Film ‘Američki snajper’ hvalospjev uništavanju Iraka
Zaista cijenim rad Clinta Eastwooda i zbog toga sam bio odlučan bez predrasuda pogledati njegov kontroverzni film „Američki snajper“. Ali uprkos svim mojim nastojanjima, gotovo sam prekinuo gledanje, razočaran ovom sirovom propagandom u obliku filma. Čak i nazvati „Američki snajper“ filmom bilo bi nepošteno prema profesiji komercijalista i oglašivača.
Film počinje ustaljenim klišejem: zvuk ezana se prolama opustošenim arapskim gradom, čime nam se daje do znanja da je mjesto radnje Bliski istok i ovakav početak naglašava imidž pun predrasuda usmjeren prema zapadnjačkoj svijesti. Ova scena poručuje: „Ovo nije Amerika niti Europa. Ovo nije zemlja u kojoj žive civilizirani ljudi sa zapada. Imajte to na umu dok dalje gledate film.“
„Američki snajper“ je zasnovan na istinitoj životnoj priči Chrisa Kylea, elitnog američkog snajperiste. U prvim scenama filma Chris mora donijeti tešku odluku. Primjećuje ženu pod burkom kako hoda prema nekoliko američkih vojnika. Sa sobom vodi malo dijete. Ispod odjeće izvlači ručnu granatu i predaje je djetetu. Dijete brzo potrči od majke prema vojnicima. Chris mora brzo odlučiti. Siguran je da je ono što vidi granata, ali mora biti oprezan jer mora raznijeti mozak malom djetetu. Ubija dijete, a majka trči prema tijelu. Čitavu scenu gledamo iz perspektive nišana Chrisove sofisticirane puške. Ono što vidimo nakon toga je zapanjujuće. Umjesto da klekne pored tijela ubijenog djeteta, majka trči prema vojnicima da završi prekinuti zadatak. Temelj ove scene je sublimirana poruka koja govori da je žena pod burkom potpuno iracionalno i neljudsko biće koje nema problem sa žrtvovanjem vlastitog djeteta i da je uopće nije briga za njegovu smrt. Kada žena biva ubijena, publika osjeća olakšanje. Ono što se moralo uraditi je urađeno, osoba koju je trebalo ubiti je mrtva.
Radnja se dalje razvija prema glavnoj priči, a to je Chrisova potjera za Zarkavijem, jednim od vođa Al Kaide. Istovremeno Mustafa, streljački šampion iračkog olimpijskog tima slijedi Chrisa. Ime Chris očigledno predstavlja Isusa Krista, dok je Mustafa drugo ime poslanika Muhammeda alejhi selam. Film dalje protiče u okrutnoj borbi između ove dvojice snajperista i Eastwood je predstavlja kao nadmetanje između dvojice poslanika. Mnoge dihotomije preovladavaju filmom: kršćanstvo protiv islama, Krist protiv Muhammeda, dobro protiv zla i tako dalje.
Iako je snajperista, Chris je prikazan kao muška verzija Majke Tereze, otac i muž nježna srca, dok je Mustafa ispranog mozga, hladnokrvna, dehumanizirana mašina za ubijanje. Obojica ubijaju ljude, ali gledaoci znaju da meci iz Chrisove puške donose olakšanje, dok Mustafini nanose bol i smrt.
U drugoj sceni Chris ubija iračkog divljaka koji pokušava ispaliti granatu na nevine američke vojnike. Ali dijete pokušava podići bacač granata i završiti započeto. Chris se preznojava i moli da ne bude morao ubiti dijete. Kada dijete ostavi bacač granata i počne bježati, Chris ispušta uzdah olakšanja i plače. Ova situacija sažima osjećaje Amerikanaca dok njihovi vojnici ubijaju po Iraku. „Da, mi ubijamo, ali znate li zašto i koga?“
Na kraju se Chris i Mustafa direktno suočavaju. Chris ubija Mustafu, što simbolizira da su poslanik Muhammed alejhi selam i civilizacija koju predstavlja poraženi. Chris, takođe, biva ubijen na povratku kući u SAD, i to od strane ratnog veterana.
Lažne optužbe o postojanju oružja za masovno uništenje, kao i da Sadam Husein pomaže Al Kaidu odvele su u smrt preko milion civila, omogućile sektaško nasilje i nastajanje ekstremističkih grupa poput ISIS-a. Hollywood i američki mediji, nažalost, igraju veoma važnu ulogu u održavanju ovog lanca laži i iluzija, zloupotrebljavajući svetinje i skrivajući istinu. Rade to veoma proračunato i profesionalno.
Izvor: Daily Sabah
Autor: Markar Esayan
Priredio: Nermin Spahić
minber.ba
