvari? Nije to gubljenje vremena, poklon vrijedi onoliko koliko ljubavi u njega uložiš. Je li vam se dešavalo da nasumično odete izabrete neki poklon za dijete, na kasi vas pitaju da li ćete da ga zapakujemo, vi prihvatite ponudu i za minutu gotovo.

Nakon toga djetetu dajte poklon, obraduje vas njegov osmijeh, ali dijete nakon sedmice, možda dan ili čak nakon manje od sahat vremena zaboravi na igračku koju ste vi mu darovali. A vi to osjetite i vidite, još ako su vas iznervirali na poslu ili neko drugi, vi izbacivate to na dijete zbog „zanemarivanja“ vašeg poklona.

U smislu:

„Šta god da kupim ti razvališ?“

„Tebi ne treba ništa kupovati!“

„Znaš li ti koliko sam ja to platio?“

„Zapamti kad sam ti šta kupila!“

„Nova igračka, a ti nakon dan ne znaš gdje si ju ostavio.“

I tako u nedogled.

Shvatite, dijete ne zna koliko znači puno platiti neku igračku ili malo, djetetu je to samo igračka koju je dobio, malo iskoristio i našao novo zanimanje. Ono je u periodu znatiželje, istraživanja, radoznalosti, otkrivanja i njemu nije dovoljna jedna nova igračka da bude mirno, da samo sluša i da zabrani svom umu da istražuje. Ako je razvalilo igračku, na to ste trebali biti spremni, ako razvali to je u redu.

Odrasli ljudi griješe, razvaljuju, popravljaju, razočaraju, traže oprost, opraštaju, pa šta ako je dijete rastavilo igračku i otkriva novi svijet u toj igrački. I vi ste znatiželjni, a kamoli dijete od nekoliko mjeseci ili godina. Uživajte zajedno i u poklonu koji mu darujete, a manje razmišljate koliko će ta igračka da traje. Uglavnom svi imamo iz djetinjstva sačuvanu jednu ili dvije drage igračke, a sigurno ne sve.

Šta dijete onda pamti, koji je njemu najbolji poklon?

Vrijeme. Vrijeme je najljepši poklon za dijete. To je nešto što se ne može zamijeniti ni sa čim, ni sa jednom igračkom. Ono jedva čeka vikend sa vama, da vas ima za sebe malo više nego radim danima, da vas ima malo više od dva sata, malo više od ono „kako si danas, kupila sam ti ovo, idemo u vrtić, odoh na posao“, malo više od onih trenutaka oblačenja na početku dana i raspremanja na kraju dana, malo više od onda kad ima visoku temperaturu, želi vas kad je zdravo, radosno, puno energije, jer vjeruje da tad se nepojediv tim i da osvajate svijet.

Poklonite svom djetetu vrijeme, odvojite više vremena za njega, poklonite vi njemu i neku igračku, ali njemu je najdraže kad mu u lijepu, ukrašenu rečenicu spkaujete slobodno vrijeme samo za njega.

Ono to pamti, jer uhvatite sebe na trenutak, i sjetite se šta vi pamtite iz svog detinjstava vrijeme s roditeljima, dragim ljudima ili bezbroj malih i velikih poklona?

Za Akos.ba piše: Dženita Bajrić-Adilović