Kako se trebamo ponašati prema osobi kojoj se približio smrtni čas

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.“

 Smrtni čas (edžel) je tačno određeno vrijeme nastupanja smrti. Ovosvjetski život svakog čovjeka je određen, ograničen i ima svoj kraj. Allah, dž.š., u Svom iskonskom znanju svakom živom biću odredio je do kada će trajati njegov životni vijek. Kada dođe taj trenutak, duša napušta tijelo, čovjek prestaje da živi. To se zove smrt.

Svaki čovjek, zajednica, živo biće, svaka stvar i ovaj svijet u kojem živimo ima svoj smrtni čas. Po dolasku tog smrtnog časa čovjek umire, društva nestaju s historijske scene, život živih bića mijenja svoj oblik, stvari se lome, raspadaju, nastupa Smak svijeta i život se mijenja. O ovoj temi uzvišeni Gospodar kaže: “Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati; Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“

 Melek zadužen za smrt zove se Azrail. On ima svoje pomoćnike. Svakom čovjeku dolaze na drugačiji način. Oni postupaju prema naredbi Allaha, dž.š. Kada im Allah, dž.š., naredi “Prema ovom Mom robu budite blagi, on je moj prijatelj, nemojte ga mučiti!“, meleci njegovu dušu uzimaju a da ga nimalo ne povrijede. Duše kafira, munafika i zalima uzimaju na najteži način, u strahoti i užasu. Duše dobrih se uspinju na stepen illijjuna, a duše kafir se bacaju u mrak sidždžina.

     Uzvišeni Gospodar nas obavještava da baš kao što život dobrih ljudi i nevjernika nije bio isti, tako im ni smrt neće biti ista. I ovako nam govori o smrti svake skupine:

     “I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski (mukarrebun), udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! Ako bude jedan od onih koji su sretni – pa pozdrav tebi od onih koji su sretni! Ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa ključalom vodom bit će ugošćen i u ognju pržen.“

     Za trenutak smrti se kaže još i “Sekerat stanje“, tj. smrtna agonija. Osobi koja se nalazi pred smrtnim časom savjetovat ćemo izgovaranje kelime-i tevhida: la ilahe illallah. Patnje koje neki vjernici doživljavaju u trenutku smrti bivaju čišćenje od grijeha. Na ovaj način odlaze razriješeni od kazne na ahiretu. Onaj ko u posljednjem času izgovori la ilahe illallah ući će u džennet.

     Ko prije smrti uđe u stanje kome ili izgubi moć govora, trenutak prije ulaska u komu je njegov posljednji čas. Šta su rekli srce i jezik dok je osoba bila pri svijesti, smatra se da je to izgovoreno u smrtnom času.  

Na samrti treba nastojati lijepo misliti o Allahu, dž.š., jer će se prema robu postupiti onako kakvo on u srcu ima mišljenje o Gospodaru. Zbog toga, u trenutku smrti, koja je kraj dunjaluka i početak ahireta, treba razmišljati kako je Uzvišeni Allah Onaj koji mnogo prašta i pokriva naše mahane. Tražit ćemo od Njega Njegovu beskrajnu milost uz nadu da će nam se smilovati, pogreške naše oprostiti i uvesti nas u Džennet, za vjernike obećani.

Izvor: knjiga ”Akaid-islamsko vjerovanje”

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Medina Kanlić