Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Istraživali smo: Šta bi vjernici željeli čuti na hutbama?

Istraživali smo: Šta bi vjernici željeli čuti na hutbama?

Džuma: Šta ljudima pričati?

Svima je postalo jasno da su mediji moćno sredstvo i oružje za ostvarenje cilja koji se želi postići. Prvi mediji je bio čovjek, jedinstveno božije stvorenje, a dokaz ovoj tvrdnji u prilog ide činjenica da je Allah, dž.š., svoje poruke i upute ljudima, slao upravo preko tog prvog medija. Dakle, govor je ustvari osnovno i najprimitvnije sredstvo i oblik komunikacije. Da bi govor ostavio traga na slušaoca, potrebno je znati funkciju i puteve komunikacije. Proces komunikacije se odvoja na relaciji: pošiljatelj, poruka, kanal, primatelj, povratna veza. Dakle, za dobru komunikaciju nije uslov samo da poruka bude dobra, već da se poznaje publika kojoj se obraćamo, kanal ili način putem kojeg odašiljamo poruku da bude primjeren mjestu i vremenu, te da se prate povratne informacije koje se u slučaju džuma-namaza mogu učiti odmah ili neposredno nakon hutbe. Ne treba zaboraviti pošiljatelja koji predstavlja glavni faktor dobre komunikacije. Njegov ugled među ljudima, njegova retorika i akcenat, njegovo držanje i moral, a u slučaju hutbe njegov islam kojeg se pridržava ili ne pridržava u životu.

Funkcije komunikacije

Prije same anekete koju smo proveli na malom uzorku vjernika koji redovno prisustvuju džuma-namazu i slušaju hutbe, navest ćemo glavne funkcije svake komunikacije. Prva funkcija komunikacije je kontroliranje, a ona se odnosi na uspostavu kontrole nad određenom skupinom ili grupacijom od strane njihvog vođe, šefa i sl. Druga funkcija komunikacije jeste motivacija koja je ključna u hutbanskom obraćanju, jer hatib ustvari želi da motiviše prisutne vjernike na činjenje ili ne činjenje određene stvari. Treća funkcija su emocije kada se komunikacijom žele probuditi emocije. Ovo je vrlo značajno za govornika, posebno hatiba, jer kada želi postaći slušaoce na činjene dobrih djela, ili ih odvratiti od činjenja loših djela, mora znati probuditi emocije kod njih. Informiranje je četvrta funkcija komunikacije i prisutna je u svim vrstama govora i nije potrebno o njoj posebno govoriti, niti je pojašnjavati.

Hutba – Šta ljudima pričati?

S obzirom da je petak za muslimane najodabraniji dan u sedmici i da je džuma-namaz propisan upravo u ovom sedmičnom islamskom blagdanu u okviru kojeg vjernici imaju priliku da se okupe i čuju prigodan vaz sa džamijskog minbera, time je i obaveza onog koji je u tom danu hatib veća i zahtjevnija. Šta ljudima pričati? Pitanje je koje svaki hatib sebi postavi barem jednom prije nego se odluči za određenu temu koju priprema. Kako bi dali svoj doprinos i olakšali imamima da saznaju šta to ljudi vole čuti na hutbi i koje su njihove vjerske potrebe o kojima bi oni mogli ili trebali govoriti, anektirali smo određenu grupu ljudi iz različitih mjesta.

Jedinstvo muslimana

Odgovori većine anketirani uglavnom su usmjereni ka aktulenim temama u društvu, s posebnim fokusom na omladinu i probleme koji ih muče.
Dževad Babić (31), smatra da su hutbe posvećene jedinstvu muslimana ono što treba da se čuje sa naših minbera u budućnosti.

“Mislim da nam je jedinstvo prijeko potrebno i smatram da o tome treba često govoriti, osobito u ova turobna vremena, ali ne samo govoriti već svim raspoloživim sredstvima pokazati, biti primjer, biti most koji spaja dva svijeta, dva muslimana. Mislim da od samih definicija nema ništa, islam traži žrtvu i rad po znanju. Sve manje i manje muslimani imaju prava, a to je plod naše razjedinjenosti, jer tu se krije formula uspjeha ili neuspjeha.“, kaže Babić.

Za Omera Pajalića (30), nema dileme da hutbanski sadržaji trebaju biti usmjereni na optimizam, patriotizam i jedinstvo muslimana, jer se tako, smatra on, jača bošnjačko biće i snaži država Bosna i Hercegovina.

“Na hutbama bih volio slušati o aktuelnim temama koje su bitne za nas muslimane generalno u svijetu, u Bosni i Hercegovini, zatim o problemima i predrasudama koje vladaju u našim džematima što džematlije cijepa na više strana i razjedinjuje nas. U hutbama treba da zrači optimizam, pozitivizam, patriotizam, ubjeđenost u ono o čemu se govori i sve ono što nam nedostaje u današnjem vaktu i što je razlog nejedinstva, nesloge, masovnog napuštanja domovine BiH. Također, aktuelnost, primjerenost, prioritetnost, pravovremenost, svrsishodnost, usmjerenost ka onima kojima se poruka upućuje. To je ono što ja primijetim da nedostaje u hutbama naših hatiba”, kaže Pajalić.

