Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Kina: Islam u usponu bez obzira na progone muslimana

Kina: Islam u usponu bez obzira na progone muslimana

Na putu za Linxiu, u Kineskoj provinciji, na sjeverozapadu, lokalnom stanovništvu poznato kao Kur’anski pojas nalazi se mnogo novih džamija te sufijskih obilježja. Neke su građene u tradicionalnom Kineskom stilu,s pagodama koje su kao strehe dok su druge građene prema tradiciji Srednjeg Istoka.

S nasilnim nemirima koji su pogodili jugozapadni Xinjiang, bačeno je svjetlo i na lokalne Ujgure,koji svoje porijeklo vode iz Pekinga. Ali Ujguri, bar neki od njih koji žele autonomiju od Republike, nisu najveća muslimanska zajednica u Kini, koja ima više muslimana od cijele Europske Unije. Ova čast pripada Hui narodu – grupa od 10.5 miliona ljudi je veoma jaka grupa i druga je po veličini u Kini od 55 regionalno priznatih nacionalnih manjina. Jedan od Hui centara islamskog učenja jeste grad na “divljem zapadu”- Linxia u provinciji Gansu, gdje se sufijska tradicija održava mnogo godina.

S krvoprolićem koje raste u Xinjiangu najveći napad desio se krajem prošlog mjeseca, a koji je kineska vlada ocijenila kao nasilni teroristički napad. U napadu je prema vladinim izvještajima poginulo 100 ljudi. Kineska vlada je pooštrila mjere protiv Ujgura kako bi ih slomila i protjerala. Ali ovo ne znači da Kineska vlada proganja muslimane po cijeloj regiji, upravo suprotno. Narod Hui uživa u vjeri u zemlji koja se i dalje vodi kao većinski ateistička i komunistička.

Vjerska mjesta u Linxiji su samo jedan od simbola ove religijske ekspanzije. Ismail, Hui koji radi za državnu kompaniji u autonomnoj pokrajini Ningxia kaže da otvoreno praktikuje svoju vjeru. “Naravno, postim tokom ramazana, Svi moji Hui prijatelji to također rade. To je naša obaveza kao muslimana.” Međutim pripadnik naroda Ujgura kaže da njegovim prijateljima i njemu takvo šta nije dozvoljeno.(Uprava Han univerziteta void računa da jedemo u kantini. Kažu da ne žele da se umaramo, međutim mi im ne vjerujemo. To je zato što smo Ujguri.

Odlasci Hui naroda na hadždž su se učestili u posljednjih par godina. Drugi znak vjerskog cvjetanja jeste: Ismail kaže da sve više žena pripadnica ovog naroda nosi hidžabe., također: “Što vise Hui žena ide u školu I što se više školuju one uče više o svom identitetu”, i kaže: “Kao rezultat toga one shvataju svrhu hidžaba i zaštite žene, te su tako počele da nose hidžabe.”

Suprotno ovim vijestima, druge vijesti stižu iz lokalnih novina u Xinjiangu, gradu Karamaja koje kažu da ljudi s dugim bradama, žene sa šalovima na glavama i odjećom koja odražava islam neće biti u mogućnosti da uđu u gradske autobuse dok se u gradu održavaju sportski događaji. U Kashgaru, Svilenom putu koji je riznica Ujgurske culture lokalna vlast pokrenula je kampanju pod nazivom ‘Projekat ljepote’ koji savjetuje ženama naroda Ujgur da pokažu svoja lijepa lica i dopuste svojim kosama da lebde na vjetru.Od mnogih problema, bili su i ti da su se Ujguri dobro napatili dok su dobili pasoše kako bi mogli izaći iz zemlje a posebno na hadždž.

“Nije to problem religijske slobode”, kaže Dru Gladney, istaknutiji akademik koji proučava kineske muslimane. “Očigledno postoji mnogo načina za izražavanje religije koji nisu zabranjeni u Kini, međutim jednom kada pređete te često nebulozne i labilne granice onoga što država smatra političkim tada ste na opasnoj teritoriji. Očigledno je da je to ono što vidimo u Xinjiangu i na Tibetu.”

