Islam, medresa i mahrama opet su postali dio banjalučke svakodnevice

Medresa “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić”, jedina medresa u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, ponovo je otvorena 2020. godine, nakon što osamdeset godina u svoje odaje nije primala učenike. Ove će godine svečano ispratiti svoju drugu generaciju maturanata, koji su tokom obrazovnog puta stekli ne samo akademska znanja već i vrijedne vještine i etičke vrijednosti, na koje u ovoj ustanovi stavljaju poseban akcent. Medresa je postala središte okupljanja mladih, mjesto gdje se njeguju tradicija, kultura i duhovnost. Učenici su aktivno uključeni u raznovrsne društvene projekte i aktivnosti, oživljavajući u ovom prostoru islamski duh, koji je u prošlosti bio snažno prisutan.

Banjalučka medresa nosi sa sobom bogatu tradiciju i historiju te mnoštvo neispričanih priča. Posebno je značajna s obzirom na to da je ona jedina takva ustanova u ovom dijelu države, a koja za cilj ima očuvanje islama i tradicije na ovom području. Od osnivanja medrese pa sve do same ideje njene obnove u Banjoj Luci ona je oduvijek služila kao važna odgojno-obrazovna ustanova. Iako je kroz historiju mijenjala svoju lokaciju i naziv, njezina suština ostala je nepromijenjena. Vrijednosti koje su se tada njegovale opstale su do današnjeg vakta, čineći medresu trajnim nosiocem tradicije i obrazovanja.

“Grad Banja Luka oduvijek je bio bogat vjerskom i kulturnom tradicijom muslimana, a ta tradicija se ogledala u postojanju medresa koje su radile do 1944. godine. Te generacije bile su ‘duhovni motor’ islama na ovom području”, kaže direktor medrese Muris-efendija Spahić.

Specifično za period od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina prošlog stoljeća jeste to da se na ovom prostoru islam živio, disao i osjećao. To se može vidjeti iz činjenice da je iz tih generacija, u kojima su bila 62 učenika, izišlo čak 26 hafiza Kur’ana Časnog. Godine 1993. umire posljednji hafiz u Banjoj Luci, što je označilo period duhovne pustoši na ovom dijelu Bosanske Krajine.

“Banja Luka je grad koji je obilovao muslimanskom vjerskom i kulturnom tradicijom, a to je bilo oslikano upravo putem medresa koje su ovdje postojale i radile do 1944. godine. U jednom je periodu radilo čak šest medresa, koje su obučavale i odgajale generacije prije nas”, ističe Spahić.

O banjalučkoj medresi nije mnogo toga zabilježeno kroz historiju, za razliku od drugih medresa u Bosni i Hercegovini. Ipak, važno je istaknuti jednu izuzetnu osobu – posljednjeg živućeg učenika banjalučke medrese, porijeklom iz Kozarca, Teufik-efendiju Hadžića, koji je u jednom periodu bio i najstariji imam u Bosni i Hercegovinu. U svojoj knjizi, svojevrsnim memoarima, opisao je banjalučku medresu, čak i ilustrirao njen izgled iz sjećanja na učeničke dane. Time je učinio veliko hajr-djelo, zabilježivši medresu na hartiji i sačuvavši njen trag u historiji.

“Banja Luka je u jednom momentu doživjela duhovno siromaštvo. Ideja o potrebi revitalizacije jedne od medresa, skupa s džamijama i drugim infrastrukturama potrebnim za rad Islamske zajednice, počela je među ulemom fluktuirati već davno, no 2019. godine ta je ideja doživjela novi zamah, novu snagu”, objašnjava Muris-efendija.

Od same ideje o ponovnom otvaranju medrese, koja je oduvijek postojala i za koju je zahtjev poslan 1947. godine, no na koji decenijama nije stizao odgovor, pa do prvih učenika koji sjede u učeničkim klupama, prošlo je svega devet mjeseci. Ovaj brzi napredak bio je rezultat zajedničkih snaga i solidarnosti “pokretača” – Rijaseta Islamske zajednice, zajedno s lokalnim vlastima, koji su time pokazali spremnost na saradnju i suživot.