Duhovna energija i odgoj

Mustafa Dizdarić (18), mišljenja je da mladima treba nešto što će ih držati između dvije džume. Neka duhovna energija i hutba koja će ih toliko motivirati da će biti napunjeni imanom tokom cijele sedmice i sve do iduće džume.

“Mislim da se imami previše baziraju na prošlost na hutbama te se trebaju bazirani na budućnost ili eventualno sadašnjost. Ljudima treba nešto što će ih motivirati sedmično od džume do džume, a tako bi i hutbe postale interesantnije. Jedan od mojih prijedloga za temu hutbe bio bi o slobodnom vremenu kod mladih koje rezultira mnogim negativnostima”, ističe Mustafa.

Ale Jogić (37), smatra da je odgoj to na što bi se imami trebali fokusirati u cilju mijenjanja društva na bolje.

“Vrijednosti drustvenog odgoja kako u oblasti ahlaka tako i o vriednostima emocionalnog i sentimentalnog odgoja intelektualnog i naravno tjelesnog podsticanju na natjecanja u sportu zdravstvenom odgoju o nedostatcima fizickih aktivnosti kod djece i omladine o posljedicama fizicke ne aktivnosti na zdravlje i licnost pojedinca i cjelokupnog drustva” kaže Ale Jogić.

Zdravstvena i ekonomska zaštita

Mladi su sve više izloženi duhovno-psihičkim oboljenjima, usljed neznanja o načinima spriječavanja i liječenja istih. Stoga Armin Ibrahimović (25) smatra da imami trebaju o tome više govoriti kako bi se povećao nivo znanja o tim fenomenima.

“Dakle, tema koju bih ja volio čuti na hutbama je zaštita muslimana, jer svakodnedno smo izloženi raznim vrstama negativnih osoba, od zavidnika i urokljivaca, do onih koji se bave crnom magijom i gatanjem, pa imamo kaos u našem društvu zato što ljudi i ne znaju da je to pogrešan put,” kaže Armin.

Opstanak i razvoj

Sanadin Voloder (29), smatra da su slobodna, obrazovanje, opstanak i razvoj glavne teme koje bi trebale biti u fokusu džumanskih vazova. Slobodu moramo ostvariti primjenom demokratije, kaže Voloder, i o tome Bošnjaci moraju puno više govoriti i učiti, jer im je 50 godina komunisitčke neslobode u mnogim važnim pitanjima ispralo mozak. Također je skrenuo pažnju na značaj obrazovanja i to da li uopće znamo ko nam obrazuje i odgaja djecu? Ako ne znamo, kaže on, vrijeme je da saznamo i da preuzmemo stvari u svoje ruke. O ove dvije svari opširnije, kaže, nekom drugom prilikom, a ono što je želio naglasiti u ovoj anketi su pitanje opstanka i domaće privrede kroz ideju kupovine domaćih proizvoda.

„Bošnjaci su vrlo sposoban narod. Pokazali smo to svojim znanjem, trudom i sposobnošću da opstanemo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji najduže od svih naših komšija, i pored silne nevolje, agresije i genocida koje su nam te iste komšije činile. No, danas je pitanje opstanka, pitanje ekonomskog razvoja. Opstat ćemo ukoliko se budemo ekonomski razvijali. Evo samo jedan primjer. Mi uvozimo preko dvije milijarde konvertibilnih maraka hrane. Šta mislite šta bi se desilo kada bi te dvije milijarde ostale u BiH? Desilo bi se čudo, mada čuda ne postoje! Te dvije milijarde bi se obrnule, samo za godinu dana, i kroz nove vrijednosti unaprijedile, te oplodile i do deset puta. Kako? Ako kupim domaći prozvod koji je proizveden od domaće sirovine, na mašinama koje rade na našu struju, upakovan u domaću ambalažu, plasiran na tržište domaćim kanalima, u domaćoj trgovini, ja sam i mi smo direknto uticali da se nafaka, koju nam je Allah podario, multiplicira i uveća po sistemu “sedam zrna i iz svako po 100”. Jer taj domaći proizvod napravili su domaći radnici koji primaju plaću i kupuju opet domaće proizvode, struja je proizvedena u domaćoj termoelektrani koja radi na ugalj kojeg kopaju bosanski rudari koji opet primaju plaću i kupuju domaće proizvode, itd. Na sve te plaće se uredno plaćaju porezi i doprinosi državi, i Bejtul mal se puni, i puni, i onda imamo i bolje škole, i bolju policiju, i bolje bolnice. Pa su nam i ulice i ceste bolje, plaće više.Zato, ko od danas kupi nešto strano a da za to postoji domaća varijanta, npr. Strani začin, kafu, keks, vodu, piletinu, narezak, mlijeko, namještaj., nije od nas, i bit će za to pitan. On direktno ugrožava vlastiti opstanak i čini sve da jednog dana bude i oni njegovi potomci robovi. Ako smo, kako reče naš mudri predsjednik Alija Izetbegović, u ratu jasno dali svima do znanja da “da robovi biti nećemo”, dokažimo to i u miru. Ne dozvolimo da nam se drugi smiju i da nas prave budalama. Ako ne znamo kako – pitajmo, ponesimo naočele i pročitajmo na poleđini gdje se nešto proizvodi. Naš opstanak mi određujemo.

Kupujmo domaće gradimo BiH!

Za Akos.ba piše: Fahrudin Vojić, Bihać

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top