Islam je lijepo ophođenje prema drugima

Čovjekov život na ovom prolaznom svijetu se uvjek, konstantno i neminovno dotiče dvije vrste ophođenja: prije svega, ophođenja prema Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, a onda i ophođenja prema Njegovim stvorenjima: ljudima, džinnima, životinjama, rastinju, predmetima, i sl. Na osnovu upravo ta dva ophođenja, bit će i čovjekova ovosvjetska ili ahiretska nagrada ili kazna.Ako on bude pravičan u ophođenju prema svom Stvoritelju, Allahu subhanehu we te’ala: ako ga bude volio i veličao, zahvaljivao na ukazanim blagodatima te se pokoravao Njegovim naredbama i klonio zabrana; zatim, ako bude pravičan u ophođenju prema stvorenjima onako kako mu je Allah naredio: dakle, trudio se da im bude iskreni savjetnik i drug, činitelj dobročinstva i općekoristan u svom društvu, pravedan, blag i sažaljiv prema stvorenjima, te ako bude strpljivo podnosio eventualne neprijatnosti koje ga pogode od njih, i ako im ne bude činio nikakvo nasilje; takav će uspjeti sa sretnim životom na oba svijeta! Kod Uzvišenog Allaha će uživati visoke stepene, a i kod ljudi će sigurno imati veliko i ugledno mjesto i svi će ga voliti.

U mnogobrojnim kur’anskim ajetima Uzvišeni Allah je spojio pravo stvorenja sa Njegovim pravom, a također, ovakva veza je često neizastovna i u mnogim hadisima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem!

U prevodu značenja 36. ajeta iz sure En-Nisa, Uzvišeni je rekao: „I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugu svome, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu.“

U navedenom ajetu Uzvišeni nam oporučuje da iskreno i samo njemu ibadet činimo, te da svojim dobročinstvom obasjavamo Allahova stvorenja, poput naših dragih roditelja, zatim familije, komšija, poznanika, ali i onih kategorija ljudi, koji su u našoj zajednici iskušani sa neimaštinom i sa oskudicom u osnovnim životnim potrebama!

Ovaj kur’anski ajet je došao u kontekstu općeg značenja, te obuhvata sve navedene kategorije, bez obzira bili oni muslimani ili nevjernici, zatim, da li su dobri Allahovi robovi ili veliki griješnici, ili pak bili nam oni bliski ili ne! Prema svima njima nam je obaveza da budemo uvjek pravedni i da im činimo dobročinstvo, iako je pravo muslimana uvjek veličanstvenije i iznad prava nevjernika, a također i pravo naše familije u odnosu na druge mimo njih!

Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, su zabilježili hadis koji se prenosi od Aiše, radijallahu ‘anha, da je kazala: „Jednom je došla delegacija židova kod Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, pa mu rekoše: Es-samu ‘alejkum! (Otrov nek’ je na vas!) Reče Aiša: „Razumjela sam te riječi, pa sam rekla: Neka je na vas i otrov i prokletstvo!“ Tad reče Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Polahko Aiša, zaista Allah voli blagost u svemu!“ Rekla sam: „Allahov poslaniče, pa zar nisi čuo šta su kazali?!“ Reče Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Odgovorio sam im riječima: We ‘alejkum! (Nek’ je i na vas!)“ U drugoj predaji istog hadisa, a koju su zabilježili imam Ahmed (vidi Musned, 13555, i 24895) i Ibn Huzejme (vidi njegov Sahih, 547), Allah im se smilovao, se navodi: „Tada je on pogledao u mene, te rekao: „Šuti! Zaista Allah ne voli razvrat niti činjenje razvrata! Rekoše te riječi, pa smo im na njih i odgovorili! One nama neće nimalo nauditi, a već njima će biti obavezujuće na Sudnjem danu!“Zamislimo i upitajmo se, ako smo Šerijatom zaduženi da obratimo pažnju na lijepo ophođenje i činjenje dobročinstva prema nevjernicima, čak i onima koji su u Kur’anu opisani kao najljući i najžešći protivnici mnogih Allahovih poslanika i vjernika, kakva bi onda trebala izgledati naša međusobna komunikacija i naš odnos prema vjernicima?!