Da bi jedna obrazovna ustanova funkcionirala i opstala potrebno je da u matičnoj biblioteci posjeduje barem pet hiljada naslova. Medresa je taj broj debelo nadmašila, u njoj je dvadeset hiljada naslova, a plan je da se nastavi s prikupljanjem. Kroz naziv same institucije, kao i naziv biblioteke, njihov imperativ jeste očuvanje sjećanja na neka manje poznata, ali izuzetno važna imena u društvu.

“Biblioteku smo nazvali ‘Muftija Mehmed-ef. Zahirović’, jedan od posljednjih živućih hafiza na ovom prostoru, koji je, naravno, jedno vrijeme obavljao i funkciju muftije. Proživio je mnoge tegobe tokom rata. Željeli smo da što više takvih ljudi ostane upamćeno, jer je efendija Zahirović bio značajna ličnost. S vremenom će se ljudi zamijeniti, a ustanove će nastaviti da njeguju i baštine vrijednosti onih koji su dobar dio svog života posvetili čineći hajr”, objašnjava Spahić.

Banjalučka medresa finansira se u potpunosti putem fonda Bejtul-mala Rijaseta Islamske zajednice. Učenici medrese imaju potpuno besplatnu školarinu, kao i besplatne udžbenike i nastavna pomagala, dok im je osiguran i besplatan smještaj. Sve to ima za cilj usmjeravanje mladih naraštaja na pravi put i njegovanje islama na ovom tlu, bez obzira na to s koliko se izazova pritom ponekad suočavali.

Osim učestvovanja na takmičenjima s drugim medresama u Bosni i Hercegovini, koje su u međusobnoj dispoziciji, banjalučka medresa aktivno sudjeluje i na entitetskim i općinskim takmičenjima srednjih škola. U tom procesu medresanti ostvaruju prijateljstva s drugim učenicima, kao i s banjalučkim profesorima, od kojih neki rade u Medresi. Također, koriste zajedničke prostore, kao što su sportska sala i igralište. Posebno ističu saradnju s Katoličkim školskim centrom, no ne izostavljaju napomenuti kako dobro sarađuju i s ostalim srednjim i osnovnim školama u regiji.

“Učenici naše medrese nedavno su učestvovali na takmičenju povodom Svjetskog dana voda, gdje su osvojili drugo mjesto na entitetskom nivou. Od njih se očekivalo da imaju poseban osjećaj prema vodi jer je ona dio vjere, a i simbol života. Također, učenici Medrese su i članovi Univerzitetske biblioteke, čime želimo pokazati da su to djeca željna znanja i nauke, koja posjeduju odlično temeljno obrazovanje i odgoj, što će im pomoći u njihovom razvoju i napretku u kasnijim fazama života”, ističe Muris-efendija Spahić.

Svečani defile, održan prošle godine nakon dugih osam decenija, evocirao je divne emocije i komentare ne samo Bošnjaka već i ljudi drugih vjeroispovijesti širom Bosne i Hercegovine. Direktor ističe da su, zahvaljujući defileu, primili brojne komplimente na račun lijepo i kulturno odjevenih učenica i učenika, što predstavlja pravi odraz kulture jednog naroda.

“Učenici su šetali od Ferhat-pašine medrese do Banskog dvora, kroz centar grada, uz pratnju roditelja i rodbine, a komentari su bili isključivo pozitivni. Medresa je zaista lijepo prihvaćena u ovom prostoru”, kaže Spahić.

