Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Sa vjerom u novi dan: Život kao slagalica

Sa vjerom u novi dan: Život kao slagalica

Prvi dio

 “Olakšavajte a ne otežavajte, obradujte a ne rastjerujte.”

Muhammed, a.s.

Vjera je naša podrška

„Allah svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, silazi na nama najbliže nebo i pita: Ima li koga da Me zove, pa da mu se odazovem? Ima li koga da od Mene šta traži, pa da mu dam? Ima li koga da Me za oprost moli, pa da mu oprostim?“ (Muhammed, a.s.)

* Čovjek nikada nije sam, pa makar mu to tako izgledalo. Sa čovjekom je uvijek Bog, Svemoćni i Sveprisutni. Bog nam je najbolje društvo i najbolji Prijatelj.

* Čak i kad se mi sami ne brinemo dovoljno o sebi, On misli na nas i pokreće nas, sređuje nam tokove života i pomaže u našim planovima. Bog ne odustaje od nas i uvijek nam daje novu šansu.

* Bogu nije ništa nemoguće da ostvari za nas. Na Boga se možemo slobodno osloniti, Njemu se prepustiti, potpuno Mu vjerovati i povjeriti naše želje i brige.

* Čovjek je toliko važan Bogu da je On stvorio meleke koji imaju svoje zadatke i svrhu u odnosu na čovjeka.

* Vrijedi vjerovati, jer je vjera pozitivna energija. Uvijek trebamo vjerovati u dobar ishod neke situacije, a ne razmišljati o lošem ishodu, jer tako pokazujemo da imamo vjere u Božiju milost i u to da će Bog dati dobro.

Božija uputa

 Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (Kur'an, sura 2. Krava, 38)

* Kao što stoji u Kur'anu, Bog se obraća ljudima na tri načina: nadahnućem (!), iza zastora i preko izaslanika.  Bog nas nadahnjuje i dok obavljamo namaz. Na namazu je naša svijest najviše otvorena, čista od svih primjesa i slobodna da primi odgovore, rješenja i inspiracije od Stvoritelja. Molitva je, zaista, moćna stvar, što ljudi, ponekad, zaboravljaju.

* Zanimljivo je kako ljudi vrlo lako prestanu primjenjivati ono što im Bog nalaže, a zakone koje su sami donijeli, od kojih neki čak i nisu dobri, ljudi neće da promijene i slijepo ih prate. Kao da je zakon „pao s Neba“, pa se ne može mijenjati.

Božija riječ treba da postane čovjekovo glavno i svakodnevno štivo. Poslije Božije riječi, sve ostale informacije koje primamo, slušamo i čitamo, a pogotovo one negativne i površne, postaju manje važne.

Kada bi ljudi prvo razmišljali o Bogu i Njemu se prvo obraćali, kada bi poredali stvari u svom životu prema njihovoj važnosti, od kojih je Božija uputa na prvom mjestu, onda bi se znali bolje postaviti prema bilo kome ili bilo čemu što loše utiče na njih.

Naše biće

„Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,…“ (Kur'an, sura 95. Smokva, 4)

 “Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.” (Kur'an, sura 20. Taha, 50)

„Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ (Kur'an, sura 2. Krava, 216)

* Bog je savršen i savršeno stvara, onako kako On hoće. Stvorio je čovjeka i sve što mu je potrebno da bude sposoban da živi.

* Bog nam je dao razne karakteristike tijela i ličnosti. Neke nam se sviđaju, a neke ne. Ali baš kao što našim sposobnostima ili nekim okolnostima bivamo usmjereni stazom života, isto tako nekim karakteristikama našeg tijela ili naše ličnosti, bivamo usmjereni na put kojim naša duša treba ići. Zato ne moramo uzalud razmišljati o tome kakav bi nam život bio i šta sve nismo ostvarili zbog te naše karakteristik/osobine, jer je tako moralo biti radi pravog puta naše duše.

