Hivzina enciklopedija mostara ‘Spomenici kulture turskog doba u Mostaru’

Piše: Edin Radušić
 

Žao mi je što nisam imao čast da rahmetli Hivziju Hasandedića lično upoznam. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje sam još kao student prvi put čuo za njega, o Hivziju Hasandediću se govorilo nekako drugačije nego o drugim istraživačima naše prošlosti. Govorilo se s poštovanjem i toplinom, s divljenjem, govorilo se da je on sam institucija. Valjda pod takvim utiskom i ja sam ga, postavši dio nastavnog kadra na Odsjeku, počeo smatrati svojim, postao mi je blizak iako ga, kako već rekoh, lično nisam poznavao. Kada sam se pobliže počeo upoznavati s djelom rahmetli Hivzije Hasandedića počelo mi je postajati jasnije otkuda toliko poštovanje prema njemu. S toga sam s velikim zadovoljstvom prihvatio da recenziram drugo, dopunjeno izdanje njegove knjige Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Ovom prilikom se zahvaljujem Islamskom kulturnom centru Mostar, gospodinu Samiru Kamenjašu iz Centra i Redakciji drugog izdanja, koji su mi ukazali tu čast i uz to me pozvali da danas promoviram ovu knjigu. Moje zadovoljstvo je još veće jer sam u oba ova slučaja imao priliku da sarađujem sa uvaženim profesorom Aličićem, sigurno jednim od najboljih poznavalaca bosanskohercegovačke historije osmanskog perioda kojega je naša zemlja ikada imala. Zadovoljstvo je potpuno kada vidim vas, poštovaoce djela Hivzije Hasandedića, koji ste se ovde okupili u velikom broju. Sada bih nešto rekao o knjizi.

Knjiga koja je ovdje pred nama ima ukupno 251 stranicu i sastoji se od Redakcijske napomene, Uvoda, osnovnog teksta i dodatka. Obogaćena je s 45 fotografija koje će pomoći čitaocu da vidi neke karakteristike arhitekture opisanih spomenika.

U Uvodu (7-14) autor je istakao značaj koji je imao Mostar u doba osmanske vladavine i osvrnuo se na njegov postanak i teritorijalni razvitak, osnivanje prve mahale i dalju organizaciju grada, kao i na nesreće koje su pogađale grad u ovom periodu (kuge, poplave, požari, mletački upadi za vrijeme Kandijskog rata, borba porodica Dadića i Voljevica za prevlast u Mostaru, okupacija od strane austrougarskih trupa i neredi povezani s tim).

U glavnom dijelu knjige (15-217) koji je podijeljen prema vrstama objekata i institucija Hasandedić je donio niz vrijednih historijskih podataka o spomenicima Mostara i dao njihov kratak opis. On ovdje nije obradio samo kulturne spomenike u užem smislu već ”sve što ima karakter spomenika u najširem smislu te riječi”. Tako je pored sakralnih i profanih objekata muslimana, katolika i pravoslavnih (džamije, tekije, crkve, mektebi, medrese, škole, štamparije, biblioteke, turbeta, mostovi, kule i bedemi, česme, šadrvani, hamami…) obradio i sve vrste institucija i privrednih radionica koje su, ”skoro sve radile u, za njih, naročito građenim objektima” (taphana, poštanski i brzojavni ured, gradska opština…) zatim stambene zgrade, vodoopskrbne objekte, humanitarne i zdravstvene ustanove, nišane, razne lokalitete koji imaju historijski značaj, pisane spomenike i drugo. On je pored spomenika koji su postojali u vrijeme nastanka rukopisa obradio i one koji su već bili nestali djelovanjem zuba vremena ili greškama vlasti. O svim objektima koji su obuhvaćeni sadržajem autor daje osnovne podatke: godina izgradnje (gdje je utvrđena), lokalitet, sadašnji naziv lokaliteta, imena graditelja i vakifa a pominje i one koji su naknadno nešto uvakufili, cijenu koštanja gradnje i druge vrijedne podatke. Pored imena vakifa donosi i poznata imena hatiba, mutevelija, mujezina, a daje podatke do kojih je došao i o članovima porodica vakifa iako oni nemaju nikakve veze s vakufom. Prenosi nam i zanimljivosti iz vakufnama poput one da je ”Ćejvan-ćehaja odredio, između ostalog, da se troše po dva dirhema dnevno za nabavku voća ili, ukoliko ovog ne bude, raznih slatkiša koji će se dijeliti djeci njegovog mekteba svakog četvrtka poslije podne” (86). Daje pregled pisaca i prepisivača uz čija imena stoji da su iz Mostara, kao i imena vlasnika knjiga.