Mnoga djeca koja su upisala medresu dolaze iz džemata u kojima su često oni jedini Bošnjaci. Cilj medrese je očuvanje islama, pa makar to bilo i za to jedno dijete. Nakon što je 1993. godine preminuo posljednji banjalučki hafiz, Banja Luka sada ponovo ima hafiza, Muamer-efendiju Okanovića, profesora Kir’aeta u banjalučkoj medresi, koji će, uz Božju pomoć, odgajati buduće hafize. Ova regija, ovaj dio naše države, ima bogatstvo potencijala koje tek treba otkriti, a za napredak je potrebno zajedničko zalaganje svih organa zajednice. Dok god postoje vrijedni i mudri ljudi, prosperitet i pozitivne priče sigurno će nadvladati.

“Banja Luka je predivan grad, bogat zelenilom i slikovitim pejzažima, s dubokom kulturom i tradicijom. Ovaj grad otvara vrata mnogima, a drago nam je što je i medresa pronašla ovdje svoje mjesto, koje je nekada imala, i ne sumnjamo da će se to nastaviti. Nažalost, ambijent koji mediji stvaraju ne oslikava pravu sliku života u ovom gradu; narod ovdje normalno živi, a to najbolje znamo upravo mi koji smo ovdje”, dodaje direktor.

Pedagogica Šejla Cimirotić ističe da su učenici medrese prepoznatljivi po svom ahlaku, odnosno lijepom ponašanju. “Učenici i učenice sami prilaze ljudima, odgovaraju na njihova pitanja, lijepo se pozdravljaju i pitaju za dobrobit drugih”, kaže Cimirotić Šejla, dodajući: ”Oni su najbolja reklama medresi; naš najveći ponos i plod truda i rada koji ulažemo u njih.”

Pedagogica objašnjava značaj kontinuiranog unapređenja obrazovnog okruženja unutar medrese, dodajući kako su im ciljevi i vrijednosti strogo određeni, te kakva očekivanja imaju za svršenike ove škole. “U medresi se uvijek trudimo unaprijediti ljudske, prostorne, infrastrukturne i materijalno-tehničke uslove koji su neophodni za rad. Trenutno imamo sedamdeset učenika, otprilike pola djevojaka i pola momaka, raspoređenih u četiri razreda, s po jednim odjeljenjem u svakoj godini. Cilj medrese je da svaki naš učenik, nakon završetka obrazovanja, izgradi pozitivne osobine, razvije proaktivan stav i aktivno djeluje u svojoj zajednici. Učenici se školuju u skladu s vlastitim afinitetima, ali i potrebama okruženja. Naravno, neizostavne su i etičke kompetencije, vjera, duhovnost i primjena usvojenog znanja u svakodnevnom životu”, objašnjava pedagogica.

Medresa u Banjoj Luci značajno je doprinijela interkulturalnom dijalogu u ovom gradu. Od direktora, drugih zaposlenika medrese i samih učenika čujemo isključivo pozitivne riječi i povratne informacije. Islam, medresa i mahrama opet su postali dio svakodnevice Banje Luke, o čemu smo prije nekoliko godina mogli samo sanjati. Ova promjena simbolizira napredak i otvorenost zajednice prema različitim kulturološkim i vjerskim identitetima, što dodatno obogaćuje život u gradu.

“Ovo je već peta godina kako medresa radi i možemo se pohvaliti da u pogledu sigurnosti naših učenika i profesora nikada nismo imali nikakvih problema – svima je poznato da su to učenici medrese. Učenice koje borave u vakufskom smještaju, udaljenom desetak minuta od zgrade u kojoj se održava nastava, slobodno se kreću gradom čak i kada je najveća fluktuacija ljudi na gradskom mostu, a nikada nisu doživjele neprijatnu situaciju. Štaviše, možemo reći da je medresa otvorila puteve mahrami na ovom prostoru i postala sastavni dio Banje Luke”, zaključuje direktor.

Ovaj napredak i otvorenost medrese prema zajednici, kao i zajednice prema medresi, svjedoče o njenoj ulozi mosta između kultura, stvarajući tako bolje sutra za sve građane Banje Luke, i pokazujući nam da, uprkos svemu, ljubav i mir uvijek pobjeđuju.(stav.ba)

akos.ba