Imam Gazali između simpatizera i kritičara
Hvala pripada samo Allahu, neka je selam na Njegovog Poslanika, Poslanikovu porodicu, ashabe i svakoga ko slijedi Njegovu uputu.
Iako u ovom vremenskom periodu nisam imao namjeru da pišem o Imamu Ebu Hamidu el-Gazaliji, r.a., jednostavno iz razloga što je baš o njemu napisano dosta toga na različitim poljima zbog svestranosti i genijalnosti njegove ugledne ličnosti, različitih sposobnosti i nadarenosti koje mu je Allah podario te širokih polja i horizonata na kojim je djelovao kao da’ija, naučnik, učitelj i praktičar.
U većini slučajeva ne pišem o temama koje su isuviše obrađivane, osim ako imam šta značajno nedorečeno da dodam, bilo to upotpunjavanje manjka, ispravljanje pogrešnog razumijevanja, pojašnjenje nejasnoga, objašnjenje općeg, sabiranje rasutog, zbližavanje dalekog… i si., zbog čega se inače pišu djela. U protivnom, pisanje bi bilo pusto ponavljanje koje ne dodaje ništa novo u svijet nauke i misli, zbog čega ne zaslužuje ni onaj papir na kome se štampa.
Hvala Allahu da nemam osobinu da ponavljam ono što je neko već rekao ili da ponavljam svoje izreke u drugim djelima.
Zbog svega ovoga nisam se ranije odlučivao da pišem o našem Imamu Gazaliju, iako sam ga upoznao u veoma ranom dijelu mog djetinjstva preko njegova dva djela: Ihjau ulumid-din i Minhadžul-‘Abidin.
Kada Allah, dž.š., hoće nešto da bude za to pripremi okolnosti da se to desi. Tako je Islamska organizacija za odgoj, kulturu i nauku (ISESCO) poslala poziv svim univerzitetima u islamskim zemljama u kojem ih podstiče na proslavu u čast sjećanja na devet hidžretskih stoljeća od smrti Imama Ebu Hamida Gazalija, tj. od 505. hidžretske godine.
Katarski univerzitet se odazvao ovom plemenitom pozivu, pri čemu je Šerijatski fakultet predložio da se ovim povodom održi nekoliko simpozijuma, predavanja i izda spomen-djelo o Imamu Gazaliji.
Univerzitet je imenovao komisiju zaduženu za rad na ovom djelu, zatraživši od nekoliko profesora da obrade neke od strana Gazalijevog života, svako u svom domenu. Od mene su zatražili da napišem odgovarajući predgovor za čitavu knjigu koji bi sadržao opći pregled Gazalijevog talenta i njegove svestrane ličnosti.
Otpočeo sam sa ovim predgovorom pokušavajući da odgovorim na glavno pitanje koje glasi: zašto su muslimani nazvali Gazaliju “hudždžetu-l-islam” (autoritet islama)?, te zašto su svi oni složni, kao što to spominje Imam Sujuti, daje Gazali bio obnovitelj petog hidžretskog stoljeća? Koja je to važna uloga koju je on odigrao zbog koje je zaposjeo ovako visoko mjesto u islamskoj kulturi i životu?
Trebao sam o tome da napišem najviše od deset do dvadeset stranica.
Kada sam otpočeo da pišem, tema se sve više širila ispred mene, kao da mi se Gazali nameće i kao da me iz duhovnog života kori kako da pišem o njemu nekoliko stranica kad sam u svojoj ranoj mladosti bio poput njegova učenika, crpeći nauku iz mora njegova znanja.
Zbog toga sam pustio pero da piše onoliko koliko mu Allah olakša, pri čemu je običan predgovor za spomen-knjigu prerastao u potpunu temu kojom se otpočinje knjiga. Čak sam primijetio da je predgovor bio predugačak da bi se objavio u zajedničkoj knjizi, zbog čega sam dio tog predgovora izuzeo i objavio ga u analima Serijatskog fakulteta.
A sada ću da spojim taj rad sa ovim da bi bilo zasebno djelo o Gazaliji, Allah mu se smilovao.