Dodatak (219-246) sadrži pregled mostarskih porodica u vremenskom periodu do 1878. godine, rječnik turcizama i registar geografskih imena.

Hivzija Hasandedić, istaknuti istraživač kulturne baštine čitave Hercegovine, je radio na ovoj temi dugi niz godina. Ova knjiga je sinteza svih njegovih radova i istraživanja historije Mostara, a nastala je na osnovu građe iz Arhiva Hercegovine, drugih zbirki izvora i relevantne literature koja je njemu bila dostupna. Neki stavovi koje nisu bazirani na prvorazrednim izvorima i za koje se morao osloniti isključivo na literaturu bili su u skladu sa stavovima historiografije vremena u kojem je djelo nastalo. U rekonstrukciji pojedinih događaja koristi se i narodnom tradicijom kojoj slijepo ne vjeruje već je upoređuje s pouzdanijim historijskim izvorima.

Nakon pažljivog iščitavanja knjige ne mogu se oteti dojmu da je ovo, pored ostalog, i mala enciklopedija Mostara osmanskog doba u kojoj nam Hivzija Hasandedić donosi pregršt vrijednih i zanimljivih podataka bez kojih bi poznavanje prošlosti Mostara osmanskog doba bilo siromašno.

Istraživanjem na ovu temu autor je prikupio veliki broj značajnih podataka iz historije Mostara pod osmanskom vlašću i povezao ih u jednu respektabilnu cjelinu čime je od zaborava sačuvao mnoge vrijedne činjenice iz naše kulturne prošlosti. Osvijetljeni su i obrađeni svi bitni spomenici kulture osmanskog doba u Mostaru. Intervencije Redakcije drugog izdanja uputiće čitaoca na promjene stanja obrađenih spomenika, koje su izazvane ogromnim razaranjima Mostara 1992-1995. i obnovom nakon tog perioda. Nošen veoma pozitivnim motivima da što potpunije registrira cjelokupni spomenički fond Mostara nastao u doba osmanske vladavine i ukaže na njegov značaj i potrebu što bolje i uspješnije zaštite, Hivzija Hasandedić je napisao djelo koje doprinosi boljem poznavanju i razumijevanju ukupnog kulturnog života u Mostaru i šire u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu.

Kada sam razmišljao o tome kako završiti predstavljanje ove knjige odlučih da to bude nešto što će ukazati na njen značaj za nas u našem vremenu. Sjetih se jedne hudbe koju sam slušao nedavno u Ali-pašinoj džamiji u Sarajevu. Tema je bila odnos muslimana prema nemuslimanima s naglaskom na one krugove među muslimanima Bošnjacima koji zagovaraju netoleranciju. Imam je, kritikujući takav odnos ispravno zaključio da on proizilazi iz nedostatka samopouzdanja i samopoštovanja. Uzmite i imajte ovu knjigu Hivzije Hasandedića, dobro je iščitajte i razmišljajte nad njom. Njeni redci će vas podsjetiti na veličinu bošnjačko-muslimanske kulture, vratiti vam samopouzdanje, samopoštovanje i vjeru u vlastitu snagu i vrijednost. Možda će biti dovoljno da vidite pregled pisaca i prepisivača uz čija imena stoji da su iz Mostara i popis vlasnika knjiga u Mostaru 17., 18. i 19. stoljeća koje nam autor ove izuzetno vrijedne knjige donosi.

Tekst sa promocije knjige Spomenici kulture turskog doba u Mostaru autora Hivzije Hasandedića (drugo dopunjeno izdanje, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar 2005.) održane u Mostaru 29.9.2005.

most.ba

Redakcija portala Akos.bA se trudi da iz zaborava otrgne biografije i tekstove bošnjačke uleme i književnika iz bliske i dalje prošlosti. Pored tekstova na portalu afirmaciju bogatog bošnjačkog naslijeđa vršimo preko brojnih Facebook stranica. Sve je počelo sa napadom na ličnost Huseina Đoze u Goraždau ove zime. Naš odgovor je bio promoviranje pisanih radova Đoze kao i tekstove drugih autora o njegovom naučnom radu i životnom djelu. Tad smo osnovali Fb stranicu posvećenu velikom Đozi 

Husein Đozo – bošnjački velikan 20. stoljeća

Kasnije smo napravili stranicu posvećene :