Borba za autonomiju Husein kapetana Gradaščevića odvela je u smrt

Uslijed velikih teritorijalnih gubitaka, Osmansko carstvo bilo je primorano za uvođenje raznih reformi, koje su imale za cilj smanjenja troškova. Sa reformama je započeo sultan Selim III, a njegov nasljednik Mahmud II nastavio je njegovim putem. Jedna od najvećih odluka u tom periodu na koju se odlučio sultan svakako je ukidanje janjičara 1826. godine. Ove reforme, pod kojim se podrazumjeva i ukidanje janjičara, oslabile su specijalni status koji je Bosna uživala tokom vladavine Osmanskog carstva. Na ovakav razvoj događaja među prvima reagovao je Husein-kapetan Gradaščević, koji je zaprijetio da će koristiti vojnu silu kako bi potčinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim janjičarima. Kada su janjičari ubili Nurudin efendiju Šerifovića, njegov ton se promjenio, te on odustaje od prvobitnog plana, a i vrlo brzo se distancirao od janjičara zbog ovog nepromišljenog poteza.

Reakcija na autonomiju Srbije

Kada je Abdurahim-paša postao vezir 1827. godine Gradaščević je postao jedan od najbližijih njegovih savjetnika. Prekretnica za Gradaščevića nastupila je nakon Tursko-Ruskog rata i potpisivanja mirovnog ugovora u Jedrenama 1829. Prema odredbama ovog ugovora Osmansko carstvo je moralo pod pritiskom Rusije dati autonomiju Srbiji. Naime, mirovnim ugovorom koji je Porta 1829. godine potpisala sa Rusijom ona se obavezala da Srbiji da autonomiju i da joj vrati šest nahija osvojenih u Prvom srpskom ustanku. Time su dvije nahije iz Podrinja, koje su se nalazile u sastavu Zvorničkog sandžaka, priključene Srbije. Uslijed svih ovih događaja stvorila se pogodna atmosfera početka pokreta za autonomiju Bosne.

Između 20. i 31. decembra 1830. godine, Gradaščević je bio domaćin skupa bosanskih ajana u Gradačcu. Mjesec dana nakon toga, od 20. januara do 5. februara održano je niz zasjedanja u Tuzli, odakle je upuućen poziv bosanskom narodu da se diže ustanak. Bosanski prvaci su na ovom savjetovanju donijeli odluku da Porti upute sljedeće zahtjeve:

• obustaviti uvođenje Nizami-džedida
• opozvati privilegije date Srbiji
• dopustiti uvođenje autonomne vlasti u Bosni
• na čelo Bosanskog ejaleta postaviti domaćeg čovjeka
• godišnji porez Bosanskog ejaleta ograničiti na 4 000 kesa

Još jedna od odluka na sastanku odnosila se i na održavanje sabora u Travniku 29.3.1831. Gradaščević se uputio prema Travniku sa oko 4000 ljudi. Uvjerivši se da je u Bosni izvršena mobilizacija, Namik-paša bježi iz Travnika u Hercegovinu Ali-agi Rizvanbegoviću koji nije podržavao ustanak. Zbog opastnosti sa istoka, Gradaščević je odlučio pružiti pomoć Albancima, te se sa svojom vojskom uputio prema Kosovu. Na putu prema Kosovu, najprije je zauzeo Peć, a do veće bitke sa vojskom velikog vezira dolazi kod Lipljana gdje je Gradaščević bez većih posljedica porazio osmansku vojsku. Nakon ove bitke veliki vezir daje garancije da će sultan ispuniti zahtjeve ustanika, a poslije ove diplomatske garancije Gradaščević se sa svojom vojskom vraća nazad u Bosnu.

Odluke sabora u Sarajevu i poraz na Stupu

Nakon velikog sabora u Sarajevu, Husein Gradaščević proglašen je za bosanskog vezira. Stekao je reputaciju veliko heroja, te snažnog i odlučnog vladara. Sa druge strane važno je istaći da je sultan proglasio Gradaščevića za buntovnika, a veliki vezir mu je naredio da se bezuvjetno preda i pokori sultanovim naređenjima. Ove zahtjeve Gradaščević nije želio da ispuni, što je primoralo velikog vezira Muhmuda Hamid-pašu sa 30.000 vojnika da krene u Bosnu. Presudne bitke između snaga lojalnih Gradaščeviću i onih na strani velikog vezira desile su se u bilizini našeg glavnog grada Sarajeva, tačnije nedaleko od naselja Stup u junu 1832. godine.

U ovom okršaju potpuni debakl doživio je Gradaščević sa svojim podanicima, a tom porazu doprinijelo je učestvovanje Ali-age Rizvanbegovića, koji je pritekao u pomoć sultanovoj vojsci. Nakon poraza Gradaščević se seli u Osijek, a posredstvom Austrije omogućen mu je povratak u Osmansko carstvo, ali ne i u Bosnu, tako da je ostatak svog života proveo daleko od svog doma, tačnije u Istanbulu gdje i umire 1833. godine pod nerazješnjenim okolnostima.

Nakon sloma Gradaščevića osmanski odredi zauzeli su Sarajevo, Travnik te Banja Luku. Kontinuiran i organiziran bosanski otpor sa ovim događajima je u potpunosti slomljen. Međurim, Hasan-aga Pećki vođa ustanika sa područja današnje bosanske krajine sa svojim samostalnim odredima i dalje se pokušavao suprotstaviti osmanskim snagama. Ipak, na kraju se i on, 5.8.1832. predao i taj datum bi se mogao uzeti kao kraj bosanskog pokreta za autonomiju.Ugušivanjem ustanka  Porta nije stvorila uslove za provođenje reformi kakve je zamišljala. Međutim, uz dosta poteškoća i primjenom sile dolazi do promjena i ubrzanog provođenja reformi od strane vlasti. Kao nagradu za lojalnost, sultan je 1833. godine unaprijedio Ali-agu Rizvanbegovića u čin paše, i izdvojio Hercegovinu iz Bosanskog ejaleta u zaseban sandžak.

Za Akos.ba: Admir Lisica