Za razliku od Tibetanaca i Ujgura koji pričaju turski jezik i koji su različiti od naroda Han, Hui ne teže autonomiji, mnogo manje se žele odvojiti od Kine. Jedan od razloga može biti i geografski. Dok su Ujguri skoncentrirani u Xinijiangu, a Tibetanci na platou na dalekoj zapadnoj Kini, Hui su rasprostranjeni u cijeloj zemlji. Tačno, data im je autonomna pokrajina Ningxia Hui, ali zajednice ovih naroda postoje praktično u svim velikim gradovima. Najveća populacija je u Pekingu.

Rasno i jezički, Hui – čiji preci uključuju Perzijce, centralnoazijske narode i arapske putnike koji su prolazili tim putevima I koji su se mješali s lokalnim stanovništvom – su praktički narazdvojivi od kineske Han zajednice. Često, jedino što razlikuje Hui čovjeka od Han čovjeka jeste bijela kapa za namaz. Djelimično je to tako zbog kulturnih sličnosti Han narodu i njihove gografske nerazvojenosti, Hui su daleko više integrirani u tokove Kine nego ostale kineske manjine.

 

“Način na koji vlada tretira Ujgure i Hui narod je potpuno različit”, kaže strani učenjak koji proučava Hui narod, a koji je tražio da ostane anoniman.

“Standardna izjava za Ujgure je da je sve prisiljavanje, nasilje i konflikt, a standardne izjave Hui-ja jeste da su oni zajedno s državom i da oni (Ujguri) nisu pravi muslimani. Hui se smatraju dobrim muslimanima, a Ujguri lošim.

Ta podjela će imati veliki uticaj na budućnost Xinjianga, koji je nekada bio dominantno ujgurski ali se to promijenilo raznim Vladinim metodama o naseljavanju. Dok većina došljaka koji rade u vojsci ili državnim farmama pripada Han narodu, ostali došljaci su Hiu. Popis u Kini 2010. godine je pokazao da u Xinjiangu i njegovom glavnom gradu ima 983,015 Hui-ja, a 1990. ih je bilo 681. Tokom nereda 2009. godine u kojima je ubijeno oko 200 ljudi, rečeno je da se od ekstrenih Ujgura čulo da su govorili: “Ubij Han-e, ubij Hui-je!”

Preci Hui-ja uključuju veliku liniju vojnih generala koji su lojalni kineskim vlastima. Također su se pokazali kao izuzetni trgovci, a proširili su se tako po cijeloj Kini. Čak i u Lhasa-i, glavnom gradu Tibeta, mnoge trgovine, restorani u centru su sada u vlasništvu Huija. Hui su zajedno s Han-ima ciljani kao mete kada su izbili neredi 2008. godine. Doista, historija zapada Kine je puna borbi između Tibetanaca, Hui i Han naroda, te Ujgura. Poslije 2008. i 2009. čini se da je svaka grupa otpočela svoje živote zasebno”, kaže strani učenjak.

Vanjski uticaji također postaju važni za islam u Kini. To se sve više vidi po stilu izgradnje džamija u srednjoistočnom stilu u Linxia ogledalima a to je samo povećanje islama po svijetu od Indonezije do Južne Amerike. “U Kini Hui su divno pokazali i ilustrilari zajedništvo između Kineza i muslimana” kaže Gladnjey, koji predaje na Pomona koledžu u Kaliforniji. “Ali s porastom socijalnih medija i ideja o islamskom svijetu, to historijsko zajedništvo je postalo predmetom debate.”

Gladney napominje da su pripadnici Hui-ja studirali na egipatskom Al-Azharu, jednom od najvažnijih centara islamskog učenja u svijetu, dok 300 Huija živi u Medini. “Za 1300 godina, oni su uspjeli opstati” kaže Gladney.

“Ali moramo također imati na umu da revolucije u kineskom islamu uglavnom dolaze iz povećane komunikacije i putovanja u inostranstvo, a u periodu smo kada Huiji s pravim vezama rade upravo to.”

 

Izvor: muslimvillage.com

Za Akos.bA prevela i obradila: Emina Suljagić
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top