* Nakon savršenog Božijeg stvaranja, naše biće se mijenja zbog različitih uticaja, koje smo nekada unijeli mi sami, a nekada različite okolnosti. Mnogo slojeva obavija naše iskonsko biće, to prvostvoreno „ja“. Trebamo se truditi da ga zaštitimo od svih loših i beskorisnih uticaja, kako ga ne bi preoblikovali, sputavali ili naveli na pogrešan put. Trebamo poštovati i osluškivati to savršeno stvaranje Božije, našu suštinu, vjerovati joj i djelovati prema onome što nam „poručuje“ sa izvora.

Život kao slagalica

 „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!“ (Kur'an, sura 2. Krava, 155-157)

* Neki ljudi pričaju samo o problemima, kao da se život sastoji samo od toga. Problema, ovakvih ili onakvih, ima svako, ali se, ipak, ne može cijeli život okarakterisati kao negativan.

* Naš život je poput višedjelne slagalice ili kvadratića u rubikovoj kocki, čije dijelove slažemo nekada mi sami, a nekada različite okolnosti. Određeni dio života, koliko god bio težak za nas, uvijek će biti samo jedan dio života. I uvijek ima mjesta za nove dijelove životne slagalice. Naš je zadatak da damo prednost dobrim i lijepim dijelovima, koje počesto zaboravimo.

* Nekada stvari u životu idu uzlaznom putanjom, nekada silaznom. To se dešava i „malima“ i „velikima“, i jakima i slabima, i bogatima i siromašnima, ali svi se izdižu kroz život i nastavljaju dalje. Čovjek se opet ujutru probudi i nastavlja dalje kroz život, koji ide svojim tokom, ima svoju disciplinu i dnevnu rutinu.

Sudbina

„Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.“ (Kur'an, sura 27. Mravi, 75)

„… – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati.“ (Kur'an, sura 11. Hud, 7)

* Naše sudbine su već određene i zapisane. Zbog tog saznanja neki ljudi se prestanu truditi da za sebe pripreme nešto dobro na ovom svijetu, a time i da zasluže dobro na onom svijetu.

Ima čak i ljudi koji sebe smatraju vjernicima, a ne žele pomoći drugima koji su u teškoj situaciji, jer kažu da im je takva sudbina. Naravno, naši životi su u Božijim rukama, a On nam je dao slobodnu volju, da vidi kako ćemo postupati, što neki ljudi zaboravljaju.

Kako onda povezati činjenicu da nam je sudbina već određena i našu slobodnu volju da izgrađujemo svoj život? Možemo to sebi predstaviti ovako: možda je naša sudbina, koja je zapisana u Glavnoj knjizi – Knjizi jasnoj, koju Bog spominje u Kur'anu, zapisana poput dječijih knjiga koje nude više opcija za nastavak nekog događaja, i mi dok čitamo biramo put kojim će junak knjige dalje ići. Kojim god putem da taj lik krene, svaki njegov put je zapisan u knjizi. Tako je i u našim životima: bilo koji put da odaberemo, svaki je zapisan i suđen i svaki ima svoj zasluženi završetak. A Bog najbolje zna.

* Situacija ili okolnost u kojoj smo se našli dio je naše sudbine, a naša slobodna volja je da odlučimo i izaberemo kako ćemo se odnositi prema toj situaciji, prema toj okolnosti.

Ako je neka osoba odlučila da nekome nanese zlo i to zlo onda učini, sudbina te osobe je da se našla u određenoj situaciji, u kojoj izabire da učini zlo, a ne izabire da ga ne učini.

Razna iskušenja koja doživimo, možda bismo doživjeli i da smo krenuli nekim drugim putem, ali naše reakcije na ta iskušenja ne mogu biti iste, jer je put kojim smo prošli oblikovao našu ličnost koja, shodno tome, reaguje na nova iskušenja.

* Nije nam Bog dao kušnje, bilo da ih doživimo ili vidimo kod drugih, da ništa ne bismo poduzeli, već da On vidi kako ćemo na njih reagovati. Mi smo slobodni da izaberemo radnje i postupke koji će poboljšati i olakšati naš život i život drugih ljudi, svaki dan, ali i svaki trenutak. Kušnje su naši ispiti, a za položene ispite diploma je Božija nagrada i na ovom i na onom svijetu.

Piše: Amra Hodžić

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top