Iako je Imam Gazali bio prvi moj učitelj čijom sam se naukom okoristio i iz čijeg sam izvora dosta nauke iscrpio, ali sam od njega isto tako naučio da se ljudi prepoznaju po Istini, a ne Istina po ljudima, te da se svačije mišljenje prihvata i odbija, a da u nauci nema bezgrješnih, nakon Božijeg Poslanika, s.a.v.s.
Nije čudo ako se raspravljamo sa njim ili se ne složimo sa njim po određenim pitanjima, poput učenika koji raspravlja sa svojim profesorom s kojim se na kraju ne slaže, baš kao što se on nije slagao sa svojim šejhovima i učiteljima, pri čemu bi ih nadmašivao. Sve to uz dužno poštovanje i cijenjenje njegovog misaonog ugleda i vjerskog vodstva, uz uvjerenje da je bio iskren u potrazi za Istinom i Allahovim zadovoljstvom, iako se znalo desiti da i on ponekad pogriješi.
U vezi s ovim pitanjem jako su me uznemirile dvije oprečne vrste ljudi:
Prva vrstaljudi koji Imama Ebu Hamida el-Gazalija smatraju svetim, uzdižući ga skoro do stepena bezgrješnosti, pri čemu je neprihvatljivo da se kritikuje njegova ideja ili postupak, čak da se ne treba smatrati daje igdje pogriješio. Po njima, sve je to neprihvatljivo nakon stoje dostigao stepen evlije i imama te nakon što gaje svako upoznao po imenu “autoritet islama”.
Oni zaboravljaju da je Gazali čovjek koji može da pogriješi, što ne osporava njegov dostignuti stepen evlije ili imama niti umanjuje njegovu vrijednost na polju vjere ili nauke. Ako njegovo mišljenje ne bi bilo ispravno ne bi bio grješan, čak, inšallah, biće nagrađen jer se potrudio i tražio istinu koliko je mogao. Svaki muslimanski učenjak koji se potrudi da stigne do istine ima za to nagradu, bilo to u sporednim, praktičnim ili u osnovnim teoretskim pitanjima, kao što to zaključuje Imam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao.
Druga vrstaljudi su oni koji vrijeđaju i omalovažavaju Gazalija, ne priznajući ono što je pridonio nauci, misli i vjeri, osporavajući mu skoro svaku vrijednost. Jedni na njega svaljuju grijeh širenja pogrešnog sufizma, dok ga drugi optužuju za širenje lažnih i slabih hadisa. Treći ga pak prozivaju za civilizacioni nazadak čitavog islamskog ummeta! Dok neki od njih smatraju daje imao dva pravca: jedan za obične a drugi za posebne ljude…
Objektivnost nam nalaže da procijenimo njegovu ličnost kroz sveukupan njegov rad, kroz sve specifičnosti i dobrote koje su mnogobrojne!
Ne priliči nam da negiramo njegove ogromne vrijednosti i opus, zbog mnogih drugih stvari po čijoj se procjeni i vrednovanju većina ljudi ne slaže. Čak njegove jasne greške neće utjecati da zaboravimo vrijednost i zasluge Ebu Hamida el’Gazalija.
Naš je najveći problem u većini naših pitanja, bilo idejnih ili praktičnih, podijeljenost između dvije krajnosti, pretjerivanja ili uskraćivanja.
Ispravna metoda je sredina, pravedna i središnja metoda glede svih stvari, djela, osoba ili postupaka.
Ovom metodom sam pokušao da izučavam ličnost ovog velikana, čija je slava ispunila čitav dunjaluk i bila predmet interesovanja svih ljudi.
Nadam se da će ovih nekoliko stranica koristiti istraživačima, da će nekoliko zraka svjetlosti osvijetliti život ovog naučnog velikana, teoretičara, praktičara, duhovnog i naučnog džihada, u potrazi za istinom i dokazima.
Gospodaru, nauči nas ono što nam koristi i okoristi nas onim što si nas naučio i povećaj nam naše znanje: Hvaljen neka Si, mi znamo samo ono čemu Si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.
Jusuf el-Karadavi
Doha – Katar 3. novembar 1987. ili 9/rebi’ul’ahir/1408. h.g.
Predgovor iz knjige “Imam Gazali između simpatizera i kritičara”
Izdavač: Bookline
Prijevod: Hajrudin Hodžić
166 str. Sarajevo, 2005.
Cijena 14KM
Narudžbe na tel: 061 575 652
Akos.bA
